A sad baš da sam u vrhunskoj formi... Možda je to malo pretjerano, ali jako sam dobro, puno vježbamo i spremni smo za koncert koji će biti nešto drukčiji. Ipak je to Arena. Ali bit će vrhunski, to znam. Govorio nam je tako Goran Bare (58) uoči spektakla s Majkama u Zagrebu krajem sad već prošle godine. I sve kako je rekao je i bilo. Vrhunski.
- Ovakvu publiku nikad nisam imao, ovo nije normalno, ajde da smo zaslužili, ali ono - kako nas vole, ne mogu vjerovati. Bilo je izvrsno - izjavio je Bare i dodao: "Sretan sam". Dvorana je pjevala s njim. Bio je to njihov put ka sreći.
Publiku ništa osim njega i Majki nije zanimalo, bio je to njihov put ka sreći, ponosni što su na takvom koncertu, neki su povjerovali i u bolju budućnost. Kad se odmore, Goran Bare & Majke završit će album. Obećali su do ljeta...
I mlađe i starije generacije bile su u Areni. Slušaju vas i klinci, a čujem i da vam gospođe bakice prilaze...
Ja sam isto deda već (smijeh)... Pa meni je 58 godina. Kažu mi da su bile na koncertu '80. i neke. Onda ja njima kažem: 'Aaaaa, bili ste tamo...' (smijeh). Super, ali meni je to zaista super...
A klinci... Još mislite da je bolje da vas ne slušaju...
Da, još to mislim. Jedan mi je čovjek rekao da on obavezno svom klincu pušta 'Teške boje' prije spavanja. Puštati djetetu Majke prije spavanja, ne znam što bih rekao. Dijete će sigurno zamrziti Majke, a kad dođe u pubertet, pa kad se sjeti što mu je tata radio kad je bio mali. Kao što ja nisam volio da moja stara stalno sluša Queen i njihovu 'Radio Ga Ga'. Dobro, tad sam ja već bio mator, pitao sam je 'Stara, zašto ti to tako voliš'. Ona mi na to: 'Pa lijepa je pjesma'. Dobro, lijepa je pjesma. Rokaju queenovci na Live Aidu 1985. Gledam to sa svojom škvadrom, dolazi moja stara i kaže 'Kako je čovjek lijep'. A čovjek joj je lijep zato što moj tata nosi brkove i slični su. Dakle, moja stara je obožavateljica grupe Queen zbog brkova, zbog pjesme 'Radio Ga Ga'. A bolje nego da sluša šlagere (smijeh). Ispričavam se svima koji ih vole.
Kad smo kod mlađih dana, uvelike vas je u djetinjstvu odredila sestra i ploča Stonesa...
Sestra je imala gramofon i širok dijapazon bendova koje je slušala, od Beatlesa do fusiona, tad se to jako slušalo tih ranih osamdesetih, kao što je Weather Report, pa Chiko Rea, Jaco Pastorius... Meni se to baš nije sviđalo. Onda su došli new wave i punk. Pa sam iz njezine sobe čuo kako praše Real Kids, Clash... To mi se jako svidjelo. Rekao sam joj 'Bravo, seko'. Ubrzo je seka išla na fakultet pa mi je tako ostavila gramofon. To je jako utjecalo na mene. Naravno, i ploče. Imala je jednu fantastičnu kompilaciju s hitovima iz 1972. Sve najjača imena, Van Morrison s 'Domino', Stonesi i 'Brown Sugar', Doorsi, tad je umro Jim Morrison pa su izdali ponovno 'Light My Fire'... Faces, Roberta Flack i 'Killing Me Softly', Carly Simon i 'You're So Vain'... Širok dijapazon. To mi je sve ostalo u sjećanju. Imao sam i mali tranzistor, uzimao sam ga starom kad on ne bi slušao utakmice. Na njemu sam redovito slušao emisiju 'Po vašem izboru' gdje su prvo Miljenko Jelača, poslije njega Dražen Vrdoljak, pa onda Ante Batinović, puštali zaista moćnu glazbu. Radio je zaista jako na mene pozitivno utjecao jer su bile jako dobre emisije. Darko Glavan i njegova emisija 'Rock fokus', pa 'Stereorama za diskofile' koju su vodili Dražen Vrdoljak i Darko Glavan... Na svu sreću, ljudi su imali dobar ukus, što me formiralo... Formiralo me jer sam shvatio što je loše, a što je dobro. A i sestra mi je jako pomogla glede knjiga pa me i književno obrazovala, shvatio sam tko piše dobro, tko ne piše dobro. Sestra je zapravo sve to pokrenula...
A kako je poslije gledala na vašu glazbu?
Jako dobro, jako dobro. Bila je jako ponosna na mene. Samo eto, nažalost, jednostavno smo se udaljili. Ja sam odrastao, ona je bila na faksu i kasnije je otišao svatko na svoju stranu. Ona živi u Osijeku, ja sam tu u Zagrebu. Nismo previše u kontaktu. Nikad nije bila na mom koncertu, ali nema veze. To nije ništa loše. Sjećam se kad sam silom prilika bio gost u kući mojih roditelja, a ona je tad živjela s njima i svojom obitelji. Imao sam sobicu, živio sam tu dvije godine. Na televiziji su bile nominacije za Porin, pa kad su mene nominirali, čuo sam iz njezine sobe dreku i viku, veselje, pljeskanje 'To, bracooo, bravo, bracooo'. Ja sam za nju uvijek bio mali braco, koji je eto tako malo..., ali me razumjela, za razliku od roditelja, koji me nikad nisu razumjeli.
Baš nikad vas roditelji nisu razumjeli?
Jesu, ali tek kad sam počeo zarađivati (smijeh). Ali dotad nikako. Jer mojim roditeljima je, kao i svim roditeljima, novac bio sve.
Tako su nas odgajali...
Da, nažalost. Umjesto da te gurne, bodri 'To, sine', oni su bili razočarani. Tata i mama kao i svi tata i mama.
Ali odmalena ste znali da trebate krenuti putem glazbe... Ni da je drug Tito došao, kako ste rekli, ne bi vas skrenuo s puta glazbe...
Da, odmalena, od desete godine sam znao da ću se baviti rock'n'rollom. Kad sam vidio omot albuma Stonesa 'Black and Blue' i kad sam čuo tu glazbu, znao sam da želim raditi to, želim izgledati tako, sve... Želim biti to. Bio sam mali, ali sam znao čime se želim baviti. Nije postojao način da me se makne s te staze.
Od bubnjanja na kanistru za ocat u počecima do rock legende... Što kažete na to?
Što kažem na to, o tome uopće ne treba razmišljati u počecima. U počecima kad sam rekao mami što želim biti, naravno da je rekla 'Sine, jesi li ti normalan?'. Kao i evo mom menadžeru i bubnjaru Alenu Tibljašu kojem je mama sigurno rekla 'Sine, jesi li ti normalan, kakav bubnjar?' (smijeh)...
Najgore je opterećivati se slavom, popularnošću... Kakva slava. Meni je bilo najbitnije da snimim nešto. Samo da snimim jedan album. Čak bih i s tim bio zadovoljan, da imam opipljivu materiju, staviš na gramofon i čuješ što si napravio. Ako tako razmišljaš i ideš putem istine, ne foliraš ljude, govoriš im istinu, a ja sam se uvijek trudio govoriti istinu i samo istinu, što ima svoju cijenu, ali barem svakog mogu pogledati u oči, sve je moguće. Toga sam se držao cijeli život i držat ću se i dalje... Dokle god bude moja priča trajala, bit će tako.
Kako napreduje novi album?
Završit ćemo ga do početka ljeta. Radimo s novim klavijaturistom, želimo ga potpuno u to uvesti. Zasad je sve okej. Malo se sad odmaramo nakon Arene i onda ćemo zapeti da ga završimo.
I dalje razmišljate o albumu s obradama pjesama koje su najviše utjecale na vas?
Tu prije svega mislim na pjesme koje ne idu pod etiketu rock'n'rolla, a ostavile su na mene neki pečat. Više šlageri, šansone... Tipa Gene Pitney 'Something's Gotten Hold Of My Heart', Walker Brothers 'The Sun Ain't Gonna Shine Anymore', pa Édith Piaf...
Volite šarolike žanrove. Svejedno vam je slušate li Beethovena ili narodnu muziku. Glavno vam je da vam takne srce, dušu. Što je na vašem repertoaru trenutačno?
Ne mogu sad reći slušam to, to i to. Imam popis od 2800 pjesama, to je osam dana muzike bez prestanka, tu ima od flamenca, afričke glazbe, brazilske, rock'n'rolla, svega onog što me drži.
Ima li tu mjesta i za Arsena Dedića?
Ima, kako ne. Volim slušati Arsenove pjesme jer su zaista iskrene, moćne. Nikad nije svirao protestne pjesme, ali u njegovim pjesmama uvijek mogu naći neku notu protesta. Samo ako ga malo bolje poslušate, pronaći ćete je.
Mislite, recimo, kad u pjesmi "Čistim svoj život" Arsen kaže "kojima vjetar huji kroz glave i kroz grudi"...
Tako je, da.
Ali puno je rekao u svojim pjesmama...
On u svakoj svojoj pjesmi ima mudrosti, bila to ljubavna pjesma ili ne. Meni su njegove ljubavne pjesme fantastične. Inače volim kad ti kantautori, u koje se ja isto uključujem jer to i radim, i muziku, i tekstove, i aranžmane, volim kad rade ljubavne pjesme. Svi kantautori su mi najjači u tom žanru.
Pa makar bila i "Otkako te ne volim".
Da (pritom je pjevuši...). Sad tek vidimo koliko nam Arsen nedostaje. Uvijek sam, kad bi se izdavale svake godine te ploče, čekao ploču Arsena Dedića. Netko je, recimo, čekao Bijelo dugme, a ja njega. Uvijek, svaki album, što ima novo. On me isto također formirao kao osobu koja se bavi glazbom. Zaista je fantastičan.
Da se ne bavite glazbom, čime biste se bavili?
Vjerojatno me više ne bi bilo na ovom svijetu. Sto posto. Vjerujte mi. Ozbiljno vam kažem. Slobodno napišite. Sto posto. Mene je muzika spasila. Spasila me od mog nihilizma, moje autodestruktivne strane. Mene autodestruktivca koji sam zaista to bio. Ono, baš opako. Recimo, u Ljubljani sam skoro ostao da kažem što... ko drug Tito. Rukam si flašu u glavu, profulao sam i rasječem si arteriju, šiklja mi krv... Vodoskok krvi je bio. Toliko je to bilo grozno da su ljudi padali u nesvijest, nismo mogli to zaustaviti. Zvali su Hitnu pomoć, šivali su mi tu arteriju. Hvala Bogu, sašili su je. Tu prljavu, punu krvi kosu nisam smio danima prati. Toliko da sam se sam sebi gadio. Kad su mi izvadili konce, bilo je dobro. Tako da da, muzika, rock'n'roll me spasio. I to što s tako dobrim ljudima radim.
Baš nikako niste voljeli školu... Iako imate tri zanimanja - bravar, ugostitelj, trgovac. No sin je završio dva fakulteta. Ponosni?
Znaš što, ne da sam ponosan nego... Ja ovakav bitanga, da stvorim dijete. Dobro ne ja sam nego ja i moja supruga. Iako, nije ni ona bila cvjetić, da nas dvoje bitandžura koje smo se našli i spojili da stvorimo tako prekrasno biće koje je pametno, inteligentno, prije svega inteligentno, onda pametno, koje je s lakoćom to odradilo. Pa kako ne bih bio ponosan...
Jeste li u kontaktu?
Jesmo, jesmo. On ima svoj svijet. Ja ga uopće ne želim siliti ni na što. On je bio na nekoliko mojih koncerata. On zna kako to izgleda. Pazi, ipak sam ja njegov otac. Nije mu baš svejedno kad me vidi onako puknutog i ludog na bini. On je navikao mene vidjeti drugačijeg, nježnog oca. Bolje mu je da to ne gleda. I za njega je bolje i za mene bolje. Znam da onda mogu publici dati sebe onakav kakav jesam, a njemu ću dati ono što je zakopano u mojoj duši, a to je ta ogromna ljubav prema njemu. Ovako ja moram dati ljubav publici i on je tu samo dio publike, to nije to. Ja kad sam s njim, to je samo nas dvoje. Publici sam ja Goran Bare, a sinu otac.
Bare, za kraj, za glazbu živite do kraja?
Apsolutno. Zahvalan sam joj na svemu, što me držala iznad vode. Kad bi sve palo u vodu, uvijek bih imao rock'n'roll da se izvučem.