Ove subote slavimo veliki rođendan na Šalati! Obilježavamo 25 godina od objave našeg prvog studijskog albuma 'između nas' s našim fanovima. Posebno je to mjesto, svojevrsni magnet. Na Šalati smo nastupili početkom 2000-ih kao predgrupa Simple Mindsa, gostovao sam tamo i na Massimovom koncertu... Čitavo vrijeme sam sanjao da tamo održimo samostalni koncert, a sada se to i ostvarilo!, govori nam Ivan Dečak (44), frontmen grupe Vatra.
Od lokalnog benda do velikog sastava
U protekla dva desetljeća Vatra je objavila deset studijskih albuma, osvojila niz Porina, Crnih Mačaka i drugih nagrada, izbacila je hrpu hitova, održala tisuće koncerata... Pokazala je da se trudom i upornošću može doći do velikih rezultata. Iz malenog benda iz Virovitice razvili su se u veliki sastav, čiji se hitovi slušaju na mnogim zabavama, radijskim postajama...
- Ova dva desetljeća stvarno su brzo proletjela! Ima nešto u onoj floskuli da u dobrom društvu vrijeme brzo proleti. Mi u bendu nismo postali samo prijatelji, već neki od nas i kumovi. Provodimo više vremena zajedno, nego s našim obiteljima. To je stvarno dobro društvo, uvijek si zadajemo neki posao, a kad radiš ono što voliš, niti ne primjećuješ kako vrijeme brzo prolazi - ističe Dečak.
U ovih 25 godina karijere pamti lijepe, ali i manje lijepe trenutke.
- Jedan od težih trenutaka bio je kad smo završili snimanje drugog albuma, a materijal se obrisao. Bili smo još uvijek klinici i činilo nam da nam se cijeli svijet srušio. Međutim, ono što te ne ubije, ojača te. Ponovno smo ga snimili i sad u šali govorimo da smo ga izbrisali jer smo htjeli izbjeći prokletstvo drugog albuma. Na kraju je naš producent za 'Anđela s greškom' dobio nagradu Crni Mačak, tako da je sve na kraju dobro ispalo - prisjeća se Virovitičanin te dodaje:
- Puno je i lijepih trenutaka. Počeli smo karijeru kao bend iz malenog grada, koji nije imao nikakvu glazbenu povijest. Objavili smo album kad mi je bilo 19 godina, a kasnije smo se vinuli iz lokalnih okvira i održali se sve ove godine. Živimo glazbu, pokazalo se da je ona naš poziv, a ne samo posao.
Pjesme piše neplanski
'Tremolo', 'Tango', 'Nama se nikud ne žuri'... Dečak je autor mnogih hitova koji su ga obilježili kroz dugu karijeru.
- Sve su suradnje bile lijepe. Nikad planski ne pišem pjesme za nekog glazbenika ili pjevača, nego kao da u tijekom pisanja ili na kraju pjesma poželi nekoga. Tako sam u pjesmi 'Rum na usnama' čuo Božu Vreću, u 'Tremolu' Urbana, u 'Nama se nikud ne žuri' Massima Savića... Svi su mi oni nekako zazvonili u glavi za vrijeme pisanja pjesme ili na samom kraju. Bio sam toliko slobodan kontaktirati ih i imao sreću da su se oni odazvali i obogatili te naše pjesme svojim interpretacijama - kaže Dečak.
Zauvijek će pamtiti suradnju s neprežaljenim Massimom Savićem, koji nas je napustio nakon teške bitke s karcinomom pluća 2022. godine.
- Naša suradnja se produbila, nije se samo zadržala na jednoj pjesmi. Prvo sam ga zvao da nam gostuje na pjesmi 'Nama se nikud ne žuri', a nakon toga sam mu napisao 'Mali krug velikih ljudi' i 'Putujemo i kad stojimo' s Aljošom Šerićem i Nenadom Borgudanom. Tu je i 'Zamisli', koja je Massimova posljednja pjesma. Puno je toga i zauvijek će ostati urezano, ne samo zbog pjesama, nego i zbog pravog i iskrenog prijateljstva - priznaje frontmen grupe Vatra.
Inspiraciju za pisanje pronalazi svuda oko sebe
Često ga inspiriraju međuljudski odnosi, unutarnja stanja...
- Treba samo biti spreman kao spužva sve upiti i kasnije apsorbirati kroz neku pjesmu. Činjenica je i da živim u kvartu Trešnjevka, u kojem su zidovi toliko tanki da čuješ i živote drugih oko sebe htio to ili ne htio, pa inspiracija dođe - smije se, a što priželjkuje za neku iduću veliku obljetnicu?
- Priželjkujem da i dalje nastavimo raditi i stvarati, imati puno koncerata. Svakih nekoliko godina, kad su te velike obljetnice, radimo velike koncerte u prostorima u kojima još nismo bili. Tako smo prvo svirali u Tvornici, to nam je bio san snova. Nakon toga bili smo u Domu sportova, pa Lisinski, pa je došla Šalata. Vidjet ćemo što nas čeka dalje, ne mora to uvijek biti veliko. Može biti baš nešto maleno, drugačije i posebno, gdje se nitko nije sjetio svirati. Prije dva tjedna smo svirali na krovu vatrogasnog kamiona po čitavom Zagrebu. Bitno je samo raditi nešto što je nama inspirativno, što nam je fora, onda vjerujem da to i publika osjeti - zaključio je.