Kad radim svoj posao, bilo da radim za djecu ili odrasle, bila holivudska produkcija ili domaća, ulažem jednaku količinu angažmana i energije. Nosim svoje lice, svoj obraz... To stavljam na pladanj, priča nam naš legendarni glumac Duško Valentić (74) kojem su kazališne daske i filmski setovi dio života i nakon više od 50 godina umjetničkog rada. Iako je u mirovini, kaže nam da se glumac zapravo nikad ne umirovi.
- Ne znam što za nekoga tko se pokušava baviti umjetnošću znači otići u mirovinu. To ne postoji. Radim kao konj. Prije nekoliko dana sam bio u Puli gdje sam snimao s Nijemcima film 'Momo'. S druge strane, napravio sam predstavu o beskućnicima s Nadijom Cvitanović, Ksenijom Marinković i Robertom Kurbašom. Igrati s njima mi je izuzetno zadovoljstvo, odlično se razumijemo i privatno smo dobri - kaže nam Valentić.
'Volim rijeke jer nas povezuju'
Trenutačno u kinima igra hvaljeni film 'Lost Country' srbijanskog redatelja Vladimira Perišića, snimljen u srpsko-hrvatsko-francuskoj koprodukciji, a u kojem je Valentić utjelovio lik Stefanovog djeda, kojeg u glavnoj ulozi igra debitant Jovan Ginić.
- Redatelj Perišić mi je veliko otkriće, dugo se nisam sreo s tako zanimljivim čovjekom. Jednom sam mu rekao: 'Izgleda da je mantra prezimena', On me pogledao i upitao zašto, a ja mu odgovaram: 'U našoj nogometnoj reprezentaciji Ivan Perišić je bio nezaobilazan pa si tako i ti u kinematografiji'. Mislio je da pretjerujem... - ispričao nam je glumac koji se dan danas ne voli gledati na platnima, a na pitanje traži li sebi mane iskreno će: 'E, to vam neću reći (haha)'.
Dio filma snimao se u Čortanovcima u Vojvodini što je Valentiću odgovaralo zbog povezanosti s rijekom Dunav, koju obožava.
- Čekam svoj red za snimanje i gledam u tu moćnu rijeku. Dunav ima svoju priču, prolazi kroz osam zemalja, spaja osam naroda, to je silina. Ja sam za povezivanje ljudi, a ne razdvajanje i zato toliko volim tu rijeku - priča nam Valentić.
Prošetao crvenim tepihom na festivalu u Cannesu
Priznaje nam da je bio ugodno iznenađen kad je dobio poziv na premijeru 'Lost Countryja' na prošlogodišnjem svjetskom festivalu u Cannesu.
- Razumljivo mi je da je išao mali Jovan kao glavna uloga, da su htjeli voditi Jasnu Đuričić jer mu igra majku, glavnu žensku ulogu... Zaista jedno posebno iskustvo i taj događaj je za nas kao drugi svemir. Sam red carpet je fascinantan. Odnos kompletnog grada prema vama kao gostu je zaista predivan. Od malih restorančića do najglamuroznijih, svi se ponašaju jednako. Znaju gdje su, znaju da su na svjetskom festivalu. Mi ćemo naše goste politi vodom u 11 navečer, a oni pristaju na to da ste glasni jer ste došli njima u goste produžiti slavu njihovog grada, festivala i glamura - prepričava nam glumac i dodaje što ga je posebno šokiralo: 'Lijepo mi je koliko cijene pješake. Nemojmo zaboraviti da njihovom promenadnom Croisette voze najskuplja vozila. Auti koji koštaju od pola milijuna eura pa na dalje. Tamo ni ne dođeš do pješačkog prelaza, auto već staje, bez obzira na njegovu oznaku', dojmljivo će nam Duško.
Tijekom karijere je imao oko 60 televizijskih i filmskih uloga te više od 100 kazališnih, a samo jedna će mu, izgleda, ostati neostvarena.
- Nikad mi nitko neće dati da igram Sir Johna Falstaffa. Nedostaje mi barem 100 kilograma tjelesne težine - nasmijano će Valentić.
'Nakon 'Velog mista', telefon je stalno zvonio'
Zasigurno ga je obilježila uloga Papundeka u kultnom 'Velom mistu', nakon koje je postao jako popularan, što mu se i nije dojmilo.
- Tad me spasila moja kći Jelena. Moja princeza. Rodila se kad smo završili sa snimanjem i telefon je stalno zvonio i budio ju. To je faza u kojoj vam se malo zaljulja tlo pod nogama od popularnosti. Izgubite realitet. Međutim, kad znate da treba prošetati dijete, zamijeniti pelenu, smućkati klopicu, to je divan realitet koji vas vrati u stvarnost. Vrati vas u situaciju da ste nekome tata kome jako trebate, a ne popularna osoba. Nikakva, ne daj Bože, zvijezda - kazao nam je Valentić koji za svoju kćer Jelenu kaže da je 'njegova princeza'.
Prisjeća se popularnosti koja je znala biti neugodna i naporna, ali kaže da mu je ona bila dokaz da uspješno radi svoj posao.
- Kad se baviš ovim poslom prestaješ biti slobodan čovjek. Što prije prestaneš biti slobodan i što si manje slobodan, to znači da si u poslu uspješniji, jer ti uspjeh oduzima slobodu. Ni jednu probu ni predstavu nisam odradio pod čokom. Kad sam na sceni i vozim ne pijem. Ne smijem sebi dozvoliti da me ljudi vide, i kad ne radim, da bauljam pijan po cesti. Tako rušim iluziju koju publika ima o nama jer mi njima i prodajemo iluziju. Ako igram kralja, ja mu stvaram iluziju sebe kao kralja. ako me sutradan vidi pijanog, gotovo je, srušio sam mu sliku zauvijek. Volim dobru rakiju i vino, ali ne u javnosti. To doživljavam svojom privatnošću, a ja ju ne volim oslikavati - iskreno će nam Valentić.
Ima savjet za mlade glumce...
Za kraj našeg razgovora upitali smo ga što bi rekao malom Dušku na početku sjajne karijere što bi služilo kao savjet budućim glumcima koji bi se pokušavali baviti umjetnošću.
- Imajte kontrolu nad sobom, nemoj piti! Kad radiš ne pij. Kad radiš budi točan jer ako hoćeš da te ljudi poštuju, poštuj i ti njih. Ako je proba u 10, dođi u pola 10. Vodi računa o partneru, gledaj ga u oči. Glumac preko partnera igra svoju ulogu, ne može sam. Vjeruj svojim partnerima i suradnicima. Poštuj tehničara koji priprema scenu, poštuj sve koji rade svoj posao. Malo suhoparno i štreberski zvuči, ali je istina - poručio je i dodao:
- Smije si dijete dozvoliti biti dijete i biti maštovit. Volimo djecu koja su mila, a ne volimo one koji oko sebe prave krš i lom. Budi više od djeteta, ali budi dijete koje je milo - zaključio je legendarni glumac.