Talentirani glazbenik iz Zaboka, Ivan Papišta, (39) osim što je svirkom na saksofonu oduševio žiri i gledatelje “Supertalenta”, svojom životnom pričom dokazuje da super junaci žive među nama, a ne samo u stripovima i filmovima.
Nastupom pred žirijem i publikom htio se odužiti glazbi koja ga je vratila u život, jer je vrlo mlad, sa samo 19 godina, kod liječnika nakon pregleda otkrio da boluje od tumora na mozgu.
Tumor promijenio sve
- Nakon prve operacije 1997. godine, pri kojoj nije bio odstranjen cijeli tumor jer je urastao u krvne žile i tkivo mozga, nisam imao teškoća. Već nakon pet mjeseci sam igrao na malonogometnom turniru, što je bilo čudo. Tad sam ofarbao kosu u crveno, šibao sam i mislio sam sve će biti dobro. Prošle su dvije godine te su se pojavili isti simptomi. Opet sam operiran, a posljedica operacija mi je oduzetost cijele lijeve strane, pogotovo sam ostao bez pokreta u lijevom stopalu - govori Ivan koji je u teškoj životnoj situaciji našao i novi poziv, a trenutačno svira s rock bandom “Old school ‘60 & ‘70” na bas gitari, te kao ulični svirač.
- Svaki nastup koji imam, trudim se dati sve od sebe, tako je bilo i u Supertalentu. Dajem cijelu dušu. Zatvorim oči i pokušavam se isključiti od svijeta. Napravim oko sebe kulu da me može ponijeti soul. Na nastupu nisam imao tremu uopće. Najviše mi je bilo stalo do mišljenja Martine Tomčić i Davora Bilmana. Baš mi je bilo drago što je ona prva komentirala moj nastup - kaže Ivan koji iza sebe ima vatrene navijače: suprugu Tamaru (37), sinove Lovru (9) i Jakova (7) te kćerkicu Evu (2).
Ivan je zahvalan što je glazba uz njegovu obitelj i prijatelje opet zauzela važno mjesto u njegovom životu, jer dugo nije bila njegov prioritet.
Glazbi sam veliki dužnik
- Sviram preko dvadesetak instrumenata. Gitaru, ukulele, sve tamburaške instrumente, klarinet, neke egzotične frule, ali svakako mi je najdraži instrument saksofon. Sviram i razne udaraljke, kao npr. bongosi, kahun, bubnjevi i slično – kaže Ivan koji ne može zamisliti život bez glazbe.
- Zapravo sam njen dužnik, jer me vratila u život nakon bolesti. Kad sam bio mlađi nisam imao sreće. U jednom tjednu mi se dogodila “to be or not to be“ situacija. Imao sam dogovor s dirigentom da budem primljen na školovanje u Vatroslav Lisinski, ali dragi Bog nije tako htio. Bio je rat, baš nam je trebalo novca i nekoliko dana prije intervjua dobio sam posao kuhara i morao sam zaboraviti na školovanje. Kasnije sam radio i nisam stigao. Valjda je tako trebalo biti. Morao sam, na žalost oboljeti da si oslobodim vrijeme i da napokon radim ono što volim. Što reći ,nego život - kaže glazbenik koji je strastveni sakupljač instrumenata.
Iako ga mnogi kao vide junaka, nakon showa ga više gledaju kao zvijezdu.
'Najviše mi je stalo do mišljenja Martine Tomčić i Davora Bilmana, jako mi je važno što će oni reći'
Kaže Papišta o očekivanjima poslije svojih nastupa
'Tužno je da sam se morao razboljeti kako bih se okrenuo onome što najviše volim'