Crnogorski glumac Žarko Laušević (58) objavio je i svoju treću knjigu pod nazivom 'Sve prođe, pa i doživotna', u kojoj opisuje boravak 'iza rešetaka', ali i težak život nakon služenja zatvorske kazne.
Tijekom svoje kratke filmske karijere, Žarko je glumio u brojnim filmovima. U 'Oficiru s ružom' glumio je s Ksenijom Pajić (57) s kojom ima antologijsku ljubavnu scenu. Mnogi smatraju da je ta scena jedan od najsnažnijih erotskih trenutaka snimljenih u bivšoj Jugoslaviji. Javnost je osvojio ulogom u seriji 'Sivi dom'. Snimio je još dvadesetak filmova nakon toga.
Žarko je 1993., u kafiću u Podgorici, u tučnjavi u kafiću ubio dvojicu i ranio jednog mladića. U pucnjavi je sudjelovao i njegov brat Branimir, ali je iz kafića izašao neozlijeđen. Žarko je proveo četiri godine i sedam mjeseci u zatvoru zbog prekoračenja nužne obrane. U listopadu 1999. izašao je iz zatvora i napustio Crnu Goru te odlazi u Ameriku.
U međuvremenu se sudski postupak nastavio da bi u ožujku 2001. Vrhovni sud Crne Gore donio pravomoćnu presudu kojom Lauševića osuđuje na trinaest godina zatvorske kazne. Žarku je 2009. istekla američka viza pa su ga uhitili. S obzirom na to da se Žarko tijekom svog boravka u Americi oženio uspio je legalizirati svoj boravak, a srpski predsjednik Boris Tadić ga je pomilovao. Ta odluka vrijedi na području Srbije, ali i dalje ga čeka nastavak služenja kazne u Crnoj gori i tjeralica.
- Sloboda više nikada ne može biti moja riječ. Sloboda je pravo drugih da kažu što misle o meni, da me svojataju, mrze i mrcvare -rekao je Laušević obraćajući se preko videolinka beogradskoj publici na predstavljanju svoje prve knjige 'Godina prođe, dan nikad'.
Dio iz knjige:
Nije robija ono što običan, neuhićen svijet, ima predodžbu o njoj - neke godine provedene iza lokota, bez prava na viđanje svojih, bez prava na bilo kakvu vrstu radosti, bez prava na ikakvu udobnost i privatnost. Nije. To i jest najveći šok svakog ovdje dospjelog. Robija je - pretres usred noći, prekinut mlaz tople vode na tvoje nasapunano tijelo, oteto pismo, zaplijenjen ručni rad, bahatost i nemar polupismene tajnice, koja je negdje zagubila tvoju molbu, jer je sinoć ponovno imala onaj isti očajan seks sa svojim kasnim povratnikom u njen krevet, brak i alkohol. Robija je kad ti prekinu, iz čista mira, posjet jer se oglasio neki alarm, robija je kad ti drže neki telegram o kojem već pišu novine, a ti ga nisi dobio, robija je kad si slavan, pa ti tako slavnom toliko spominju majku...
Prijatelji za Lauševića tvrdili su tada da bivši glumac u Americi teško živi, opterećen zločinom koji je počinio. Njegova prva knjiga je postala hit u Srbiji, a poslije nje je objavio još dvije: 'Druga knjiga' i 'Sve prođe pa i doživotna'.
U posljednjoj knjizi opisao je i seksualno iskustvo iz zatvora koje je, kako kaže, htio zaboraviti, piše Kurir.
Dio iz knjige:
Bilo je to prije nekih dvije i pol godine. Centralni zatvor u Beogradu. Možda najteži period mog dotadašnjeg robijanja. Ipak, jedna noć je bila drugačija. Nisam to i želio na ove stranice. Htio sam zaboraviti Bilo je to negdje oko moje slave, Đurđevdana.
Ona, ta medicinska sestra, me je, dan-dva ranije, molila za autogram... Bila je noć. Noću i sestre moraju dežurati. Ako nekom pozli.
Malo podignem 'suzni' pogled - vidim ženske klompe! Gledam zglobove iznad klompi. Polako podigoh pogled. Nisam ja imao mnogo vremena. Jesam li imao izbora? Spustila se, gurnula me i svukla mi trenirku. Ležim na hladnom betonu dok medicinska sestra kreće da me oralno nagovara.
Scena je kao u malo gorim porno-filmovima. Razmišljam, gdje li je narednik? U onim najgorim pornićima on bi sad naišao i priključio nam se. Nadam se da neće. Ne! Ne mogu.
'Ne sviđam ti se?', prošaputa. Ima lijepe, zdrave zube. 'Mom prijatelju u petici treba pomoć.'
'A tebi, što tebi treba?', pita me šapatom, počeo sam sebe uvjeravati da u stvari uopće nije ružna. Kad je i posljednja obrana mog tijela pala, pristala i ustala, sjela je na mene i kao da je na nekom egzotičnom mjestu sa svim vremenom ovog svijeta, počela je lagano da se ljulja i uzdiže. Jedno vrijeme mi je s obje ruke pritiskala usta. Mislio sam da je to dodatno uzbuđuje, all sam kasnije shvatio da se bojala da nas ne čuje narednik, ili možda moj brat.
'Što to se tamo događa!' pisnu iz dubine hodnika.
'Terapija, naredniče!', odvoji se nervozno od mene.