I oni su samo ljudi, s vrlinama, manama i problemima. Ipak, lakše je plakati u Mercedesu nego u Fići stara je narodna i, zaista, teško ju je osporiti. Najpopularnije zvijezde zabavne i pop glazbe s ovih prostora akumulirale su onoliko koliko dio tzv. običnih smrtnika ne zna ispravno ni pročitati jedanput kad se suoči sa svim tim nulama. Ipak, ne zadržavaju se svi isključivo na prihodima od glazbe. Sve više estradnjaka baca se u dodatne poslovne pothvate, pokreću biznis sa strane za crne dane.
POGLEDAJTE VIDEO:
Ulažu u sebe, vlastite ideje, ali i u druge. Na neki se način vjerojatno pokušavaju “osigurati”, iako treba znati da ne završavaju ni svi takvi projekti uspješno. Mnogi će reći kako im u biznisu ranije stečena slava otvara sva vrata, no je li zaista tako?
ESTRADNJACI INVESTIRAJU
- Ako ste bogati, onda je puno veća šansa da ćete postati još bogatiji. Ako nemate novca, nemate ni prilike obogatiti se jer nemate čime investirati. Tako da možemo reći da se bogatstvo lijepi na bogatstvo donekle samo po sebi. Iako i tu, naravno, postoje rizici. Činjenica je da ako raspolažete većim sredstvima, možete ulagati s puno manje rizika - govori nam ugledni ekonomski analitičar kojeg smo zamolili za razgovor.
NIKAD SE NE HVALI STEČENIM
Posljednji na listi estradnjaka koji je zasluženo naplatio obiteljski biznis je Petar Grašo (43). Od prodaje vrhunskoga gastronomskog restorana Adriatic u Splitu, koji je godinama uspješno poslovao pod vodstvom njegova oca Zorana, zaradio je milijune.
Skromni glazbenik nikad se u javnosti ne hvali stečenim imetkom, a samo je najbližim suradnicima i prijateljima poznato da je, inače vrstan znalac u kulinarstvu, satima pomagao u restoranu sugerirajući da se na meni uvrste provjereni recepti.
Restoran je djelomično naslijedio od oca, ali u njega je uvijek ulagao gastronomsko znanje i vještine kako bi ostao pri vrhu, što bi drugi chefovi kuhinje inače “masno” naplatili. Njegovi kolege pričaju nam kako Petar uspješno vodi i dodatan posao u glazbenoj industriji od kojeg dobro zarađuje, ali ima i tvrtku za turizam. Njegov otac bio je suzdržan od komentara te takve navode nije želio ni potvrditi, ali niti demantirati.
Zaradio je i na izvođačkim pravima zbog korištenja pjesme 'Voli me' za potrebe uvodne špice serije 'Pogrešan čovjek' koja se emitira od ponedjeljka do četvrtka. Doznali smo od Splićana u Ulici Trumbića kako se Grašo raspitivao za kupnju nekretnine u njihovom susjedstvu.
Ono što bi, po logici stvari, mogli i trebali znati i oni koji nikad nisu položili ispit na Ekonomskom fakultetu jest ekonomska osnova, iako naš sugovornik smatra da za ulaganje na ovoj razini ekonomska podloga ionako nije presudna.
- S obzirom na to da rijetko nailazimo na priče o bankrotima, čini se da ekonomska obrazovanost i nije toliko važna. Svima je jasno kako fotokopiraonica kod fakulteta ili kafić kraj sportske dvorane vjerojatno neće propasti. Nešto problematičnije je tek kad osim dodatne zarade postoji i druga motivacija kod ulaganja.
Ljudi s estrade sigurno se kreću u višim društvenim krugovima, u kojima poznavanje kretanja dionica, investicijskih prilika i sličnih uvida u svijet visokih financija, predstavlja određeni kulturni kapital. Često se žele predstaviti i kao ozbiljni poslovnjaci, a ne samo kao puki zabavljači i time povećavaju šansu za promašenu investiciju, ali to se događa i puno ozbiljnijim igračima - pojašnjava.
Kako u Hrvatskoj uopće do prvog milijuna, zanima nas. Nije to lak put ni za estradnjake, a kamoli za one koji se ne penju na pozornicu. Čini se kako se taj odgovor nudi jedino u krajnje sumnjivim knjigama, obično vidljivo istaknutima na self-help policama knjižara.
DO PRVOG MILIJUNA NIJE LAKO
- Najlakši put je, dakako, nasljeđivanje. A drugi su vjerojatno turizam i nekretnine. Tu su najsigurnije neke lokalne koncesije poput plaža i parkinga. Ako ste tu dobro potkovani mikrofon vam neće ni trebati, ali vjerujem da su ljudi s estrade ionako dobri poznanici onih koji dijele koncesije - dodaje.
Ipak, unatoč svim poznatim 'balkanskim' trikovima iz rukava, poznanstvima i pogurancima dojam je kako je jednostavnije zgrnuti bogatstvo, lagodno uživati stečeno i prepustiti se luksuzu showbizz osobama iz svijeta.
- Recimo, ako govorimo o kupovini vile u Splitu ili Dubrovniku te s druge strane, kupovine slične nekretnine u Kaliforniji definitivno je tako. Cijene nekretnina u Hrvatskoj su u osjetnom rastu, a izvori zarade ipak kudikamo oskudniji. Osim nekolicine koncerata i svadbi mogućnosti su ipak ograničene. Katy Perry ima na raspolaganju sve dvorane svijeta dok je u ovdašnjem slučaju, na primjer, Jelene Rozge taj raspon uglavnom ograničen granicama bivše države i pokojim koncertom hrvatskoj dijaspori. Disbalans u prihodima ipak je puno veći nego li je onaj u samoj cijeni tih nekretnina koje bi zvijezde potencijalno mogle kupiti - pojašnjava naš sugovornik.
Možda upravo taj svojevrsni ‘dolazak do ruba’, osjećaj da je kroz samu glazbu nemoguće akumulirati više od zavidne točke do koje su već stigli motivira naše estradnjake da ulažu u dodatne biznise i kroz njih se također pokušavaju ostvariti. Koliko im je lakše u startu jer su poznati, zanima nas na nekolicini poznatih primjera estradnjačkih biznisa. Može li se ta slava valorizirati brojkama, pitamo ga.
- Ovisno od slučaja do slučaja. Primjerice, ako Maja Šuput ima štand na zagrebačkom adventu na kojem se i sama pojavljuje te je potencijalni potrošači mogu vidjeti, onda je to definitivno znatan postotak koji ima ulogu u dnevnom prometu štanda, barem kod prvog odabira potrošača. Nemoguće je to pouzdano izraziti konkretnim brojkama, ali ova situacija je specifična jer se ne radi o cjelogodišnjem biznisu nego objektu na kojem ćete jednom ili dvaput na godinu nešto kupiti i kod značajnog broja ljudi to će biti presudan faktor. Njezina prepoznatljivost u društvu manje bi joj koristila, gledano u postocima, da govorimo o restoranu koji funkcionira kroz cijelu godinu - analizira.
Lepa Brena je prije nekoliko godina prodala svoj udio u Grand produkciji. Pisalo se da je zaradila na desetke milijuna dolara. Halid Bešlić prvotno se bavio distribucijom kave i pića, imao je vlastiti parfem 'Miljacka', ulagao je u nekretnine i benzinske pumpe, a na kraju se bacio na gradnju privatnog hotela. Uskoro će se povući, a čini se kako mu estradna zarada nije bila dovoljna. Troše li estradnjaci toliko za karijere da ne mogu samo uživati u mirovini, je li stvar pohlepe ili pametnog ulaganja, pitamo stručnjaka.
- Pitanje je i koliko usta imaju za nahraniti, tj. osigurati im miran život. Kao što znamo i iz svijeta sporta, na prvu veću zaradu odmah se ‘zakače’ obitelj, prijatelji i poznanici. No estradnjaci, za razliku od sportaša, uglavnom imaju puno kraću mirovinu, poslije završavaju karijere, a i tantijemi nastavljaju ‘kapati’. Vjerojatno ovisi o slučaja do slučaja, ali sigurno je da se u nekima nastoje ispraviti promašene investicije. Brojke u slučaju Lepe Brene zavidne su s obzirom na sektor o kojem pričamo i ona je odradila dobar posao, ali trebalo bi znati i koliko je uložila. Ta industrija svakako je puno razvijenija u Srbiji nego u Hrvatskoj, okreće se veći novac - dodaje.
Između uzimanja silnih milijuna 'otpremnine' do manjih biznisa, prije svega pokrenutih zbog vlastita gušta, velika je razlika. Miroslav Škoro sa svojim vinima je nešto skromniji kad su poslovni pothvati u pitanju, barem zasad.
- U nekim se slučajevima uopće ne radi o investicijama koje bi trebali donositi dobit nego jednostavno o potrošnji za vlastiti užitak. Mogućnost da u neko dogledno vrijeme taj užitak počne donositi i novac čini ga još intenzivnijim. Ne znam pouzdano je li g. Škoro takav slučaj, ali dodatne angažmane tog tipa često viđamo kod poznatih osoba. Ipak, ne valja zanemariti ni to što su ti ‘biznisi iz gušta’ često tu u svrhu poliranja imidža, što je u ovom sektoru također svojevrsna investicija - zaključuje.