Dubravko Merlić javnost je 90-ih osvojio sad već kultnom emisijom „Slikom na sliku“. Ne samo britkim vođenjem, informiranjem, nego i šarmom, osmijehom. Emisija je to za kojom srednje generacije i danas žale, koju informativci u 30 godina nisu nadmašili. Merlić je, dakako, u tri desetljeća radio i druge projekte, ubirao međunarodne nagrade. Zadnji od njih je „Opstanak 2“ u kojemu se itekako osjeća 30-godišnje iskustvo. Već je u prvoj epizodi bez strasti, navijanja ili gorčine sublimirao sve što se u ekonomiji događalo od 90-ih na ovamo.
POGLEDAJTE VIDEO:
Iskreno, objektivno… gledalo se bez daha, postavljalo ono Delićevo „Ma, je li moguće?“. Koliko vam je zvonio mobitel u ponedjeljak na večer?
Reakcije ljudi znanih i neznanih, i preko društvenih mreža redom su bile jako pozitivne. Većina je rekla da su gledali u dahu, da dosad nikad nisu vidjeli takav povijesni pregled na ovako komprimiran način. Drago mi je da nitko nije prigovorio da smo pristrani, prestrastveni, htjeli smo to napraviti objektivno, da se prikaže što je bilo 30 godina u ekonomiji i da se postavi kao baza za daljnja razmišljanja kako dalje.
I ovaj ste serijal radili sa sinom Matejom, koji je producent, ali i autor uistinu odlične glazbe.
Matej je iznimno talentiran, radi glazbu na svjetskoj razini, što ne čudi jer su mu uzori genijalci poput Johanna Johannssona i Maxa Richtera. Zanimljiv je način na koji radi - nakon što napravimo završnu montažu epizode, on je uzima, gleda i sklada glazbu za pojedine dijelove. Zato ta glazba i jest tako dobra, jer diše sa sadržajem. Inače, prije dvije godine završio je produkciju na Akademiji dramskih umjetnosti i od onda radi intenzivno u našoj tvrtki. Jako je precizan, organiziran i kreativan tako da mi je baš gušt raditi s njim.
Tko koga sluša?
Nemamo taj hijerarhijski pristup. Znamo da obiteljski odnos nije uvijek najproduktivniji za posao, pa smo našli modus kako zajedno raditi. Kad Matej radi svoj dio posla, ja se ne miješam, osim sa savjetima, a tako je i obrnuto. Kad smo doma, ne pričamo o poslu.
Pretpostavljam da ste obiteljski gledali prvu epizodu. Što je rekla supruga, Željka Ogresta, a što kćeri?
Jako su zadovoljne, znaju koliko smo obojica ozbiljno bili u tome. Nismo im prije emitiranja puštali nikakve verzije epizoda. Bile su uistinu zadovoljne, i one su je odgledale u dahu. Tijekom 52 minute, nitko nije ni pisnuo. Dobre su reakcije i obitelji i prijatelja. Zasad ubiremo lovorike što je samo znak da smo s tom prvom epizodom druge sezone pogodili bilo naših gledatelja.
Naginju li kćeri, Maja i Marta, vašim profesijama?
Ne, Maja je diplomirala arhitekturu i ima svoj ured. Lijepo i puno radi, zadovoljna je. Nije u našem poslu osim što je radila scenografiju za film „Plavi cvijet“, Zrinka Ogreste. On je bio jako zadovoljan njezinim poslom, a film će biti premijerno prikazan na Puli. Marta je još gimnazijalka, vidjet ćemo za što će se ona odlučiti.
Je li vas u ponedjeljak nazvao ijedan gospodarstvenik, političar?
Ne, nemam osobne kontakte s političarima. Gospodarstvenicima se svidjelo, bilo im je zanimljivo i prepoznali su sebe u prošlosti ali i u sadašnjosti.
Sugovornici su bili iskreni i ubojiti. Je li ijedan htio u zadnji čas nešto pojačati? Ili obrnuto, ublažiti?
Ne, svi su zadovoljni. Jedan je rekao da mu je silno drago da je sudjelovao u projektu koji na ozbiljan i temeljit način propituje neke važne teme poput gospodarstva. Sve što su eksperti govorili bilo je utemeljeno na njihovim prijašnjim razmišljanjima, knjigama, jednostavno kao eksperti vladaju materijom. Osobno mi je drago da je prvu epizodu gledalo puno mladih ljudi, koji su rođeni od 90-ih na ovamo. Bilo je zanimljivo i to im je bio neki prvi sustavan susret s tim povijesnim razdobljem. Rekli su da sad sve bolje razumiju. Inače mislim da takve stvari treba raditi jer su jako korisne, kao neka mentalna higijena. Mi kao društvo moramo raditi tu mentalnu higijenu i provjeravati stvari koje nam se događaju. Ne smijemo zaboraviti, ali moramo i ići dalje.
Što nas čeka u drugoj, i sljedećim epizodama?
Zaključak prve je da smo industriju stavili u drugi plan, pa u drugoj epizodi propitujemo kako koristimo prirodne resurse poput zemlje i energetskih potencijala. U trećoj razgovaramo o turizmu, o tome koliko smo ranjivi jer nam je to glavna privredna grana i zašto ne razvijamo profitabilniji turizam. Četvrta je o reindustrijalizaciji, peta o ulozi države u ekonomiji, a šesta se zove Novi prozori. Vidjet ćemo kako skupina kreativnih poduzetnika otvara nove prozore i kako funkcionira mimo hrvatskih uvjeta, uspješno, međunarodno i na temelju inovacija.
Snimali ste usred pandemije. Koliko vas je kočila u putovanjima?
Nije, uopće. Kad radimo pretprodukciju, pažljivo planiramo snimanja. Kad krenemo, snimamo pet, šest dana u komadu, pa odmaramo nekoliko dana. Snimali smo u listopadu i studenom, kad je pandemija već bila dosta jaka, držali smo se mjera i pazili da ljudi s kojima razgovaramo također budu zdravi. Većinu stvari snimili smo vani, izbjegavali smo interijere gdje god smo mogli.
Scenarist serijala je pokojni Željko Matić. Koliko vam nedostaje?
Poznavali smo se od druge polovice 80-ih i jako mi nedostaje. Da je preživio, komentirali bismo što je dobro, a što nije u prvoj epizodi. Veliki je to gubitak za mene osobno, za ekipu, za hrvatsko novinarstvo, ali to je najveću gubitak za njegovu suprugu, majku, brata i užu obitelj. Bio je dragocjen čovjek, obrazovan i informiran, imao je drugačiji pogled na sve, uvijek je problematizirao, intelektualizirao. Nedostaje, jako.
Gdje je Željka? Zašto već godinama nema njezinih talk showova?
Unazad nekoliko godina svaki četvrtak radi na Drugom programu Hrvatskog radija odličnu razgovornu emisiju Homo Sapiens. Jednosatni su to intervjui, jedan na jedan, s vrlo zanimljivim gostima širokog spektra.
Ne da joj se više pred kamere?
Teško je govoriti u njezino ime, ali morao bi biti jako dobar projekt da se odluči ekran. Imamo jedan projekt koji još nije realiziran a koji dugo stoji na HRT-u. - „Putna groznica“, game show o putovanjima. Za to sam siguran da bi htjela raditi….
Zadnji put kad smo pričali, veselili ste se projektu „Sjene u mraku“. U kojoj je fazi?
U tijeku je natječaj na HRT-u na koji smo se opet prijavili. Već dva puta za redom bili smo u najužem izboru. Mislim da smo i ove godine. Čekamo zeleno svjetlo, da procijeni je li im zanimljivo pa da krenemo u produkciju. To je moj prvi ozbiljniji izlet u nešto što nije novinarstvo nego fikcija. Baš sam uživao. Matej me je poticao, govorio 'piši, piši'. On će biti producent, ako HRT kaže da ih zanima, s veseljem ćemo to raditi.