Nakon 'Supertalenta', Fabijan Pavao Medvešek dio je glumačke postave 'Kumova'. Prelazak iz projekta u projekt glumcu kazališta Komedija izazovan je tim više što se generalno svi projekti preklapaju. Rad na prvom započinje dok ovaj drugi još nije gotov, ali Fabijan ističe tu novu sredinu i novu energiju koji daju i novu snagu. Smatra da radi uistinu divan posao i ništa mu nije teško. Koliko god je naporno, jako je, kaže, i lijepo. Uz sve obveze, tu je i ona najslađa. Lani je sa suprugom Karlom dobio sinčića i svaki slobodni trenutak koristi da bi bio sa svojom obitelji. Dolaskom mališana svijet mu se okrenuo naopačke, a to je, govori Fabijan, nešto najljepše što mu se moglo dogoditi.
Je li vam između 'Supertalenta' i 'Kumova' uopće ostao koji dan, tjedan za odmor? Za malo doći k sebi, biti s obitelji?
Zapravo, nekako sam se nadao da će se uspjeti poklopiti da jednu stvar završim, a druga još ne počne, barem za vrijeme Božića i Nove godine, ali uz televiziju radim i u kazalištu. Kada su s jedne strane gotove stvari, onda je kazalište tu koje ima nove projekte. Proveo sam puno božićnog vremena u kazalištu. Nisam imao puno slobodnog vremena pa se nadam da ću ga krajem siječnja ili početkom veljače imati da se malo podružim sa svojima.
Što je najvažnije za reći o vašoj ulozi Tommyja? Što vam se kod njega svidjelo?
Zanimljivo je to da je on povratnik iz Kanade tako da ima taj neki zanimljiv govor, neki broken english i hrvatski. Kao i svi koji su se rodili ili živjeli vani i vratili se u Hrvatsku, ima veliku želju za upoznati hrvatsku kulturu i sve što Hrvatska nosi. Jer otud potječe i zaljubi se u Hrvatsku.
Žarko Radić igra vam tatu, tu je i Milan Štrljić, čitava plejada zvjezdane ekipe. Kako je igrati s njima? Ima li neke treme, nesigurnosti...? Ili je baš oni razbijaju, ako uopće postoji?
Dobio sam tu divnu priliku da mi Žarko bude otac i to mi je učinilo ovaj posao toliko lakšim. Nevjerojatan je glumac, dobro smo se skužili još kad smo radili prvi put, prije par godina. Baš uživam jer radim s ljudima koji su u našem poslu jedni od najvećih. S jedne strane to mi stvara tremu, a s druge strane, nekako si mislim, od njih mogu učiti, uživam i super radimo.
Atmosfera na setu 'Kumova', poznato je, odlična je. Pretpostavljam da je i vama drago upasti u baš takvu ekipu? Sasvim suprotne od onih koji vječito grintaju...
Odlična je i stvarno mi je puno značilo kad sam došao tamo jer su svi i radišni i opušteni. To je uvijek puno lakše u takvim projektima. Došao sam u uigranu ekipu koja me super prihvatila. Dobro i zanimljivo iskustvo.
Gotovo da i nema projekta Nove TV bez vas. Ponosni? Zadovoljni?
Naravno da mi je drago i stvarno uživam na Novoj Tv jer sam upoznao ljude za cijeli život, a uz to radim svoj posao i baš mi je lijepo.
Bili ste i u TLZP-u, čini mi se da nedostaje još samo show 'Ples sa zvijezdama'. Biste li se upustili? Kakvi ste s plesom?
Super mi je bilo to iskustvo, nekako omjer tih transformacija, plesa, pjevanja i svega što sam htio. Što se tiče plesa u kazalištu imam dosta prilike baviti se tim, pa vjerojatno ne bih radio Ples sa zvijezdama. Prvo, to je poseban show koji se bavi samo plesom. Drugo s tim plesom se baviti dnevno barem nekih šest do osam sati ne mogu si priuštiti uz kazalište i sve što snimam. Da ne govorim o tome da obitelj isto tako želim vidjeti ove godine.
Volite li i inače izazove? Upuštati se u do sad neiskušane avanture? Aludiram na onaj kolut sa Španjolkom, nije da bi baš svatko to napravio pred kamerama...?
Volim izazove da, stvari koje me mogu onako malo izvući iz zone ugode. Neke stvari koje procijenim da su relativno sigurne, a mogu biti zabavne poput tog koluta. Volim se tako izazvati i na televiziji, a i u privatnom životu. To je neko novo iskustvo, uzbudljivo je i zabavno.
Što si želite, a još niste realizirali? Što vas privlači?
Imam neke planove što se tiče mog posla i glume, imam neke stvari koje bih htio ostvariti ove godine, ali o tom po tom. A htio bih nešto i što nema veze s glumom, nego više s businessom. Mnoštvo je planova koji su još dalje od toga da o njima pričam, ali imam puno stvari koje me zanimaju, koje me vesele i za koje se nadam da ću imati vremena.
'Supertalent' je gotov za ovu sezonu. Kako vam je bilo iza kamere? Jeste li trebali tješiti nekog tko nije prošao dalje, ohrabrivati kandidate, razbijati tremu...? Što pamtite s televizijskih hodnika, iz garderoba?
Pamtim ga kao nešto ludo, jako nabrijano, brzu atmosferu i stalno se nešto događa. Nekako je toliko šareno i toliko stvari se događa da vrijeme proleti. Uz to stvarno imam ekipu, i dečki voditelji, i u žiriju... ne znam mogu li poželjeti bolje. Koliko god je dugo i naporno, zaista nam bude lijepo, a uz to prvi u Hrvatskoj vidimo neke ljude i talente koji će jednog dana biti veći od svih. Nagrađujući je taj posao, pun emocija i veselja.
Jeste li inače osjetljivi na tuđe suze? Nekog tko plače jer nije prošao? Jer mu se zato srušio svijet?
Naravno, svima je teško vidjeti kada netko plače. Teško je sigurno ljudima koji daju sve u svoj talent ili se bave njim cijeli svoj život, potpuno se fokusiraju, a onda ne ispadne onako kako su zamislili. Ali to je dio showa i bitno je ne zaboraviti da je to show. To je zabavni program, dakle ljudi koji dolaze i pokazuju svoje talente neka ne uzimaju to k srcu, jer to je jednostavno način da podijele ono s čim se bave i što vole. U showu svi znaju pravila. Vrlo je jednostavno i nekad zvuči okrutno, ali zapravo je samo neka igra i neko veselje. Svima koji se prijavljuju i koji to rade svaka im čast jer za to treba puno hrabrosti, ali s druge strane dobit će sigurno puno stvari natrag, što iskustva, što novog znanja tako da za sve super situacija. Win-win za sve.
I u žiriju 'Supertalenta', opet dobra ekipa. Tko od vas četvero unosi smijeh, tko diže atmosferu tijekom dugih snimanja? Tko je najveseliji, najzabavniji član žirija?
Odlična je ekipa u Supertalentu i jako sam sretan da sam dio njih jer su svi posebni i veseli. Da baš mogu izdvojiti nekoga da diže atmosferu ne mogu, jer atmosfera je super. Uglavnom se družimo Igor, Frano, Davor i ja, naravno cure isto dođu do naše garderobe pa se i s njima družimo. Živo je i veselo jer se ne stignemo vidjeti u privatnom životu i onda kad se vidimo na televiziji imamo sto stvari za podijeliti. Naravno, za stolom je isto luda atmosfera, puno toga gledatelji su i vidjeli.
I s Martinom i s Majom je zezancija od prvog trenutka kad stignemo tamo.
Što vam kažu gledatelji? Za bilo koji vaš projekt?
Svi imaju uvijek neki komentar i neko svoje mišljenje, ali generalno je sve super.
Kako se nosite sa zaustavljanjem na ulici? Imate strpljenja za svakog?
Jako mi je drago ako je nekome to što radim dobro i želi komentirati, a i loše pa želi komentirati. Uvijek mi je to drago jer ljudi smo. Bude mi lijepo i naravno da imam strpljenja. Naravno da imam svoje obveze pa možda se nekad učini da sam u žurbi jer stvarno jesam. Inače mi je uistinu drago kad ljudi dijele sa mnom svoje mišljenje.
Uz televizijske projekte, tu je i vaše matično kazalište Komedija. Snimanja, predstave, obitelj... je li vam 24 sata u danu dovoljno?
Uz sve projekte na televiziji imam i svoje matično kazalište u kojem radim dramske predstave, mjuzikle i nije baš lako jer htio bi se čovjek posvetiti svemu sto posto i obje strane zahtijevaju sto, a čovjek nema dvjesto. Tu nisam ni spomenuo zapravo svoju obitelj, ono najvažnije. Dosta je zauzetih termina, sati provedenih vani, ali vjerujem da je to sad takav period. Čovjek radi dok je mlad, kako se kaže. Svi mi kažu 'kad ćeš ako nećeš sad'. S jedne strane to ima smisla, a s druge strane prođe ti isto neko super vrijeme da odradiš sve što si zamislio. Mislim da treba biti pametan i što bolje iskoristiti vrijeme i nekako probati balansirati sve zajedno. Sve je vrijedno, a opet je mir i zadovoljstvo najvrijednije.
Svečana izvedba obnovljene predstave 'Jalta, Jalta' na repertoaru je 18. siječnja. Igrate Grišu, kojeg je u originalnoj postavi igrao veliki glumac Boris Pavlenić. Čast, ponos, trema?
Velika trema, imam jako puno posla u vrlo kratkom roku, uskačemo nas nekoliko u predstavu. S jedne strane veliki stres, s druge strane velika odgovornost. Vjerujem da i stres i odgovornost urode nekim plodom i nekim novim iskustvima i znanjima tako da svaki veliki zadatak nosi sa sobom i veliku nagradu. Nadam se samo iznijeti predstavu dostojno i komada i dostojno svih glumaca koji su radili prije mene jer to je neka kruna naše umjetnosti, a i našeg kazališta.
Za našu naslovnicu utjelovili ste Freddieja Mercuryja. Zapjevate li ikad neku njegovu?
Nekako sam se povezao s njim još tih davnih godina kad sam bio u TLZP-u. Mislim da je sam po sebi ikona, ne znam tko ne poznaje njegov rad i drago mi je da sam bio bilo kako vezan uz njega. Volim slušati njegove pjesme i tu i tamo svima padne na pamet neki stih, ali to je, ne samo opća kultura, nego nešto što je sveprisutno. Svima padne na pamet i Queen i njihove pjesme i definitivno je dio mog doma.
Poznato je da ste u srednjoj imali svoj heavy metal bend Free Ride. I danas volite malo žešću glazbu?
Imao sam bend Free Ride, svirali smo prvo heavy metal pa onda metalcore muziku. Jako mi je to lijep period, bavio sam se glazbom intenzivno, uživao sam u tome i dalje volim žešću glazbu jer nekako sam se povezao s njom i vidim neke kvalitete koje je možda ljudima teško prenijeti.
Na čijem koncertu skačete, pjevate, ludirate se? Nastup kojeg izvođača ne propuštate ni pod koju cijenu?
Ima nekoliko izvođača koje bih volio vidjeti uživo, ali ne mogu reći za sebe da sam nešto lud i da ludo skačem. Kad si u toj izvedbenoj branši, naravno da ima stvari koje bi me podigle više, da sam veseliji i da, eventualno, skačem, ali kad dođem na koncert doslovno mi sav fokus ode na to kako on to radi, što radi, zašto je to toliko zanimljivo, kako su dobro to miksali u dvorani. To gledam s profesionalne strane, a jedan mali dio u meni čezne za tim da sam na pozornici koja je toliko velika i da sam s tom osobom prijatelj. Imam osjećaj da me to gura nekako naprijed kad vidim ove ljude koji su stvarno na samom vrhu.
Lani ste postali tata. Koliko je očinstvo promijenilo vaš svijet, koliko vas osobno? Koji su nekadašnji prioriteti sad nebitni? Ili su makar pali u drugi plan?
Postao sam otac ima već skoro godinu dana i generalno se apsolutno sve promijenilo. Dakle, sva tvoja razmišljanja, sve tvoje želje, naravno ti ostaješ ti i dalje, ali tvoj pogled na svijet se promijeni. Stvarno moram reći da je to nešto najljepše što se čovjeku može dogoditi. Naravno svatko ima svoje vrijeme i svoje želje i kada to želi, ako želi ili ne želi, svatko ima svoj put, ali meni je drago da je ovo moj.
Što je po vama najvažnije za usaditi sinu? U odgoju? Kakvog ga vidite za nekih 20-ak godina?
Nemam potrebe usađivati mu nešto puno, imam plan s njim komunicirati i provoditi što je više vremena moguće s njim jer mislim da je to već velika stvar. Jako sam mlad tata, sve mi je novo, ali vjerujem sebi i svojoj supruzi koja je zaista nevjerojatna i zajedno ćemo ići kroz to kao kroz najljepšu stvar na svijetu. Nadam se da će to i njemu dati nekakve smjernice i pokazati pravi put u životu.
Spomenuli ste u jednom intervjuu ozbiljne planove o zajedničkom radu sa suprugom Karlom? U kojoj je to fazi?
Imam planove i neke stvari se čak već lagano i ostvaruju. Stvar je u tome da smo dosta bukirani oboje, budući da je ona već počela raditi. Dok se sretnemo, samo da imamo moment za sebe, već smo puno napravili. A što se tiče profesionalnog dijela i to isto pokušavamo ugurati, radimo na tome i to nam je cilj jer se jako dobro poznajemo pa nam te stvari zaista idu od ruke.