Pokušavao je s tenisom, plivanjem i judom, ali tek prije četiri godine shvatio je da je ples ono čime se želi baviti do kraja života.
- Kad sam imao tri godine, umro mi je tata i od tada sam se počeo povlačiti u sebe i osjećati nesigurnost u kontaktu s ljudima - počeo je svoju priču Devin Juraj. Majka Viviana pokušavala je socijalizirati ga, ali nije išlo od prve.
- Odvela me na dječji judo, pa na unisport, gdje sam učio osnove svih sportova, zatim tenis, pa plivanje, ali ništa od toga mi se nije svidjelo - govori danas smijući se Devin.
Kako kaže, mama nije odustajala i konačno je baka primijetila da unuk uživa u glazbi:
- Odvela me svojoj prijateljici Saneli Ivančić i rekla joj: ‘Čuj, on ima dvije lijeve noge i ništa od njega ne očekuj’. No dogodilo se nešto neočekivano.
- Nakon dva puta rekao sam mami da je ples ono što želim - kaže Devin. Na pitanje kako su reagirali njegovi vršnjaci, odgovara da su reagirali očekivano.
- Nisu me tukli, ali su mi se rugali i vrijeđali me. Zato često gledam film ‘Billy Elliot’ i proživaljavam svaku scenu.