S više od 30 godina iskustva ispred malih ekrana Mirko Fodor (57) definitivno se može pohvaliti sjajnom uredničkom, voditeljskom i novinarskom karijerom. Jedno je od najprepoznatljivijih lica brojnih zabavnih showova, a goste u emisijama uvijek nastoji opustiti šalama. Unatoč pandemiji korona virusa, HRT nije zaustavio snimanje "Dobro jutro, Hrvatska".
Ovih je tjedana vrlo izazovno stvarati sadržaj zbog mnogih ograničenja, ali upravo zato je svaka epizoda posebna i rezultat napornog rada cijelog tima. Osim što telefoniraju, odgovaraju na mailove i dogovaraju se preko WhatsApp poruka, videopozivi im olakšavaju situaciju. Upravo putem Skypea najčešće intervjuiraju goste u emisiji jer maksimalno žele doprinijeti sprečavanju širenja korona virusa. Osim Zlate Muck Sušec (35) i Maje Ciglenečki (31), odnedavno je novo lice emisije Doris Pinčić Rogoznica (31).
Korona virus zarobio nas je u kućama, ali vi i vaši kolege neumorno radite i stvarate sadržaj za emisiju “Dobro jutro, Hrvatska”. Je li vam sada lakše ili teže s obzirom na to da s većinom gostiju intervjue radite videopozivom?
‘Dobro jutro, Hrvatska’ ide normalno, znamo po tri, četiri dana biti zaredom pa onda par dana ne snimamo... Uglavnom, slože da baš nismo svaki dan. Na Uskrsni ponedjeljak smo imali četvero gostiju uživo, a imali smo i intervjue preko Skypea. Ali nije lakše, ljepše je uživo, kad čovjeka vidiš uživo, a ne gledaš preko ekrana. Snalazimo se kako se i drugi snalaze.
Iza vas je više od 30 godina voditeljskog, novinarskog i uredničkog staža. Imate li neku formulu kako biti dobar voditelj?
Nemam (smijeh). Imam samo formulu da treba s vjerom, dobrim raspoloženjem i željom ići na posao. I dalje volim svoj posao. I sve što radim i na radiju i na televiziji. Iako, nije jednostavno ustati se u 4.30 na, recimo, Uskrsni ponedjeljak, ali svejedno mi je gušt raditi.
Imate li neki ritual prije ulaska u studio ili prije početka snimanja koji poštujete već godinama?
Ne bih ovo što ću vam reći nazvao ritualom, ali moje cijenjene kolegice s kojima radim u ‘Dobro jutro, Hrvatska’ uvijek su dobro raspoložene i dobra je zafrkancija. Šalimo se i s kamermanima, a moram priznati da iz nekoga nepoznatog razloga imam potrebu plesati prije početka emisije pa mi kažu da slobodno tako počnem. Razdrmam se odmah od jutra.
Često zbijate šale i slovite za vrlo duhovitog voditelja, a to onda i opušta goste. Je li i to ‘recept’ za ovaj posao?
Da, volim kad mi dođu gosti pa ih oraspoložim. Puno je već gostiju nekoliko puta bilo kod mene, to uvijek bude odlična zabave. Treba malo ljude opustiti jer neki dođu u tremi pa se trudim. Ali mislim da nisam jedini, rade to i moji kolege i kolegice.
Kakav je Mirko u slobodno vrijeme? Što najviše voli raditi?
Rekla bi moja žena Vesna da najviše volim ne biti doma. A on upravo sada to radi. Sjedi doma, gleda u sunce, lijepo je i uživam u tome, ali rado bih sjeo na bicikli, igrao košarku s dečkima, tenis, trčao bih... Žena mi često kaže: ‘Ti stalno nekaj izmišljaš samo da nekam pobegneš’. Ali ovoga puta nema birtije pa su samo posao i kuća.
Priča se da ste odlični i u kuhinji. Imate li neki specijalitet zbog kojeg vašim ukućanima sline cure?
Ne, ne, nije. Pravi majstor je gospođa Vesna Fijačko Fodor, moja supruga, inače redateljica na televiziji, koja je sad napravila janjca, ja sam ga samo nabavio. Bilo je jako fino. Volim se ja petljati po kuhinji, ali nekako u posljednje vrijeme imamo taj neki ritual kad ulovimo vrijeme, onda ona bude u unutarnjem dijelu kuhinje, a ja sam naslonjen na šank s vanjske strane i dajem savjete. Ovih dana sam i roštiljao...
Ljeta provodite na Hvaru, ali sad bi to korona sve mogla zeznuti. Mislite li da ćemo moći imati bar malo ljeta ove godine?
Nadam se da će biti moguće. Mi volimo ići u Milnu na Hvaru, malo mjesto na južnoj strani otoka. Stvarno je prekrasno, obožavamo tamo doći i već smo rezervirali da bismo došli, a sad...Nadajmo se da će biti sve okej. Makar, kako sam prošao skoro svaki pedalj Hrvatske, onda volim doći i u Ston, na Pelješac, u Konavle, u Istru, svagdje volim, ali si ostavimo sedam do deset dana da dođemo na Hvar. U tih deset dana jednom odemo baš u grad, popiti kavu i uživamo. Nemamo ništa na obali pa imamo taj hendikep, ali i prednost da svaki put možemo promijeniti lokaciju. Nije ni to loše.
Jeste li u karanteni izbrusili neki novi talent? Znam da svirate gitaru...
Da. Moram i ovdje spomenuti svoju suprugu koja je multiglazbenik. Onda ona svira klavir, ima ukulele, violinu, vrhunski pjeva i sluh joj je fenomenalan pa sad u karanteni sviramo. Renovirali smo staru gypsy gitaru kao Django Reinhardt i imamo jednu klasičnu pa sjednemo i pjevamo, bude fora. Malo ukulele i gitara pa klavir i gitara. Ne bih htio reći da je to totalno ludilo, ali čovjek si nađe neko veselje. Ipak više volim vani prolutati malo. (smijeh)
Danas većinu spašava WhatsApp i dopisivanje preko raznih aplikacija. Kakvi ste s ovom današnjom tehnologijom? Poduče li vas kćeri ako nešto ne znate?
Ne snalazim se baš s time i kad se s nekim hoću nešto dogovoriti, više volim vidjeti čovjeka i porazgovarati. To mi je malo hladno pa bih rekao da više volim onaj ‘face to face’. Kćeri uskoče, naravno, one sve kuže. Ma nije čak ni taj WhatsApp problem, ali je bolji osjećaj uživo nego preko videopoziva.
Devedesetih ste vodili emisiju ‘Sedma noć’ s Vlatkom Pokos i Ljudevitom Grgurićem Grgom. Što biste sve rekli da se promijenilo otad?
Onda je postojala jedna velika kantina gdje smo se svi nalazili, sjeli bismo, razgovarali, stvarali, pisali... Zvali su se ljudi da bi se s njima dogovorio intervju, išlo se razgovarati sa svakim i to je sasvim drukčiji pristup nego danas. Sada se sve dogovori u dva poziva ili mailom. Mislim da je bilo sporije nego sad, možda i ljudskije, ali jednako učinkovito. ‘Sedma noć’ je išla dva, dva i pol sata uživo. S publikom i sve, vodili smo, pjevali, plesali, presvlačili se po nekoliko puta... U ono vrijeme se komentiralo da zašto mi tu sad nešto plešemo, pjevamo, što to izvidimo, a sada kad pogledaju, kažu da im nedostaje da imamo nešto u tom stilu. Nije to sad nikakva filozofija, ali evo, bilo je drukčije. Bile su i nagrade, znali smo davati i automobile...
Ksenija Urličić jednom je prigodom izjavila kako je “vikala na kolege i tjerala ih iz studija”. Je li ta sudbina zadesila i vas, kako vam je bilo raditi s njom?
Odlično, makar je ta sudbina zadesila i mene i moje kolege. A i drugi dan na sastancima se rezimiralo kako je to izgledalo... Sve je ona to odlično držala, a zato mnogi danas kažu: ‘E, kad je bila Ksenija...’. I Eurosong je dobro funkcionirao, tad su naši ostvarili najbolje uspjehe.
Nedavno vam se u studiju uz Zlatu i Maju pridružila i Doris. Jeste li joj dali kakav savjet u počecima? Sluša li vas, kako se u narodu kaže? Kako vam je raditi s mlađim kolegicama?
Kaj bi me slušale? Pa te zapovijedaju, nema tu milosti (smijeh). Ma šalim se, naravno, odlično zajedno radimo, slažemo se. Doris se brzo uklopila, dobro radi, Maja je simpatično i na televiziji i na radiju, a Zlata je već 20 godina na televiziji pa sve zna.
Studirali ste geografiju na PMF-u. Bude li vam kad žao što ne radite u struci ili ste poželjeli baviti se nečim drugim osim novinarstva?
Radio sam u struci u srednjim školama u Sisku, i to u svim srednjim školama u Sisku. Predavao sam geografiju nekoliko godina, a kada je krenula škola na daljinu, ponudio sam se ako im treba nastavnik geografije. Ne, ne fali mi, ali rekao sam, ako treba, evo tu je profesor i čeka.
POGLEDAJTE VIDEO: