U 93. godini preminula je Elizabeta Toplek, najpoznatija pjevačica međimurske narodne glazbe. Umjetnicu poznatu kao Teta Liza mnogi su zbog velikog talenta i izričaja nazivali ‘našom Cesariom Evorom’.
Nosač zvuka “Teta Liza i Lado” dobio je tri Porina, a “Teta Liza i Tonček” dva Porina. Međimurka koja je cijeli život bila školska kuharica pjeva od djetinjstva, a u pedesetoj godini ‘otkrio’ ju je ansambl Lado.
- Počela je pjevati i javno nastupati u drugom razredu osnovne škole gdje je bila zapažena te je njenom ocu predloženo da pošalje svoju kćer na glazbeno obrazovanje u Varaždin. Otac je rekao da ne želi u kući nikakvu pjevačicu već neka radi i muči se kao i on. Teta Liza je završila četiri razreda osnovne škole i počela pjevati u crkvenom zboru - rekla je njezina prijateljica i kolegica iz Kulturno umjetničkog društva “Seljačka sloga” iz Donje Dubrave Božica Kivač.
- Otac Franjo joj je bio domaći “dobravski dečko“, tesar po zanimanju, a i majka Ana je bila “dobravska dekla“, kućanica koja se posvetila odgoju djece. Teta Liza je odrastala uz tri brata i tri sestre - priča Kivač.
Teta Liza je kao trinaestogodišnjakinja otišla raditi kao ispomoć u bogate obitelji u Beograd gdje joj je bila i starija sestra, no ubrzo se vratila.
Umjetnica čija su karijera i glas ovjekovječili i sačuvali mnogo jedinstvene i vrlo specifične glazbene baštine, glazbom se zapravo bavila iz hobija i čiste ljubavi. Nadimak Teta Liza dobila je u lokalnoj školi u kojoj je cijeli život kuhala, a gdje su je svi voljeli i poštovali.
- Radila je sve što rade i druge žene koje žive na selu. Obrađivala je njive i vrt, hranila svinje i kokoši. Bila je članica “Seljačke sloge“ i tamo zadovoljavala svoju potrebu za pjevanjem. Osnovala je i vodila zbor umirovljenica koje pjevaju još i danas - kaže Kivač.
Teta Liza o svom umjetničkom radu i smislu života
'Mučim se i trudim oko glazbe i u dubokoj starosti kako bi naše bogatstvo ostalo mladima'
Zamjenik međimurskog župana Josip Grivec o Lizi
'Nama Međimurcima je sada u srcu velika praznina, ali utjeha nam je glazba koja ostaje'
Posljušaj reči pesme. Saka naša pesma je jena životna priča. V pesmama su opisani i veselji i tožni događaji, govorila je o međimurskoj glazbenoj tradiciji Elizabeta Toplek.
Teta Liza mlada se udala za supruga Viktora, veterinarskog tehničara, a shrvala ju je njegova smrt. Njih dvoje nisu imali djece, a živjeli su, kažu prijatelji, u divnoj slozi. Liza je ponekad radila kao “sezonka” na “Marofima” tj. grofovskim posjedima u Mađarskoj, ali nikada nije odmakla od svog Međimurja i Donje Dubrave.
- Bila je izrazito ponosna i uvijek je govorila svojim kajkavskim, kako je govorila, jezikom. Smatrala je da treba očuvati dijalekt kao i glazbu - kažu iz KUD-a.
Godinama su se čudili, kažu u mjestu, kako žena satima u autobusu putuje držati koncerte po čitavoj Europi, ali Tetu Lizu nisu mogle ograničiti tadašnje društvene konvencije.
Starost je Teta Liza provela sama u kući, no ne i osamljena. Voljela je posjete, razgovore, pjesmu i zabavu, a svojim bi gostima uvijek ispekla kolače. Bila je bolesna na srce i imala je visoki krvni tlak, a s vremenom se javila i demencija. U siječnju ove godine smještena je u dom. Iako je zbog toga bila nesretna, nastavila je prijatelje uveseljavati pjesmom.
- Zadužila je našu “Slogu“. Ostat će zauvijek u našim srcima. Osobno zahvaljujem na darovanoj njezinoj narodnoj nošnji koja je još spremljena u koferu kojim je putovala na sve nastupe. Veliko hvala za sve draga naša Teta Liza - kaže Božica Kivač te svi kolege i prijatelji iz KUD-a.