Bilo je teških trenutaka i problema, dugo smo već na putu i posjetili smo 143 grada, ali zbog ovakvih koncerata sve se to pokazalo kao vrijedno truda, zahvalio je zagrebačkoj publici jedan od najpoznatijih svjetskih skladatelja današnjice Ólafur Arnalds (33). Iako je koncert bio sjedećeg tipa, a šank nije radio kako ne bi ometao doživljaj, Arnalds je ispraćen kao na nogometnom stadionu. Gromoglasnim pljeskom i na nogama.
Za standarde Tvornice kulture, vladala je do završnog vrhunca i bisa pomalo neuobičajena, gotovo kazališna atmosfera. U pozitivnom smislu. Arnaldsov klavir nije se morao boriti sa žamorom, najvećim i najčešće neizbježnim neprijateljem ovakvih događanja, a islandski genijalac sa svojim uigranim gudačkim kvartetom i perkusionistom opravdao je to povjerenje u potpunosti.
U glazbenom kontekstu, Arnalds pomiče ustaljene granice. Ljubav prema klasici spaja s onom prema elektroničkoj glazbi, a multiinstrumentalist iza sebe ima zanimljivu povijest. Kao tinejdžer je svirao bubnjeve u hardcore punk bendu prigodnog imena Fighting Shit, a nakon prometne nesreće izgubio je osjet u desnoj šaci pa je klavir zamijenio techno bendom. Srećom, oporavio se, a danas stoji iza glazbenih komada koji se izvode u prestižnim dvoranama diljem svijeta.
Djelić takve atmosfere prezentirao je i u Tvornici kulture na samom kraju turneje na kojoj je promovirao svoj posljednji studijski album 're:member', objavljen prošle godine, a kojim je samo učvrstio status jednog od velikana instrumentalne ambijentalne glazbe.