Svi mi radimo neke druge poslove, krademo to vrijeme od života da bismo bili pisci. U Venezueli se ljudi za ovakve događaje okupljaju na stadionima gdje ih je 20.000, a danas ćete kod nas teško koga natjerati da sluša poeziju, rekao je sarajevski pisac i aktivist Igor Striks, koji je na Festivalu svjetske književnosti u Zagrebu predstavio svoj roman 'Rezalište'.
Priča je to o 100 godina jedne obitelji koja je suočena s nedaćama drugog svjetskog rata. U središtu je zena Helena, koja je izvor brojnih sukoba, ali i njihovih razrješenja. otkud mu ideja za ovakav naslov, Igor spremno kaže kako je rezalište metafora našeg života.
- Mi i samo nekad odlučimo ici u rezalište, odnosno nestanemo - pojasnio je. Kaže kako su mu knjige s 16 godina promijenile život, stoga je jako znatiželjan čitaju li mladi njegova djela.
- One su mi dale uvid u sve te svjetove koje proživljavam, bez obzira gdje bile napisane - rekao je. Krleža je, kaže, za njega, početak i kraj književnosti.
- On je pokazao da pisac može biti vatren, da je tu da mijenja svijet, ali jednako i da trpi sve te kontradikcije oko njega- objasnio je. Korana Serdarević, autorica i nastavnica, čitala je priču iz zbirke 'Nema se sto učiniti'. Ovaj pesimističan naslov, smatra, tu je da potakne ljude kako se u svim situacijama ipak i da nešto učiniti. I sama je često prisustvovala ovakvim čitaonicama gdje je upoznavala razne autore, a ponekad bi se i razočarala jer se nisu predstavili onakvima kakvima ih je zamišljala.
Posljednji se predstavio francuski pisac Phillipe Claudel s ulomkom iz knjige Stablo u zemlji Toraja. Kaže kako se piscem ne postaje u mladosti.
- Do 30-e sam pisao sranja jer nisam iskusio život, ljubav, smrt i tako dalje. S trideset i nešto sam propisao, naglasio je.