Za nabrojati sve uloge u serijama, filmovima, predstavama i sinkronizacijama Jelene Miholjević (50) trebalo bi nam neko vrijeme, a unatoč tome, ona je ostala prizemljena i vrlo jednostavna osoba. Čak i u ovo ludo vrijeme, kad nas pogađaju potresi i pandemija korona virusa, glumica je nastojala zadržati svoj vedri duh pa joj je misao vodilja bila kako smo u svemu tome svi zajedno. Nikome nije bilo lako, ali svjesna je da ima ljudi koji su puno teže prošli i zbog toga joj je bilo jako žao. Najviše od svega mislila je na to s kakvim će posljedicama iz ove situacije izaći djeca.
- Škola je druženje, učenje kako biti u velikoj zajednici, prijateljstvo, a sad svi pate... I onda kad pomislim da je meni teško jer ne radim, sjetim se djece, kojima je sigurno gore. Možda nam je ovo šansa da ponovno presložimo sve naše odluke, donesemo neke nove i to se meni događa, jasno sam pred sobom vidjela u kojem smjeru želim nastaviti dalje u životu - malo usporiti, više cijeniti svaki trenutak, ne toliko juriti za svime... Zaista puno mislim o djeci. Evo, kći mi ima deset godina i ovih je dana po prvi put u dva mjeseca vidjela prijateljicu. A mi smo htjeli da joj ovaj period ostane u sjećanju prvenstveno po tome da je došao novi član u kuću pa smo napravili potez koji nismo planirali jer imamo već jednog psa; udomili smo iz azila malog, crnog psa, koji će biti velik kasnije - priča nam Jelena i nakratko zaustavlja intervju jer nas u tome prekida nestašno štene koje po kući gricka stvari.
U tjedan dana život im se posve promijenio. Bila je pred premijeru kazališnog komada "Posjet stare dame" u Gavelli, a onda je sve stalo. U početku je bila vrlo tjeskobna, ali polako se organizirala i pripremala stvari koje bi mogle ugledati svjetlo dana, čim to bude dozvoljeno.
Situacija se mijenja iz dana u dan ovisno o epidemiološkoj situaciji i odlukama Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, a glumicu veseli što joj se javljaju oni koji inače prate kulturnu scenu pa pitaju za njih i vesele se njihovom skorom povratku. Iako nije mogla igrati na daskama koje život znače, nije besposličarila. Odmah se mobilizirala i počela raditi online vježbe za prijemni s budućim studentima Akademije, što je i inače radila već nekoliko godina.
- U životu me zanima i taj pedagoški rad i ne mogu zamisliti da samo razmišljam o svojim ulogama, svom angažmanu. U godinama sam kad gledam kako bih moglo sakupljeno znanje prenijeti na nekoga i pomoći mu. Već godinama pomažem mladim ljudima oko priprema za Akademiju i to mi pruža veliku radost, ali ne bih rekla da je to posao, to je samo kad imam slobodnog vremena pa da onda u tom periodu nekome pomognem - priča.
Kao i sve, brinuli su je razni problemi, ali spašavale su je šetnje i vrt. Iako je rođena Zagrepčanka, hodala je šumama i otkrila neke koje dosad nije vidjela i za koje nije ni znala da postoje, što joj je bilo sjajno. S obzirom na to da je publici i glumcima nedostajalo kazalište, 24sata je u suradnji sa zagrebačkim Hrvatskim narodnim kazalištem uz snimateljsku i tehničku podršku Croatia Filma u domove donosio najbolje predstave s repertoara nacionalne kazališne kuće.
Isto su radila i druga kazališta. Iako Jelena smatra da je to odlično, tvrdi kako online kazalište nikada ne može biti pravo kazalište, ali je lijepo vidjeti da ga ljudi gledaju i da im glumci nedostaju. Publika će nekako pregrmjeti ovu situaciju, pojašnjava Miholjević, koju je jedno vrijeme mučilo to što su se izdavale upute i mjere za sve sektore, a za kulturu ne pa joj se činilo kao da oni ne postoje.
- Nas kao da nije bilo, to me baš mučilo, ali evo sad se i to pokrenulo. Znam da je teško to uspoređivati, ali u Njemačkoj su odmah idući dan reagirali s pomoći slobodnim umjetnicima koji doslovce ni kune ne mogu zaraditi od svog posla čim prestanu igrati. I naše Ministarstvo je reagiralo, čekamo upute kako da se mi sigurno i odgovorno uključimo natrag u društvo, bit će puno prilagodbi, ali nadam se da će ići u lijepom smjeru, puno je nepoznanica. S druge strane, zgrožena sam odlukom Grada Zagreba da u potpunosti uskrati već dodijeljena programska sredstva za kulturu Grada do daljnjega. Potez bez presedana - pojašnjava.
Nije baš izbirljiva po pitanju uloga, kaže, već joj je najvažnije s kime surađuje. Veseli je to što je u profesionalnom dijelu nisu zadesile one fraze da sada za nju neće više biti uloga jer je u zrelim godinama, jer se njoj događa upravo suprotno.
- Što sam starija, to mi je sve interesantnije i ljepše, stvarno se svijet u tom smislu promijenio, koliko god da kao društvo nazadujemo u svemu - rekla je. Često se kod nas predstave skidaju s repertoara jer moraju, zbog prirode posla, ali Jelena nam kaže da sve svoje uloge jako voli. Radila je sa suprugom 2011. godine na Dubrovačkim ljetnim igrama "Kate Kapuralicu" i to bi rado igrala svake godine. Voli i "Stelu poplavu", "Madame Bovary", koju bi igrala do kraja života, ali "Stilske vježbe" misli da nitko nikada neće uspjeti "prešišati". Radi se o predstavi koja je 2008. ušla u Guinnessovu knjigu rekorda kao najdulje izvođena predstava na svijetu s istom glumačkom postavom, a u njoj igra Jelenina majka Lela Margitić (78) i Pero Kvrgić (93).
- Moja mama sad nije mogla ići kod Perice, koji je inače u domu, ali kad mu je u ožujku bio rođendan, onda su oni malo 'prošli' Stilske i to je bilo tako slatko. Genijalan je, samo ga treba malo podsjetiti na tekst i odmah zna - priča nam Jelena i kaže kako joj je mama odlično podnijela koronu zato što žive vrata do vrata.
- Pazile smo se i pratile, a mama je jako životna, ode vani, ali na sve pazi. Aktivna je i gleda filmove, a i blizu smo pa je to lakše, mora da je sigurno teško onima koji su skroz sami - zaključuje.
Kad bi joj ponudili da glumi u predstavi koja će rekonstruirati prvih pet, šest mjeseci 2020. godine, Jeleni bi to bilo vrlo zanimljivo. Smatra da nam umjetnost puno znači zato što je odraz naših emocija i lijek za stvarnost. Baš zato ne treba čuditi da se poslije svake krize rode neke interesantne stvari kod umjetnika, pa će nekima možda ovo biti dobar povod za napisati scenarij.
Voli pogledati komade u kojima glumi jer je zanima kako su svi zajedno napravili posao, a u zadnje vrijeme ljudi joj često pišu da uživaju gledati stare epizode serije "Crno-bijeli svijet" u kojem Jelena igra Kseniju. Snimat će se i četvrta sezona, a iako seriju sada hvale, u početku su je kritizirali.
- Uvijek su svi eksperti, dočekaju te 'na nož' i onda se kroz vrijeme vidi kad ljudi zavole neku seriju jer mi se ljudi javlja da mi kažu da ne znaju kako bi izdržali karantenu da nije bilo Crno-bijelog svijeta, navečer su mu se baš veselili. Publika ju je jako zavoljela - pojašnjava Jelena koja nema uloge koje si priželjkuje, ima samo ljude s kojima želi raditi.
Redatelja navedene serije Gorana Kulenovića (49) nije poznavala prije nego je počela raditi s njim. On ju je pozvao na kasting, Jelena je pogledala scenarij i pomislila kako je to baš za nju pisano. Prošla je na kastingu i bila je presretna, a nakon godinu dana pitala je Gorana koga je sve još zvao za tu ulogu jer ju je baš zanimalo tko je sve došao od kolegica, a on je rekao: 'Pa samo tebe sam zvao'.
- To mi je bilo jako smiješno i slatko. Moram reći da mi je taj dio života jako bitan i sretna sam sa svojim ulogama, što je glumcima jako važno - priča. U karijeri je imala jednu krizu kad je mislila da to nije za nju, ali ističe, više se radilo o egu i emocijama i kad je bila mlada joj je sve to teško padalo.
- Imala sam treme i nesigurnosti, što je bolni, ali normalni dio umjetničkog procesa. Otkako sam to riješila sa sobom, uživam u svom poslu jer je zahtjevan, ali to je igra i uvijek krećeš ispočetka, tako da mi je izvor velike radosti. Izgleda da nisam pogriješila u odabiru, meni je lijepo i želim raditi još i više nego kad sam bila mlađa.
Dan bez probe mi teško pada, vidjet ćemo kako će biti sad kad se vratimo - iskreno će Jelena, koja je odmah znala da je gluma njen poziv i da se time želi baviti u životu. Upisala je Akademiju kad je bila treći razred srednje škole jer se to tada moglo i imala je samo uvjet završiti ispite i maturu.
- Znam da sam razmišljala: 'Ako me ne prime sada, dobro, ići ću još jednu godinu u školu, pa probati ponovno', ali da me nisu primili mislim da bih upisala književnost jer su mi čitanje i literatura oduvijek bili jako važni - tvrdi.
S obzirom na to da su se svi našli u jednoj novoj, nepoznatoj situaciji, Jelena i njena obitelj trude se biti strpljivi i gledati pozitivne stvari u svemu ovome. Nada se da ćemo biti mudriji kasnije jer je ovo još jedna stvar u životu koju, nakon što doživiš, više nisi isti. Za vrijeme našeg razgovora sjetila se kako neke predstave neće moći igrati još jer u njima nije moguće održavati socijalnu distancu koja je propisana, ali cabaret "Preko veze", kojeg je u siječnju ove godine sa svojim kolegicama izvela 50 puta, itekako bi mogle.
Radi se o predstavi koja govori o ljudima koji su naviknuli da je uspjeh u životu moguć ako te samo netko malo "pogura", riješi neke papire "preko veze" i slično. Prijelaz je to od slavnih dana pa do moralnog pada i pravi je prikaz hrvatske realnosti. Ljudi da bi došli do svog cilja ne biraju sredstva i gaze po svima. Poanta je da shvatimo da nismo slučajno tamo gdje nas život stavi, a dok to ne shvatimo, dobivat ćemo "po glavi".
Ne treba se ponižavati bez veze, već do nečega što tako žarko želimo doći preko ljubavi, a ne preko veze. Za kraj smo upitali Jelenu za mišljenje o raznim komentarima na račun onih glumica koje se skinu za ulogu. Naime, i dalje se osuđuju one koje se odbiju skinuti za ulogu, ili ako se skinu, onda ih se osuđuje jer su se ogolile.
- To je toliko sve primitivno zato što je kazalište i umjetnost. Nago ljudsko tijelo govori jako puno i ono je predivno i žao mi je što smo kao društvo zapeli na tome da imamo takve komentare. Ukoliko sam stvarno duboko osjetila koliko je to važno i bitno za scenu, nisam imala s tim problem. Izbjegavam se skidati jer živim u Hrvatskoj i znam da ću završiti na naslovnici, ali to je potpuno abnormalno - rekla je i nastavila:
- To da te svi slikaju čim pokažeš dio tijela, izgleda mi kao da samo idemo unatrag. Mi glumice se ne smijemo opterećivati tim stvarima tako da bismo mogle prikazivati ljude i prenositi tuđe emocije, stanja, tekstove... Nije mi korektni postupak da se ja krenem opterećivati ako neka scena traži dijeljenje intime - zaključila je.