Poznat si po tome da na svakom intervjuu daš drugo ime. S kim sad pričamo, tko si danas i zašto si ta osoba danas?

Danas sam, samo za Vas, Miljenko Bojanić. Probudio sam se ujutro i osjetio sam da sam ja Miljenko, domaći dečko iz susjedstva koji mora prošetati livadom svog bigla Tobya jer on postane nervozan bez jutarnje šetnje. Bojanić sam jer sam osjetio pripadnost toj staroj plemenitoj lozi koja potječe iz Koprivnice u 16.st.

Koliko si bilježnica sa svojim tekstovima ispisao i kako ih naučiš sve za nastup uživo?

Ispisao sam točno 785 bilježnica svojih pjesma, 523 bilježnice kratkih priča, 4 bilježnice u kojoj se nalazi jedan roman te 57 putopisnih bilježnica u kojima zapisujem iskustva sa svog velikog putovanja na Grenland koji sam pohodio prošle godine.

Dugo si eksperimentirao s pravom postavom benda koju sada činiš ti na klaviru uz gitaru i cajon. Na novoj pjesmi Suncobran čujemo i ženski vokal. Hoćeš se i dalje kretati u tom smjeru?

Dalje ću se kretati u electro-pop smjeru jer sam zaključio da Lollobrigida ne ostvaruje svoj puni potencijal u tom žanru. Uglavnom, hrvatskoj electro-pop sceni fali netko da je pokrene i vrati joj staru slavu.

U tekstovima se osvrćeš na današnje društvo, pomanjkanje društvene svijesti, nekritičnost. Smatraš li svoju glazbu na neki način društveno angažiranom ili je ona ipak tu da samo zabavi?

Moja glazba je puka zabava poput svadbenih pjesama. To je muzika za ples, za razonodu, za trganje košulja i razbijanje čaša. Ja preko svojih tekstova budim u ljudima niske strasti, a muzikom ih potičem da zaborave na sve ružne stvari koje život nosi i okrenu se Bogu i crkvi kao finalnom spasenju.

Imaš sjajan tijek misli u svojim pjesmama, svojevrsni rap na tvoj način obuhvaća u tekstovima i imena s estrade, ali neka imena pop kulture. Tko ti je uzor i inspiracija?

Moj veliki uzor je Willy Dascada – renomirani američki underground performer/glazbenik. On je moj uzor u repanju za klavirom jer je patentirao taj žanr prije mene u okolici Texasa. Nažalost, malo ljudi danas zna za njega jer se pojavio taj prokleti Arcade fire i uveo indie njanjkavost na veliku scenu.

Mišljenja su naravno podijeljena,  netko te voli, netko manje voli. Što poručuješ objema stranama?

Ovi koji me vole nek me i dalje vole, a ovi koji me ne vole – 'ko ih jebe!

Ove subote 28. ožujka u Tvornici predstavljaš novi album "Muzika za djecu i penzionere". Očekujemo li organizirani prijevoz zagrebačkih vrtića i staračkih domova na koncert?

Ja sam čuo da vrtićka grupa „Suncobrani“ planiraju grupni posjet koncertu radi mog novog singla Suncobran. Penzioneri bi vjerujem rado došli da koncert počne malo ranije i da im osiguramo mjesta za sjedenje jer starost je teška za živjeti.