Evo jednostavnog pitanja: Tko bi danas, na onako uvjerljiv način, inteligentno, ležerno, spontano, kao da se iz birtije ušetao u kadar pa nastavio tamo živjeti, mogao odigrati Roka Prča? Ima li u mlađoj generaciji glumaca ijedno ime koje bi tu ulogu odradilo na istoj razini? Uzmimo da je  Roko Prč strogo regionalni karakter, pa je izbor unaprijed sužen. Takav je i Meštar iz Velog Mista. No, Dvornik u "Kiklopu" igra epizodnu ulogu, starojugoslavenskog časnika koji kinji vojnike orijentacijom po mahovini. Tu na maestralan način skida srpskog oficira; u jeziku, svjetonazoru,  dikciji. U "Putovanju u Vučjak" glumi Đulu Boroša, kontinentalca sa sjevera, koji kasnije postaje paradigma za seriju sličnih tipova koje ljudi na cesti zovu "Đula Boroš". Čini se, dakle, da je Boris Dvornik mogao glumiti sve, no, je li to znak apsolutne nadmoći nad današnjim glumcima, ili je priča, ipak, slojevitija? Boris Dvornik, Fabijan Šovagović, Rade Šerbedžija, Mustafa Nadarević, Ivi Gregurević, snimali su po tri, četiri, ponekad i više od pet filmova godišnje. Goran i Bojan Navojec, Tarik Filipović, Borko Perić, imaju znatno manje prilika za film. Izuzetak je Goran Višnjić, ali on još nema ni jednu antologijsku ulogu, nijedan citat koji se pamti u narodu. Ako glumac nema jak scenaristički predložak za karakter, može imati talent Ala Pacina ili Roberta De Nira, ali mu ni to neće pomoći. Možda današnji glumci nisu lošiji, ali nam nostalgija pomućuje jasan pogled na stvari?