Na Dan kazališta, 27. ožujka 2004., glumica Edita Majić (38) odigrala je zadnju ulogu u Gavelli. Rekla je da ju je Bog pozvao, a ona mu ne može reći ne. Već četiri godine živi u samostanu bosonogih karmelićanki Sv. Josipa u Avili u Španjolskoj. To je bio rok kušnje u kojem je trebala odlučiti želi li zauvijek ostati tamo. Edita danas polaže vječne zavjete kojim postaje “Kristova zaručnica”, a tom svečanom činu nazočit će samo njezini najbliži.
- Moj samostan pripada strogom redu. Nismo doslovce bose, nego nosimo sandale. Ljeti smo bose, a zimi obučemo čarape - ispričala je prije ulaska u samostan Edita.
- Imamo vrt za šetnju, a u njemu se nalazi i kapelica u koju se sestre povlače da budu same s Bogom. Sve poslove, od kuhanja, čišćenja, pranja do rada u vrtu, obavljamo same. Ljudi nam izvana pomažu darivajući hranu i druge potrepštine. Sestre ne posjeduju ništa svoje i sve je zajedničko - kaže Edita.
Sedam mjeseci na godinu poste, ostalo vrijeme jedu mliječne proizvode, ribu i povrće.
- To je mjesto za koje se kaže da je raj već ovdje na zemlji, Božji kutak s vrtom i starom bibliotekom, a ja jako volim čitati. Volim se i smijati. Kako je Bog sama radost, samostan neprestano odzvanja smijehom redovnica. S njima sam se smijala kao nikad u životu, od čiste sreće - rekla je i dodala da međusobno mogu razgovarati nakon ručka, tijekom rekreacije te sat vremena nakon večere.
- Šutnja je važna kako bismo se mogle sabrati i čuti Božji glas - objasnila je Edita, koja u samostanu ima svoju sobu, tzv. ćeliju. Može primati posjete, ali samo kroz dvostruke rešetke.