Taj 16. svibnja smatram svojim drugim rođendanom. Uistinu je pravo čudo da sam danas živa, ispričala je za Gloriju glumica Ivana Roščić (41) koja je odmor u Splitu nakratko prekinula zbog odlaska na festival u Pulu, kako bi s ostalom glumačkom postavom prisustvovala projekciji filma 'Stric'. Prije samo dva mjeseca Ivani je život 'visio o koncu'. Nakon što joj je pozlilo u trgovini hitno je operirana zbog izlijeva krvi u mozak. Liječnica koja je došla na poziv u kombiju hitne pomoći nije prepoznala simptome aneurizme.
- Djecu sam ostavila u vrtiću i otišla u obližnju trgovinu u nabavku namirnica za ručak. Tek što sam uzela košaru u ruke, jako sam kihnula i momentalno sam osjetila stravičnu bol u glavi. Istodobno s glavoboljom počele su mi otkazivati ruke i noge. Činilo mi se kao da lelujam u zraku - rekla je Ivana pa dodala:
- Ni sada ne znam kako sam uopće pronašla snage za okrenuti broj svog supruga i kolege Roka, koji je naš susjed. S Rokom sam se dogovorila da ću ga čekati u obližnjem kafiću, a on je nastavio pozivati mog supruga koji se nije odmah javio jer je bio na poslu. Kada sam došla do kafića, stanje mi se dodatno pogoršalo. Počela sam povraćati,a cijelo tijelo mi se grčilo. Vlasnik je odmah nazvao Hitnu pomoć, a u međuvremenu su stigli Roko i moj Marko. Pregled je obavljen u vozilu hitne pomoći, no dežurna liječnica nije prepoznala što se događa već me poslala kući. Suprug me do našeg stana nosio na rukama. To se sve događalo oko 12 sati, a već u 17.30 sam bila na operacijskom stolu u bolnici Rebro.
Glumica se iz tog perioda sjeća rijetkih trenutaka. Prije nego što su ju poslali u operacijsku salu kroz suze je molila da ju spase jer ju kod kuće čeka dvoje male djece. A zbog liječničke pogreške Ivana neće poduzimati pravne korake.
- Neću, iako su mi savjetovali. Naravno, tražila sam da je se upozori na propust. Isto tako, od srca moram zahvaliti radiologu Marku Radošu, liječnici Katarini Starčević, neurologinji Svjetlani Šupe i cijelom konziliju sa Zavoda za intenzivnu neurologiju i cerebrovaskularne bolesti bolnice Rebro, kao i svom medicinskom osoblju i liječnicima s drugih odjela koji su me dolazili posjećivati na molbu mojih kolega. Kad sam se probudila nakon operacije, u prvi tren sam mislila da sam na filmskom setu. Ničega se nisam sjećala i morali su mi objasniti što mi se dogodilo. Tada sam zaplakala, od sreće što sam živa - zaključila je, piše Glorija.