Farmerima je stigao trgovački putnik s namirnicama i ostalim potrepštinama. U pregovore s njim krenuli su Ozren, Roberto, Anica i gazda Frane. Ovoga je puta trgovački putnik farmerima progledao kroz prste te im dopustio da naruče stvari s popisa bez dukata, ali već od idućeg puta narudžbu će morati plaćati unaprijed.

U ponudi se tako našao sir, kukuruz,pšenica, brašno te voće i povrće. Farmeri su trgovačkom putniku ponudili proizvode i rukotvorine koje su sami napravili. U ponudi je bila Anina pita krumpiruša za koju smatra da bi trebala koštati deset dukata, domaći rezanci i tabletić s inicijalima farmera. U ponudi se našla i farmerska rukotvorina, kućica za ptice. „Ja da sam ptica, ne bih ušao u tu kućicu.“, našalio se trgovački putnik te dodao: „Ja vam za sve to mogu dati, brat bratu, četiri dukata.“

Uz male pregovore farmeri su uspjeli za svoju cijelu ponudu zaraditi šest dukata. „Ovo što sam ja kupio za šest dukata, to realno košta petnaestak dukata“, zaključio je trgovački putnik.Dok su Roberto, Ozren i Anica pregovarali, Frane se držao po strani što su mu farmeri izmjerili s obzirom na to da bi on kao gazda trebao imati glavnu riječ i izboriti se za više dukata. „Smatram da nije odrađen posao dobro. S obzirom na to koliko je utrošeno truda u to,gazda kao gazda nije pridonio tome da se proda za nešto više.“, prokomentirala je Anica što je potvrdio i trgovački putnik.

„Gazda nema svoje ja, njemu je bilo najvažnije da ja napišem vino, da to sljedeći put bude na narudžbenici. Treba bolja organizacija!“ dodao je Roberto.

Dok je Roberto Frani pokušao objasniti da bi on kao gazda trebao više pregovarati s trgovačkim putnikom i pronaći zajednički kompromis za dobrobit cijele zajednice, Frane je nezainteresiran odgovorio. „Nije da ne znam, nego ja ne želim da pričam. Meni ništa ne treba.“.