S obzirom na to da već neko vrijeme 'sjajim' zbog novog odnosa, bilo je sve teže ponašati se kao da se ništa ne događa jer to se vidi kad je osoba sretna, rekla nam je bivša kandidatkinja treće sezone sociološkog eksperimenta 'Brak na prvu', Hedviga Tandara koja od nedavno ponovno ljubi.
'Prirodno je željeti drugom sreću'
Stručnjakinju za marketing eksperti su spojili sa softverskim inženjerom iz Novog Sada Zoranom Babovićem. Na prvi pogled su nevjerojatno kliknuli i brzo se rodila strast između njih. Ipak toj je vezi došao kraj.
- Dugo vremena nije bilo lagano odgovarati na pitanja jesam li ostala sa svojim reality suprugom jer su ljudi vidjeli jednu lijepu priču koja je takva zaista i bila i griješila bi dušu da kažem nešto protiv osobe koja mi je nekoć i značila. Zato i mislim da je prirodno željeti drugoj osobi sreću neovisno o vašem prijašnjem odnosu jer to je po meni jedino ljudski - objasnila je.
Početkom nove sezone, kaže nam Hedviga, osjećala se 'slobodnijom' da kaže javnosti da u njenom životu postoji netko značajan.
- Kad se priča oko naše sezone slegla u moj život je ušao čovjek koji je tako nekako zrelo pristupio meni kao osobi koja je bila nadogradila svoje već visoke zidove i ukomponirao adventsko vrijeme da mi pokaže da je moguće izdvojiti vrijeme za kvalitetan odnos uz ozbiljan posao. Do zime smo polako gradili nas odnos, a od onda i zaključili da idemo u nešto za pravo. Trebao je mjesec po mjesec da se otvorimo jedno drugome. A očito je i snijeg u Zagrebu pomogao ljubavnoj čaroliji - započela je Hedviga.
'Velika smo si podrška'
Hedviga je sada sretna. Lijepo joj je, kaže nam, biti u vezi s muškarcem koji zna komunicirati. Kada vrijeme ne provode zajedno, puno telefoniraju ili pričaju na video poziv.
- Uopće nije puno stariji od mene, baš minimalno, ali zna kako mi pristupiti. Ja stvarno nisam navikla da netko kaže: 'Sad ćemo pričati o tome dok to ne riješimo'. Pričali o nečem banalnom ili dubokom, uvijek uspije naći načina da me učini sretnom kad god uložimo zajedničko vrijeme za napredak našeg odnosa. Mislim da je u tom nekako ključ, ne zatvarati se pred stvarnošću nego graditi dalje. Međusobno smo si velika potpora tako da ja njega bodrim na poslovnom planu da se osjeća da se na mene može osloniti. Neobično mi je biti u zdravom odnosu jer u hodu učim kako je kad nije nešto toksično - priznala nam je.
Upoznali su i obitelji
Par je već bio na upoznavanju s obiteljima, a kaže nam, to se dogodilo relativno brzo. Prvo je on upoznao njezinu obitelj, a zatim i ona njegovu.
- Moji su zaštitnički raspoloženi jer smo vrlo iskrena obitelj koja ništa ne skriva jedni ispred drugih tako da znaju kako je prije završilo. Zato mi je važno da ga znaju da dobiju osjećaj kako mi pomalo sve više znači. Ovaj put nisam uletjela glavom bez obzira u novi odnos jer mi je trebalo da se oporavim od prije. I on i ja prošli smo duge veze i takvi smo tipovi, nećemo vise skakati naglavačke u bilo što. Zato sam racionalnija nego inače i idem pomalo. Moji bi bili sretni s bilo kojom osobom za koju vide da mene čini sretnom, na kojem god dijelu svijeta, s osobom bilo koje vjere ili nacionalnosti. Njegova obitelj me vrlo lijepo primila i tu sam negdje dobila osjećaj da misli ozbiljno jer se obitelji ne upoznaje sa svakim - rekla nam je.
'Poslao je buket i mojoj majci'
Hedviga je šuškanja o novoj ljubavi potaknula objavom na društvenim mrežama u kojoj je pokazala da je dobila cvijeće i medvjedića. Ipak, Valentinovo nije provela sa svojim odabranikom. Objasnila nam je zašto:
- Kako smo moj rođendan proveli zajedno za Valentinovo smo poslovno bili razdvojeni pa je tu uskočila dostava. Ja sam vječni romantik, a on je očigledno cijeli dosadašnji život živio u zabludi da je cijepljen od romantike. Medvjedić, slastice i cvijeće su ga opovrgnuli, a brižan kakav je, je poslao buket i mojoj majci. Vrlo je pažljiv. Hedviga je otvoreno pričala i o svom zdravstvenom stanju - ima epilepsiju te heterotropiju na mozgu.
Često se susreće s komentarima da 'izgleda dobro', a htjela bi, kaže nam, objasniti da izgled nema veze s njenim zdravstvenim stanjem.
- Ja nikad nemam problema s pričanjem o svom zdravlju jer netko mora. Doktori koliko god imali znanja i prakse rada s pacijentima nisu oni koji su u koži nas s epilepsijom ili nekom drugom kroničnom bolesti. Ne volim tu stigmu nad ljudima sa zdravstvenim stanjem koji se bore svaki dan protiv nečeg sto izvana nije vidljivo. Ostala populacija se mora educirati, ne samo kako pomoći takvim pojedincima u slučaju nekog napada već i kako biti empatičniji. Vrlo je teško objasniti onima koji ne žive s tim da je moguće izvana izgledati potpuno zdrav jer najgore se predati, leći u krevet i tražiti da vas se gleda kao žrtvu. Dijelim ja i te manje lijepe trenutke iz bolnice kad je baš loše da ljudi dobiju mali uvid u ono što se često unutar moja četiri zida događa. Dok me ljudi ne vide na infuziju ili zalijepljenu EEG kapu na meni omotanu žicama misle da mi je bolje jer mi je frizura na mjestu - rekla nam je.
'Ne volim opterećivati druge'
S vremenom se prestali šokirati komentarima, a otkrila nam je i kakvo je njeno zdravstveno stanje trenutačno. Najvažnija podrška joj je, kaže nam, prijatelji, novi dečko i obitelj koju ja kada je potrebno odveze na hitnu.
- Postoji puno petit mal napada, jedan od meni češćih je kad sam svjesna no više ne znam govoriti i trese mi se desna ruka. Ljudi s kojima provodim vrijeme su oni koji moraju znati postupiti kad mi je loše, a to zna izgledati i zastrašujuće. Moja obitelj je od početka u ovom sa mnom koliko god ja ne voljela opterećivati nikoga. I kad se bunim da ne treba, odvezu me na hitnu ili me natjeraju da popijem lijekove protiv bolova. Uz njih i prijatelji uvijek moraju znati gdje su mi hitni lijekovi, provjeravaju koliko me boli glava i svjesni su kad sam blizu napada - objasnila je.
Najteže joj je, kaže, novoj osobi otkriti s 'kakvom prtljagom dolazi'.
- Nije lako biti sa mnom i tog mora od početka biti svjestan. Mora i znati da puno puta prešutim kad mi nije dobro da ga ne uznemiravam ako je daleko jer znam da tad ne može ništa nego se samo uzrujavati. Teško je ovako tvrdoglavoj osobi objasniti da ne može sve sama. Ja često kažem da sam ja najgora osoba za morati živjeti mirno i pod 'staklenim zvonom'. Morala sam mu i objasniti da se bojim da će nestati kako se to u prethodnoj situaciji dogodilo, da je ovo ozbiljnije nego što ja predstavljam, da me nakon napada neće imati ostatak dana jer moram spavati u zatamnjenoj prostoriji, a ja se često forsiram da mi ništa nije dok me tijelo ne zastavi. Srećom pa me i kroz moje suze nasmije, a ipak nije bilo ugodno čuti pitanje hoću li od toga umrijeti ili onijemiti - rekla nam je.
Operacija nije slučaj
Nakupina na mozgu joj se nalazi vrlo blizu centra za govor, a u njenom slučaju operacija nije moguća.
- Stalo mu je i želi naučiti i znati što više o mom životu u koji je ušao vrlo polagano. Tako da širenjem svijesti o epilepsiju ljudi mogu shvatiti da ako neurolozi pogode terapiju mi možemo živjeti malo normalnije no u vrlo reguliranim uvjetima. Kod nekih pomaže i operacija no kod mene to nažalost nije slučaj, koliko god sam se ja poveselila opciji da će mi izvaditi tu heterotopiju na mozgu i da će mi se život vratiti u normalu - zaključila je Hedviga.