Dobre prijateljice pobrinule su se da ne budem sama ni za ovaj Božić, a za mene je to jedan od ljepših i važnijih dana u godini. Otići ćemo na misu u Petrovu crkvu i malo se podružiti. Osjećam blagdansko raspoloženje, ponese me sve to, rekla nam je Jadranka Matković (66).
Turbulentno razdoblje je iza glumice. Nakon što je deložirana, dobila je i gangrenu pa joj je prijetila amputacija. Uza sve to bila je u lošem psihičkom stanju.
- U mojim godinama naći se u takvoj situaciji nije nimalo lako. Akcija koju je pokrenula za mene prijateljica Tina Puhalo jako mi je pomogla, barem sam izašla iz minusa. Čak su i djeca kraj Šibenika napravila predstavu za mene. Morat ću ih jednom doći pogledati, takve me stvari oduševljavaju. Pomaže mi i odlazak mojem psihijatru, puno razgovaramo i kod njega osjećam sigurnost, a to mi je u ovakvoj situaciji jako potrebno - objasnila je Jadranka Matković.
Iako i dalje u nezavidnoj situaciji, ne dopušta da se to na njoj vidi 'iz daleka'.
- Vedra sam jer pristajem na to. Upravo to mi je i psihijatar preporučio, da pristajem na neke stvari. Iako, budem ponekad sjetna i tužna - dodala je.
Često kroz razgovor provlači slobodu.
- Sloboda je spoznata nužnost, mnogi se izgube. Po meni, sloboda je zapravo nesloboda. Ja sam je imala i previše, zato sad i jesam u ovakvoj situaciji - rekla je Matković i objasnila:
- To sam već odavno rekla, nisam prihvatila angažman u nekom kazalištu. Željela sam biti slobodna, a nažalost, nitko me nije dovoljno upozoravao i inzistirao da bude drukčije. Lakše je kad si negdje angažiran jer, znate, kod glumaca puno na rad i dobivanje uloga utječu i godine. Nije isto imaš li 20, 30 ili više od 60 godina. Mislim čak da sad više ni ne bih mogla igrati neku zahtjevniju ulogu, snašla bi se u nekim kraćim, epizodnim rolama.
Kaže da je slično bilo i u privatnom životu, sloboda je za nju previše značila. Priznaje da žali zbog nekih stvari.
- Žao mi je što nisam imala djecu, pa već sam trebala biti i baka, a obožavam ih. Oni su populacija koju iznimno poštujem. Uživala sam kad sam radila predstave i emisije za djecu. Pa i sad odem u dječje kazalište i, kad vidite kakvim očima gledaju predstavu, shvatite da rijetko što ima takav smisao. Danas mi je žao i što se nisam udala. Samoća nije baš stimulativna, ipak je lijepo kad imaš kome kuhati. I onda se zapitam, toliko sam puno knjiga pročitala, obožavam knjige, i na taj način ulazila u tuđe živote, a ispada da nisam ništa naučila. To me čudi da sam i uz toliko knjiga tako puno griješila.
Fascinaciju čitanjem knjiga Jadranka Matković 'pokupila' je u djetinjstvu.
- Mogu reći da je moje djetinjstvo bilo romantično. Otac je bio učitelj i mi smo živjeli po školama jer tad su učitelji tamo i živjeli. Bila sam okružena knjigama i uživala sam.
Osim što puno čita, kazalište prati i dalje. Puna je riječi hvale za kolege i njihov rad.
- Po meni ima jako puno dobrih mladih glumaca, čak bih rekla i previše. Repertoar je dovoljno širok, a meni se sviđa kako to rade Histrioni, oni uspijevaju raditi ‘pučko kazalište’, odmaknuti se od elitizma. Dobro je da se puno radi, samo upozoravam mlade glumce da budu oprezni, jako puno generacija ih je samo nestalo - rekla je Matković.
Nije ju iznenadio potez Edite Majić, koja je nakon samostana bosonogih karmelićanki, još radikalnije odlučila služiti Bogu i otišla je u pustinju.
- Potpuno razumijem njen potez i želju da pobjegne od svega. Žao mi je samo zato što je bila silno darovita glumica - rekla je Jadranka i otkrila nam dosad skrivenu strast.
- To je sport, naprosto obožavam sport. Zapravo, ideju sporta i fair playa, ovaj doping i namještanja, ako ih ima, taj me dio ne zanima. No ta fizička aktivnost i natjecanje, pa to je još od starih Grka. Nekako sam najviše pratila nogomet, kao mala navijala sam za Željezničar, a kad sam došla u Zagreb, za Dinamo. Dosta sam se i družila s nogometašima, neki od njih su dolazili i u kazalište. Poznavala sam Zajeca, Kranjčara, Mlinarića i dosta njih iz te generacije - završila je Matković.