Turski glumac je ovo ljeto dobio dva tjedna godišnjeg odmora. Halit Ergenç (43) sa suprugom Bergüzar Korel (30), također glumicom, i sinom Alijem (3) otišao je u mondeno odmaralište Çeşme. Poslije uživanja u moru i suncu posjetili su Prag, a ovih dana par se vraća na posao. Bergüzar počinje snimati drugu sezonu serije “Karadayi”, a Halit četvrtu sezonu povijesne sage “Sulejman Veličanstveni”. Iako je službeni datum povratka na set u rujnu, glumačka ekipa će se prije naći u Istanbulu kako bi dogovorili sve detalje i dobili scenarije.

Halit se barem do travnja sljedeće godine, kad bi snimanje trebalo završiti, neće smjeti riješiti guste brade koja mu je postala zaštitni znak. To mu, kažu prijatelji, ne smeta, ali teško mu pada što zbog strogog ugovora više neće moći redovito vježbati u teretani i ići na pilates.

- Sulejman je u četvrtoj sezoni star pa bih i ja trebao dobiti nekoliko kilograma - kaže zvijezda serije o osmanskom osvajaču.

Zbog sultana nema vremena za sina

Iako mu gode pozitivne kritike struke i obožavatelja, Halit se, priznaje, sve teže nosi sa životom pod povećalom javnosti. Najviše mu smetaju dosadni paparazzi koji su počeli pratiti i njegova sina.

- Žao mi je što tako predivan dječak mora odrastati uz slavne roditelje. Nemamo mira. Svaki intimni obiteljski trenutak nam prekidaju bljeskalice fotoaparata - žalio se glumac koji zbog posla rijetko viđa sina.

Dodaje da se šokirao kad je Ali na televiziji vidio mamu kako grli drugog dječaka i od ljubomore počeo histerično plakati.

- Grlio sam ga i tješio. Smirio se tek poslije desetak minuta - otkrio je Halit.

Tada se prvi put ozbiljno zabrinuo hoće li ga vlastiti sin prepoznati kad se obrije.

- Već me tri godine nije vidio obrijanog. Prijateljica mi je savjetovala da se, čim se završi snimanje serije, obrijem pred njim kako se ne bi uplašio kad me vidi glatka lica - objasnio je glumac.

'Bergüzar i ja spremni smo za još jedno dijete'

Da mu je obitelj uvijek na prvome mjestu, pokazao je ljetos kad su ga novinari pitali planiraju li supruga i on imati još djece.

- Ali nas je već nekoliko puta pitao kad će dobiti brata ili sestru. Bergüzar i ja želimo imati veliku obitelj, ali druga beba će ipak morati pričekati dok oboje ne završimo aktualne projekte - izjavio je Halit.

Prinovi se, kaže, veseli i njegova majka koja čuva Alija dok supruga i on rade. Ovo ljeto s njima je čak išla i na godišnji odmor kako bi zaposleni supružnici barem navečer, dok Ali spava, imali vremena za sebe. Kad nije na setu, glumac se bavi humanitarnim radom. Ove godine počeo je surađivati s turskim ministarstvom zdravstva kako bi pomogao oboljelima, osobito djeci, s Downovim sindromom.

- Nerado govorim o tome jer želim zaštititi njezinu privatnost, ali sestra Azad rodila se s mutacijom 21. kromosoma. Njezino stanje nikad nisam doživljavao kao bolest, nego kao dar s neba. Ljudi s Downovim sindromom imaju nešto što ‘normalnim’ ljudima nedostaje. To nešto za moju obitelj i mene je anđeosko - objasnio je Halit.

Zbog Azadine bolesti Halit se, kaže, divi majci, koja nikad nije gubila optimizam. Kad si je kupio prvi mobitel, glumac ju je u imeniku memorirao kao majku sultaniju.

- Nikad nisam upoznao hrabriju i divniju ženu. Majka mi je životni uzor i bio bih najsretniji kad bi jednog dana moja djeca jednako govorila o meni. Smijali smo se kad su mi ponudili ulogu Sulejmana jer sam mamu uvijek zvao sultanijom svoga srca. Da nije toliko sramežljiva i skromna, možda mi je mogla biti mama i u seriji - smije se glumac.

Ona i otac, proslavljeni skladatelj turske orijentalne glazbe, grcali su u financijskim problemima kad im se rodila bolesna kći. Majka je prestala raditi kako bi se brinula za dijete, a kad je Halit odlučio napustiti roditeljski dom i otići studirati u drugi grad, nije se bunila iako joj je bilo teško odvojiti se od njega. Oca je rijetko viđao jer se rastao od majke dok je Halit bio u osnovnoj školi. Prije nego što je odlučio biti glumac, junak “Sulejmana Veličanstvenog” sanjario je o glazbenoj karijeri. U srednjoj školi izabrali su ga za zborskog solista, ali kad je došlo vrijeme za upis na fakultet, odlučio se za pomorstvo.

- Inatio sam se ocu, koji je htio da budem umjetnik poput njega. Nisam mu oprostio što nas je napustio i zato nisam upisao dramsku akademiju - rekao je Halit.

'Radio sam sve i svašta samo da preživim'

Već na prvoj godini pomorskog fakulteta shvatio je da to nije zanimanje za njega. Svejedno je nastavio učiti i polagati ispite, a istodobno je krenuo i na tečaj plesa.

- Nisam imao društveni život. Dok su moji vršnjaci svaku večer izlazili i zabavljali se, ja sam s predavanja trčao plesati. Radio sam sve moguće poslove samo da preživim i platim račune. Popravljao sam računala i konobario, a kad se pokazalo da imam ritma, plesao sam na uličnom festivalu u Istanbulu odjeven kao robot i vodio plesni tečaj za djecu - kaže Halit.

U kasnim 20-ima ga je počeo zanimati i mjuzikl pa je upisao i satove pjevanja. Na kraju fakulteta otišao je na 12 dana u Ameriku. Obilazio je kazališta i sav novac potrošio na predstave. Kad se vratio u Tursku, ponudili su mu ulogu u televizijskoj seriji “Dedem, Gofret ve Ben”. Čim su mu uplatili honorar, Halit se sam vratio u New York.

- Tad sam u jednoj knjizi pročitao ‘ako ćete samo sjediti doma, nikad vas neće otkriti’. To me trgnulo i natjeralo da se pokrenem - rekao je.

Danima je, kaže, kampirao pred kazalištem u kojem je igrao kultni mjuzikl “Jadnici” i nadao da će mu dati posao.

U Americi se propio i postao depresivan

Potjerali su ga poslije dva dana, ali to ga nije obeshrabrilo. Zaposlio se kao konobar u kazalištu samo da bude bliže glumcima i producentima. Dobio je manje uloge u dječjim predstavama, ali to je, priznaje, bilo ispod njegovih očekivanja.

- Postao sam očajan i depresivan. Bilo mi je 30 godina i ništa mi nije išlo od ruke. Nisam se snalazio u Americi. Tamo se živi drugačije i čeznuo sam za domovinom. Pio sam da zaboravim probleme - kaže Halit.

Nije imao novca i namjeravao je upisati večernju kulinarsku školu ili ubrzani tečaj za fizioterapeuta kad su ga zvali iz Turske. Čim je čuo da ga žele u glavnoj ulozi u turskoj inačici mjuzikla “Priča sa zapadne strane”, Halit je kupio zrakoplovnu kartu i vratio se u Istanbul. No veselje nije dugo trajalo. Od projekta se odustalo i on je opet bio bez posla. Producenti mjuzikla htjeli su mu nadoknaditi putne troškove i, iako su mu platili povratak u Ameriku, glumac je odlučio ostati kod kuće.

- Kad sam vidio Bospor, srce mi je opet bilo na mjestu. Nije bilo nikakve sumnje da ondje pripadam. I danas u kutijici čuvam tu avionsku kartu. Ona me izvela na pravi put. To je bila sudbina - izjavio je Halit.

S vremenom je, kaže, sve došlo na svoje. Počeo je snimati reklame i serije, publika ga je zavoljela, a kritičari hvalili. Istinsku sreću spoznao je kad se na snimanju serije “1001 noć” zaljubio u glumicu Bergüzar Korel, s kojom je dobio sina Alija.

- Prije sam se bojao očinstva. Nisam bio spreman za toliku odgovornost, ali kad sam ga u rodilištu prvi put primio u ruke, s mojih leđa kao da je pao veliki teret. Ali me naučio strpljenju, riješio me sebičnosti i pokazao mi da se ne vrti sve oko mene. Sve sam podredio njemu i tako će biti dok sam živ. Njegov osmIjeh i zagrljaj nešto su najljepše što sam ikad doživio. Sretan sam čak i kad se ljuti na mene - kaže Halit.

Politički i društveno aktivan sultan

Kad ne snima i nije s obitelji, glumac prati sva zbivanja u domovini i svijetu. Ljetos je sa suprugom prosvjedovao protiv rušenja parka u centru Istanbula. Dok su druge zvijezde sve pratile iz udobnih fotelja pred televizorom, Halit i Bergüzar pridružili su se tisućama ljudi na ulici. Nisu ih uplašili policajci ni suzavci.

- Slavu koristim samo ako mogu pomoći drugima. Doživljavam je kao dar s neba kad se glas malog čovjeka ne čuje. Čim javna ličnost progovori, institucije počnu slušati - objasnio je Halit.

Junak serije “Sulejman Veličanstveni” već godinama gostuje na tribinama koje promiču zdrav način života i organsku hranu, a pomaže i turskim azilima za napuštene životinje. Svaki mjesec im donira novac, posjećuje ih i pomaže u udomljavanju.

- Sinu Aliju obećao sam dovesti psića čim malo naraste. Mora biti svjestan da se o svakom živom biću treba brinuti. Životinje nisu plišane igračke koje se ostavljaju kad nam dosade - rekao je glumac.