Nakon 11 godina glume, Edita Majić (34), prvakinja Zagrebačkoga dramskoga kazališta “Gavella”, 2004. godine otišla je u samostan špa­njol­skog gra­da Avi­le. U li­sto­pa­du prošle godine zavjetovala se Kristu i po­sta­la časna se­stra karmelićanka, Edi­ta Ma­ri­ja od Kri­ža. Svoj put u HTV-ovu dokumentarcu opisala je rijeima: “Mo­li­tvom sam upo­zna­la Bo­žju vo­lju. U tre­nu­tku ka­d upo­znaš Bo­ga, ka­d shva­tiš da Bog ni­je ta­mo nešto, ne­go stva­ran, da je Bog oso­ba, upo­zna­ješ bo­lje sa­mog se­be”. Bivša glumica priznala je da je do spoznaje vjere živjela “u zraku”.
- Vje­ra je dar, a ja je ni­ sa čim nisam za­slu­ži­la. Ni­sam ima­la vje­ru, da­ro­va­na mi je. Pri­je toga sam ži­vje­la u zra­ku - ispričala je Edita, koja je mjesecima prije odlaska u samostan sva­koga ju­tra i več­e­ri odla­zila u cr­kvu sve­tog Jo­si­pa na za­gre­ba­čkoj Trešnjev­ci.
Odlazak je šokirao i rastužio njezinu obitelj, rodbinu i kolege glumce. Kažu kako je svoju zadnju predstavu “Oluja” u HNK odigrala s uzbuđenjem i radošću, ali i tugom što odlazi.
- Ono što me­ne in­spi­ri­ra je mo­li­tva za cr­kvu, za sve­će­ni­ke, za kar­me­lić­an­ke, za sve lju­de, da svi bu­de­mo je­dno, da bu­de­mo obje­di­nje­ni u Bo­žjem sr­cu - poručuje Edita.

HRVATSKU NOSI U SRCU, A POKOPAT ĆE JE U AVILI
Edita ustaje u 6.30 sati. U 7 je mo­li­tva do sve­te mi­se, ko­ja je u 8.30. Sli­je­di do­ruč­ak, po­sli­je je vrijeme za rad. Sva­ka se­stra ima za­du­že­nja. Iza podneva po­no­vno mo­li, a zatim je ru­čak. Nakon toga pere suđ­e i čisti. Navečer ima dopuštenje razgovarati s ostalim časnima. Iako Hr­vat­sku no­si u sr­cu, Edita će u samostanu biti do smrti. Bit će pokopana na mjesnom groblju u Avi­li.