Ako ste propustili premijere, predstave su vam i dalje dostupne na web stranici #zajedno24sata, YouTube kanalu i portalu 24sata.
Kao nastavak suradnje 24sata sa zagrebačkim Hrvatskim narodnim kazalištem te snimateljskom i tehničkom podrškom Croatia Filma, danas na 24sata i na YouTube kanalu 24sata možete pratiti predstavu 'Ciganin, ali najljepši' prema romanu Kristijana Novaka i u režiji Ivice Buljana. Predstava će biti prikazana u partnerstvu s osiguravajućom kućom 'Wiener osiguranje'.
Dvije godine nakon premijere, Buljan koji većinu vremena režira u inozemstvu, prisjetio se kako je nastala hit-predstava.
Još prije nekoliko mjeseci rekli ste da imate noćne more kad ne radite. A do sada niste radili samo onda kad ste sami odabrali da odmarate. Kako se nosite s trenutačnom situacijom?
- U HNK-u smo bili usred velikih priprema, najprije Murakamijev “Kafka na žalu”, pa kontakti s izdavačima Elene Ferrante za “Genijalnu prijateljicu” koju bi trebao režirati Paolo Magelli. Onda dugo očekivana druga scena u prostorima NSK. kontaktu sam s dvadest i dvoje glumaca iz “Kafke na žalu”. Tu su Alma Prica, Nina Violić, Dragan Despot, Ksenija Marinković, Krešo Mikić, sve do studenata.
Radimo video-prezentacije uloga, možda ćemo nešto od toga i pokazati. Neku noć sam gledao klasik Fritza Langa “The Woman in the Window” u kojem nenadmašni Edward Robinson glumi profesora psihologije Richarda Wanleya, čovjeka koji je većinu života proveo razmišljajući o pojmu ubojstva u čisto teorijskom smislu.
Na početku filma njegova supruga i djeca kreću na odmor, a on u izlogu trgovine vidi sliku lijepe žene. Na njegovo iznenađenje, predmet slike pojavljuje se iza njega, predstavlja se i povede ga kod sebe u stan. I prije nego što prođe noć, mirni profesor je ubio njezinog ljubavnika u samoobrani i počinio niz kriminalnih djela koji uključuju ucjenu, prevare i trovanje.
Što radim? Pročitao sam opet Flaubertov “Sentimentalni odgoj” I Kafkin “Dvorac”, Fowlesa, Vigdis Hjorth, Markusa Orhsa, genijalne slovenske pisce Lojzeta Kovačiča i Dušana Šarotara, gledao serije “Sex education”, “The End of F… World”, “Južni vetar”, bizarne azijske filmove na Mubiju, otkrio super australskog stripaša Simona Hanselmanna. Nije problem samoća, dosada još manje. Noćna mora je frojdovska, sve što smo, kao profesor Richard Wanley nekad samo zamišljali, gledajući distopijske tv-serije i filmove, sad nam se dogodilo u stvarnosti.
Sve ono što smo doživjeli u posljednjih mjesec-mjesec i pol dana, od pandemije, do potresa - od urušavanja i uništavanja kulturnog naslijeđa, muzeja, bolnica, škola... na kraju i rušenje križa s Katedrale, prepuno je simbolike. Kako, kao umjetnik, gledate na sve te izravne i prenesene poruke koje nam šalje stvarni život? Nije li ih previše čak i za fikciju?
- Prije dva mjeseca u Ljubljani sam imao premijeru predstave 2020 prema Hararijevim knjigama «Sapiens» i «Homo deus». U jednom prizoru glumac Marko Mandić objašnjava princip kredita koji leži u osnovi kapitalizma. Životinjski svijet ne poznaje kreditiranje, osim jedne vrste šišmiša-vampira. Onome šišmišu koji nije isisao dovoljno krvi, u pomoć priskače drugi i daje mu kredit kojeg prvi mora vratiti prvom prilikom. Glumci-šišmiši rastrčali su se dvoranom i gledaocima su lizali vratove, «sisali» krv. Otkrili smo prije koji tjedan, da je svijet u kojem smo dosad živjeli, promijenio, ne jedan Trump, Merkelova, pa ni mušičavi Kim Jong-un, već običan Kinez koji je na pijaci pojeo šišmiša. Možda baš vampira, onog kapitalista, i zarazio s njegovom bolesti. Taj se beskrupulozni kapitalizam osvetio planeti. Netko je napisao da je taj čiča koji je slistio šišmiša znak demokratizacije apokalipse.
Mislite li da će se išta promijeniti u našim glavama kad se jednog dana pronađe cjepivo i kad prestane koletkivni strah, koji nas sad tjera da budemo bolji ljudi, solidarni i obzirni? Ili će nakon svega dobri ostati i dalje dobri, a zli i dalje zli? I zašto moramo živjeti u strahu da bismo kao društvo postali bolji?
- Pandemija nesumnjivo utječe na nas, ali iz iskustava prošlosti znamo da sudbina ljudskog društva nije nikad unaprijed određena. Harari piše o nevjerojatnim činjenicama koje su izmijenile tok povijesti, o otkrićima koja su se dogodila slučajno, poput Kolumbovog putovanja. Postoje trenutci kad se događaju nepredvidljive stvari koje miješaju karte zadatosti, kakva je bila Oktobarska revolucija.
Slovenska filozofkinja Alenka Zupančič koja je gostovala na Filozofskom teatru u HNK izjavila je nedavno da iz tih drastičnih događaja trebamo sagraditi nešto drugačije, uvidjeti nove mogućnosti, prikupiti argumente, s kojima ćemo moći korjenito preusmjeriti sistem, koji se je još do maloprije činio jednosmjeran i nepromjenjiv.
Po njoj bi revolucija bila već to da se počnemo drugačije organizirati. Odnosno da se pojavi neki kolektivni subjekt koji će promišljati politiku i budućnost. Lišen korupcije i kapitalističke manije profita, a usmjeren realnim potrebama čovjeka.
Prije tri godine režirali ste u HNK 'Ciganin ali najljepši'. Odmah nakon premijere bilo je mnogo polemike. Javio se čak i Veljko Kajtazi, predstavnik romske manjine u Saboru i napao tekst. Kako ste to tada doživjeli?
- “Ciganin, ali najljepši” za mene je bio završetak “hrvatske trilogije života” koja bi se mogla zvati i “Kako živi narod” prema famoznoj antropološkoj studiji Rudolfa Bičanića. Započeo sam je s “Vučjakom” i nastavio s “Tri zime”, kao što se Tarantinov lanac “Inglourious Basterds”, “Django Unchained” i “The Hateful Eight” bavi s tri bitne teme povijesti SAD-a, židovskim pitanjem, Drugim svjetskim ratom i vezama s Europom, te pitanjem ropstva crnačke zajednice.
Krleža, Tena Štivičić i Kristian Novak napisali su epove o hrvatskoj provinciji koja sistematski izbjegava pravo, a kiti se njime kao paun perjem, te se okrutno iživljava nad intelektualcima, ženama, Romima, imigrantima, starijima. Našu provinciju Krleža uspoređuje sa srednjom Azijom, u njoj se skriva zlo, koje odjednom iscuri i dobije svoju vlastitu gravitaciju, pretvara se u mržnju, a onda u nasilje. Ljudska prava onda zamijeni pravo na oduzimanje tuđe slobode. Zapanjujuće je koliko nam tupave priče kojima smo svakodnevno zatrovani zamućuju pogled na stvarnost.
Je li se išta promijenilo nabolje u Hrvatskoj u odnosu prema manjinama, izbjeglicama... dakle svemu što tematizira tekst predstave?
Četiri velike priče trebali smo pretočiti u dramu i predstavu, priču o sukobu međimurske zajednice s Romima, onu o izbjeglicama s Bliskog istoka, švercersko-koruptivnu aferu, i na kraju, nemoguću ljubavnu vezu sredovječne Hrvatice i mladog Ciganina.
Naravno da se u međuvremenu ništa nije promijenilo, ne vjerujem u brzo sazrijevanje svijesti već u male korake. Suvremeni teatar je samo daleki odjek antičkoga koji je zrcalni odraz polisa. Fasciniran sam da je predstavu vidjelo četrdeset tisuća gledatelja. Fassbinder je svoj angažirani teatar radio miješajući narodsku umjetnost, pučke komade s muzikom, melodramu sa socijalnim i političkim idejama. Dovodeći na scenu gastarbajtere, osamljenike, zrele žene, homoseksualce, razvojačene, muškarce bez posla, sitne kriminalce, i lumpenproletre, ukazivao je na problem Drugoga u vrlo popularnim formama.
Elite pretendiraju da su emfatične i tolerantne, a nisu. Mislim da je jedno malo rušenje tabua i pjesma Ljube Aličića “Ciganin, ali najljepši” koja se može čuti s pozornice HNK, ili sama činjenica da su protagonisti drame kurdske izbjeglice.
Glavnu ulogu hrabro ste dali tada relativno nepoznatom Filipu Vidoviću i nije iznevjerio ukazano povjerenje. Koje ste kvalitete prepoznali u ovom mladom glumcu koji je igrao s nacionalnom prvakinjom Almom Pricom i dramskom prvakinjom Ninom Violić?
Filip Vidović je na audiciji izveo monodramu koju je sam sklopio od dijelova romana, i to na međimurskom, dva romska narječja i književnom. Fasciniraju me glumci kojima jezik nije dekorativna odjeća, već sama tjelesnost. On ima zaigranu energiju. Sam se mora izboriti za budućnost upornim radom.
To je napravila Nina Violić, koja glumi Milenu. Ona je zablistala kao ekscentrična otkačena mlada glumica, a s godinama je toliko radila da je postala mješavina Gerard Depardieuxa i Ane Karić, prirodni genij i šarmanti štreber.
Sretan sam zbog uloge Albine koju je u ovoj predstavi napravila Alma Prica. Ona je utjelovljenje eteričnog erosa, inteligentne misli i rafiniranog govora, a u romskim scenama ekplodira u bučnu emociju i fizičku raskalašenost. Evo čim ovo izgovorim, vidim kako kazalište ugurano na digitalni format ne može nikad pokazati one treptaje glasa, poglede, mirise koji se osjećaju na pozornici, zato želim da se na nju što prije vratimo.
Da nije korone, na kojem kraju svijeta biste danas režirali, i koju predstavu?
U Oslu sam 27. ožujka trebao imati premijeru predstave “Trilogija bestijalnosti” prema romanima norveškog anarhista Jens Bjorneboea. On je bio genijalan pisac, stilom sličan Thomasu Bernhardu. Cinik, porijeklom iz bogate brodovlasničke obitelji, napustio je tu raskoš, putovao svijetom, radio kao domar u bolnicama, novinar, učitelj, a napisao je djela u kojima govori o brutalnosti i ljepoti života na tankoj Zemljinoj kori.
Izrazito antiimperijalistički orijentiran, u šezdestima je ukazivao na strahote koje nam se događaju danas, raspad ekosistema, trku u naoružanju, strah od pandemija. Ima uz sve morisonovsku crtu i boemski stil koji ga razlikuje od današnje sterilne literarne scene.
Predstave na Youtube kanalu nisu namijenjene komercijalnoj upotrebi, emitirat ćemo ih u edukacijske, humanitarne ali i zdravstvene svrhe u suradnji s HNK Zagreb i Croatia filmom. Naime, svaka izolacija koja podrazumijeva drastično reduciranje socijalnih kontakata može imati negativan utjecaj i na naše na psihičko zdravlje, a umjetnost u takvim situacijama omogućuje ljudima da se s mnogo manje stresa prilagode izvanrednoj situaciji u kojoj su se našli oni i njihove obitelji.
POGLEDAJTE VIDEO:
Predstavu 'Tko pjeva, zlo ne misli' POGLEDAJTE OVDJE.
Balet 'Labuđe jezero' POGLEDAJTE OVDJE.
Operu 'Ero s onoga svijeta' POGLEDAJTE OVDJE.
Predstavu 'Evanđelje' POGLEDAJTE OVDJE.
Dramu 'Ljudi od voska' POGLEDAJTE OVDJE.
Predstavu 'Kralj Lear' POGLEDAJTE OVDJE.
Operu 'Nikola Šubić Zrinjski' POGLEDAJTE OVDJE.
Filozofski teatar s Yanisom Varoufakisom POGLEDAJTE OVDJE.
Komičnu operu 'Don Pasquale' POGLEDAJTE OVDJE.
Dramu 'Vučjak' POGLEDAJTE OVDJE.
Balet 'Petar Pan' POGLEDAJTE OVDJE.
Filozofski teatar s Tariquom Alijem POGLEDAJTE OVDJE.
Balet 'Modrobradi' POGLEDAJTE OVDJE.
Predstavu 'Žena' POGLEDAJTE OVDJE.
Operu 'Adel i Mara' POGLEDAJTE OVDJE.
Filozofski teatar s Paulom Masonom POGLEDAJTE OVDJE.
Balete 'Tamni pejzaži' i 'Bolero' POGLEDAJTE OVDJE.
Dramu 'Tartuffe' POGLEDAJTE OVDJE.
Balet 'Apoksiomen' POGLEDAJTE OVDJE.
Dramu 'Ivanov' POGLEDAJTE OVDJE.
Balet 'Elizabeta Austrijska - Sissi' POGLEDAJTE OVDJE.
Ljubavnu operu 'Manon Lescaut' POGLEDAJTE OVDJE.
Balet 'Romeo i Julija' POGLEDAJTE OVDJE.