Kako dvadeset i prvo stoljeće već ima solidnih petnaest godina, a u šesnaestu ulazimo, vrijeme je da se krenu raditi top liste najboljih filmova ovog stoljeća. A uzevši u obzir da nam je Noć vještica na pragu, koji žanr je bolji od horora?

10) Panov labirint (2006)

‘Panov labirint’ (pravim imenom ‘Faunov labirint’, no kod nas je začudo odabran prijevod američkog naslova, umjesto španjolskog) je samo za malo pobijedio ‘Đavolju kralježnicu’, drugi horor redatelja i scenarista Guillerma Del Tora koji je ušao u kategoriju.

Priča o djevojci pri kraju Španjolskog građanskog rata, koja se sve više povlači u fantaziju da bi izbjegla suočavanje s okrutnom stvarnošću, nas ostavlja s pitanjima koliko je sve to bila fantazija, a koliko stvarnost.

Istinski strašno i duboko potresno djelo, koje isprva ostavlja dojam obične fantastične priče, no što radnja više prilazi kraju, to nam se više otkriva horor i užas zadnjih dana rata. Teška atmosfera strave i jeze prožima film, i možemo iskreno reći da je kapetan Vidal , glavni negativac filma, jedan od onih koje ćete pamtiti do kraja života.

9) Uljezi (2001)

Još jedan španjolski redatelj zaslužuje biti na ovoj listi - Alejandro Amenabar . Prvi put smo ga primijetili u jezivom trileru ‘Teza’, zatim u psihološkom trileru ‘Otvori oči’, da bi u dvijetisućite krenuo s punokrvnim hororom.

Ova elegantna priča o duhovima, s izvrsnom Nicole Kidman u glavnoj ulozi , prati majku koja se nakon Drugog svjetskog rata seli na zabačeno imanje s velikom i praznom kućom. Njena djeca, osjetljiva na sunce, moraju biti u mračnim sobama, što diktira i način njenog života. No sve to se mijenja s pojavom jezivih prikaza, koje ih stalno izlažu opasnosti.

Izvrsna atmosfera, odlična kamera i muzika, te kvalitetno postavljeni ‘šokovi’ čine ovaj film o duhovima boljim od većine ostalih.

8) Stranci (2008)

Premda u ‘Strancima’ postoji značajna količina krvi to ipak nije ono što čini ovaj film užasnim. Ispočetka možda i podsjeća samo na ‘običan’ film o kriminalcima u kući, no kako se film razvija, tako dobivamo druge elemente i jezu koja se polagano vuče uz naša leđa, sve do nevjerojatnog završetka.

Nažalost, redatelj Bertino je, čini se, odustao od horor žanra. Možda i od režiranja uopće, što je prava šteta jer ovo je istinski biser strave i užasa.

7) [REC] (2007)

Jedan od rijetkih ‘found footage’ filmova koji koristi takav ‘plot device’ na posve smislen način. Dok je u drugim filmovima to često objašnjeno putem ljudi koji iz hobija snimaju sve, pa čak i u situaciji gdje im kamera ne bi bila niti na kraj pameti, u ‘[REC]’-u pratimo filmsku ekipu. Posve je jasno zašto je kamera cijelo vrijeme upaljena i nema trenutka kad bismo o tome razmišljali, što filmu daje dojam istinitosti i točnosti.

Kako se cijeli film odvija u jednoj zgradi, u kojoj stvari naglo krenu na loše, s pojavom zombija, tako je i lokacija posve dobro uređena, i nemamo niti s njom problema, već ju prihvaćamo kao smislenu.

Stoga je [REC] jedan od onih ‘found footage’ horor filmova gdje manje razmišljamo o tome kako i zašto, već više o tome ‘šta će sada biti’, što ga i čini odličnim filmom. Dodamo li u taj miks i zombije i klaustrofobiju, dobivamo izvrstan horor. Jasno, ne idite niti blizu nastavaka.

6) Krug (2002)

Budimo iskreni, remakeovi su uglavnom upitne kvalitete, a u slučaju horora su isključivo grozni (da, ‘Stravo u ulici brijestova’, tebe gledamo). Stoga smo i bili malo sumnjičavi kad se najavio remake izvrsnog japanskog filma ‘Ringu’.

Ali začudo, dobili smo film koji je u stvari i bolji od originala. Gore Verbinski, budući redatelj ‘Pirata s kariba’, je uspio zadržati i stravu originala i jezivost koju smo tamo dobili.

Nažalost, još je nekoliko nastavaka ovog filma snimljeno, svaki sve lošiji od prethodnog, tako da vam preporučujemo da se držite samo ovog.

5) Neka uđe onaj pravi (2008)

Dok istovremeno možemo pogledati brdo filmova o svjetlucavim vampirčićima iz ‘Sumraka’ i narko vampirima iz ‘Prave krvi’, pravo je čudo da je najbolji vampirski film ovog stoljeća film o jedanaestogodišnjem djetetu.

Pisac John Ajvide Lindqvist je prema svojem romanu napisao scenarij kojeg je režirao Tomas Alfredson , i tako nam je dao jednu od jezivijih vampirskih drama ikad snimljenih. Pratimo Oskara, koji se sprijateljuje s nekoliko stoljeća starom vampiricom u tijelu jedanaestogodišnje djevojčice. Tužan, zabavan, ponekad i romantičan film, ali cijelo vrijeme i strašan, nam pokazuje priču o seksualnosti i vjernosti, te gubitku nevinosti isprepletenu vampirskim temama.

Premda nam nije jednako dobar, zbog glumaca koji su malo lošiji, bez ikakvog problema se može pogledati i američka verzija filma.

4) The Descent (2005)

Još jedan film protiv kojeg je počinjen prevoditeljski zločin (preveden je ‘Spilja užasa), pa ćemo stoga naslov ostaviti u originalu.

Redatelj Neil Marshall, čiji nas je ‘Dog Soldiers’ ostavio bez daha , ostavio je dojam da je to to, vrhunac karijere je postignut prvim filmom. No priča o šest žena, na simpatičnoj speleološkoj ekspediciji, koja krene u jako krivom pravcu, nas je uvjerila da Marshall ima još mnogo toga za ispričati.

Cjelokupna glumačka postava je sačinjena od žena, što je značajna razlika od uobičajene horor postave, a kad kažemo da u cijelom filmu nema jedne jedine glupe radnje ili glupog lika, onda vam mora biti jasno koliko se ovaj horor razlikuje od ostalih. Kad bi bilo moguće, rekli bismo još neke detalje o filmu, ali ćemo se suzdržati da ne pokvarimo doživljaj.

Film je, od trena kad se prvi šok dogodi, pa sve do kraja, stravičan, užasan i ne pokazuje milost prema publici. Definitivno jedan od onih kojih se dugo sjećate.

3) Mučenici (2008)

Praktički negledljiv film, osim za one jakog uma i želuca, ‘Mučenici’ predstavljaju vrh francuskog novog vala horor filma. Premda smo mogli na listu uvrstiti film ‘Unutra’, odabrali smo ovaj jer je jeza koji dobivate tijekom filma takva da nema trenutka u danu kad se taj film može gledati a da se poslije ne osjećate užasnuto. O radnji nećemo niti riječ reći, jer kao za neke od prethodnih filmova, stoji da se to mora na svoje oči vidjeti.

I ako uspijete, izdržati do kraja.

2) Magla (2007)

Adaptacija novele Stephena Kinga , koja se odlično drži napisanog, je u stvari strahotna zbog toga što prikazuje prave ljude, kakve možete zamisliti oko sebe, kako postaju prava čudovišta. Da, u filmu postoje i prava ‘prava čudovišta’, no užas kojeg dobijemo od naših sugrađana je toliko veći.

Sparimo li to s jednim od najužasnijih krajeva koje smo ikad vidjeli na filmu, dobivamo automatski klasik žanra. Nažalost, film nije moguće pogledati dva puta. Jer tko bi se želio tome izložiti ponovo?

1) Sirotište (2006)

Redatelj Bayona , kojeg smo poslije vidjeli u samo jednom filmu, napravio je ovaj film kao debutantsko djelo, prema scenariju Sergija Sáncheza , također debitanta. Dvojica autora, koji se prvi put pojavljuju u nekom žanru, ili na platnu uopće, su napravili horor kojeg do kraja života pamtite, ali kao i s prethodnim filmom na listi, ne gledate više nikada.

Osobna tragedija, koja može malo koju osobu ostaviti ravnodušnom, je prikazana tako da nakon filma ostajete zamrznuti u užasu. Kvalitetno snimljen, odlično odglumljen, s istinski potresnom glumom, ovo je film kojeg će teško koji srušiti s prvog mjesta. Film o nestalom djetetu i roditelju koji pokušava sve da bi ga našao...može li potresnije biti?

Jedina lijepa stvar vezana za film je to što vrlo vjerojatno neće biti engleske obrade.