U seriji "San snova" Janko Rakoš (49) sjajno je utjelovio dobroćudnog policajca Zlatka. Uloga je to koja iznova potvrđuje da ona ne mora biti glavna da bi bila zamijećena. U pripremi lika glumcu Dramskoga kazališta Gavella nitko određen nije bio vodilja. Pripremao se prije svega prema zadanom tekstu, odnosima s likovima, zadanoj problematici unutar scena i karakternim crtama njegova lika.
Što volite kod svog Zlatka? Koje njegove osobine rado ističete?
Volim što je nepotkupljiv, dobar, iskren, jednom riječju, idealist s laganom crtom dječje naivnosti, što u stvaranju lika nudi komični komentar sebe, ali isto tako i okoline.
Sve gledatelje serije zanima - hoće li Zlatko i Brankica biti skupa?
Ne znam koliko smijem otkriti, ali reći ću samo da će gledatelji biti zadovoljni i da pripreme paket maramica.
Ana Begić Tahiri i vi... nakon 15 godina opet skupa pred kamerama. Što ste pomislili kad ste vidjeli podjelu, ugledali njezino ime?
Pomislio sam 'Aha, znao sam, nije to bez vraga - nadasve mudar potez'.
Publika vas doživljava kao bingo glumački par, još se svi sjećamo serije "Bibin svijet". A vi sami sebe?
Kako da ne, ne možeš pobjeći i da hoćeš. Serija je bila uspješna, duhovita i publici bliska.
Čega se najradije prisjećate iz tog razdoblja? Kako ste "prolazili" po kvartovskom dućanu, kafiću...? Što su tad sve ljudi baš htjeli podijeliti s vama?
Skoro ništa se nije promijenilo u percepciji publike otkad je serija počela s emitiranjem. Ljudi i dalje pitaju jesam li ja 'onaj glumac iz one serije', Bibin muž. I dalje ljudi prilaze i govore kako im je to bila omiljena serija, da su uživali, pratili i da su uz nju odrastali. Čak i pitaju ima li šanse da se ponovno krene u snimanje.
Oslove li vas i danas na ulici s Martin? ili je sad Zlatko aktualnije?
Naravno, i dan-danas izdaleka dobacuju 'Martin, di ti je Biba?', hrabriji priđu pa porazgovaramo, ali krenulo je, naravno, i s dovikivanjem: 'Zlatkooo','Policajac'!
Ne mogu preskočiti vaše sjajne scene s Markom Petrićem kao Zvoncem. Koliko u tim vašim bravurama igra što ste iz istoga kazališta, što se profesionalno, vjerojatno, znate u dušu?
Marko je moj mlađi kolega i nismo baš u tolikoj mjeri dijelili scenu Gavelle da bismo se toliko poznavali, ali u seriji 'San snova' imali smo puno scena zajedno i, kako je vrijeme odmicalo, tako smo bili sve bolji i bolji. Dobro smo se povezali, razumjeli i imali jako dobar zajednički tajming u dramskim, a osobito u komičnim scenama. To je pravo iskreno 'buddy-buddy' muško prijateljstvo, ne toliko često, ali uvijek lijepo vidjeti kako na malim tako i na velikim ekranima.
Vaše matično kazalište napokon je otvorilo vrata. Koliko vam je nedostajalo?
Strašno, osjećali smo se jako loše, napušteno, nervozno, sputano, čak i neželjeno, a sve su to pojačavali korona, izolacija i potres.
"Kozmički žongleri" bila je prva premijera na novoizgrađenoj sceni, Maloj Gavelli. Tko je bio emotivniji? Glumci ili publika? I kako ste osobno doživjeli povratak u Frankopansku?
Kao povratak kući nakon dugo, dugo vremena. Svi smo bili i još smo jako emotivni i sretni. Nakon premijere i otvaranja kazališta slavili smo do dugo u noć, a lijep pokazatelj atmosfere i važnosti ponovnog otvaranja Gavelle je što prvi čovjek grada nije ostao iz kurtoazije ni zbog protokola, nego se osjećao opušteno i ugodno na nezaobilaznome mjestu kulture našega grada.
Do kraja sezone najavljeno je čak deset premijera. Očito ansambl izgara za poslom, svojim prostorom, publikom?
Dio predstava su premijere koje smo imali u razdoblju 'izgnanstva', tako da ih treba prebaciti na našu matičnu, ali i našu novu malu scenu, a repertoarni planovi i ideje su se gomilale, tako da ćemo sad igrati punom parom. Glumac je živ samo kad igra.
Rekli ste da ste prije snimanja serije "San snova" upravo bili završili film s Ivonom Jukom, pa onda snimali i pripremali premijeru... Je li u tom periodu ostalo išta vremena samo za vas?
Ostalo mi je vrlo malo vremena za sebe, samim tim što sam u međuvremenu počeo raditi na novim projektima, neke sam, nažalost, zbog izrazito gustog rasporeda morao i odbiti. Vrijeme za sebe u takvim situacijama ne mjerim u danima nego u satima.
Jesu li nadolazeći blagdani prilika da dobro predahnete od posla?
Nisu. Blagdani će također biti radni.
Što sami sebi želite pod borom?
Zapravo ništa. Dovoljno sam 'velik' da si sam kupim što si želim kupiti, sretan sam što dragim ljudima oko sebe mogu ispuniti božićne želje. Budući da sam već zašao u neke kakti ozbiljne godine, jedino želim da su moji najbliži zdravi. Sve ostalo su nijanse.
S kakvim planovima i željama ulazite u 2024.?
Prvo su bile želje, koje su se onda pretvorile u planove. Planovi su zacrtani, a nadam se da će se i realizirati. Ali još jedanput ću ponoviti: želim tek da su moji najbliži zdravi i sretni. 'Ajde dobro, imam ipak tri želje. Prva se tiče mene i moje žene, druga mog sina, a treća hrvatske nogometne reprezentacije.
POGLEDAJTE VIDEO: VOJKO V ODGOVARAO NA PITANJA FANOVA