Književni magazin BestBook i nakladnička kuća Fraktura predstavili su knjigu mjeseca prema izboru BestBooka. Miljenko Jergović (54) i Nada Gašić (70) razgovarali su o njezinoj knjizi 'Devet života gospođe Adele'.
POGLEDAJTE VIDEO:
To je treći Nadin roman, koji se sastoji od deset poglavlja koja funkcioniraju kao zasebne priče ili epizode jedne serije, jedne bajke o dva zla i jednog staklenog jajeta. Ispričala je kako je došla na ideju da napiše o tome knjigu:
- Na dan potresa morala sam izaći iz svog stana i ušla u podstanarski stan. Nakon punih deset godina napisala sam jednu priču, poslala sam nekim prijateljima da ih razveselim i nastavila sam pisati još tri. Nisam uopće razmišljala napraviti neki krimi zaplet, kao što jesam u prethodna dva romana i nekako sam plela mrežu oko svoje čitalačke publike.
U knjizi se sve vrti oko Bauerove i okolnih ulica.
- To jutro kad je potres udario, svi smo iz Tuškanove, Bauerove i drugih ulica izašli na Zvonimirovu. Taj pogled je bio zatražujući, od Heinzelove do džamije... Netko je stajao s mačkom, netko je držao muža ili ženu pod ruku, bila su tu i uplakana djeca... Potresle su me scene ulica koje su ostale prazne, a mi stojimo na tramvajskom stajalištu. Pao je i prvi snijeg. Probudilo se nešto u meni. To su bile te moje ulice, kroz koje prolazim svakoga dana - ispričala je.
Adele 'najdalje' u romanu ode do Iblerova trga, do doma za starije i nemoćne. Dođe do recepcije i to je strašan trenutak knjige, govori Jergović, oko kojeg je sve puno humora, veselja, ali i zloće jer je Adele jedna od onih zagrebačkih gospođa koju je nemoguće voljeti.
- Adele se naravno, kao većina starih ljudi, boji staračkog doma. On je posljednja stanica pred odlazak na Mirogoj. Taj strah ne prepoznajem u sebi jer sam prilično ironična i još imam dosta fore da dođem do tog trenutka, ali nju razumijem. Dala sam joj što više snage da izdrži u borbi sa svijetom, nećacima... Pokušavala sam joj pružiti snagu - rekla je Nada. Roman je Gašić pisala točno 12 tjedana.
- To je bilo iskušavanje same sebe. Potres i korona u isto vrijeme. Tu su se izrazito teške stvari događale, posebice ljudima koji su stari. Mene uopće ništa nije zanimalo osim činjenica. Gledala sam portale, gledala sam kroz prozor kakvo je vrijeme i to bilježila. U prvoj verziji sam pisala po datumima i pisala kakvo je bilo vrijeme. Nisam htjela opterećivati ljude datumima, ništa im to ne bi značilo. Ostavila sam tu verziju za sebe. Roman sam predala 30. srpnja. Od drugog dana proljeća do Adelina rođendana, ispitivala sam samu sebe što mogu - rekla je za kraj.