Toma živi glazbu. Fascinantno je dijete. Čuje pjesmu i odmah je odsvira na bubnjevima. Dubioza kolektiv je netko koga najbolje razumije, čiji ga ritam oduševljava. Njihovim pjesmama započinje privatne satove sviranja bubnjeva, otkad ih je čuo s četiri godine od oca očarao se. Govori nam to Ivana Krišto, majka devetogodišnjeg autističnog dječaka Tome, koji je ove subote upoznao omiljeni bend na generalnoj probi uoči njihova koncerta na Jarunu.
- Moj suprug Mario napisao je bendu da ima dijete s autizmom, kojemu bi volio priuštiti samo nekoliko minuta da ga dožive. Nije prošlo ni 45 minuta od poruke, odmah su se javili i pozvali da Toma dođe na probu. Fenomenalni su - kaže Ivana.
Toma je dan prije čuo da će upoznati Dubiozu kolektiv, ali do posljednjeg trenutka nije znao što ga očekuje jer, objašnjava Ivana, ima problema s razumijevanjem.
- Zvao je odmah baku i ispričao joj da ide ka Dubiozi. Bio je jako sretan, rekao je da se veseli, no nije razumio da ide na generalnu probu. Vizualni je tip - ističe dječakova majka.
Prije susreta s bosanskohercegovačkim bendom, Ivana je sa sinom Tomom morala proći kroz pravila, jer zbog njegove dijagnoze nikad ne zna kako će reagirati.
- Pokazala sam mu gdje će biti bina, da se ne smije penjati po bini, jer bi nam danas-sutra bilo teško da se na nekom na koncertu popne i počne dirati instrumente - priznaje Ivana, koja, nažalost, nije mogla prisustvovati emotivnom susretu jer je radila.
- No sretna sam što su suprug i naš drugi sin Leon bili uz Tomu. Nevjerojatno koliko je ta dva sata bio miran. U jednom trenutku je sjeo i spustio glavu. Uživao je u svakom instrumentu, ni ni u kojem trenutku nije rekao da mu je neugodno, da mu smeta buka - kaže Ivana te dodaje kako mu je Dubioza kolektiv priuštila spektakl za pamćenje.
- Divni su dečki s velikim srcem. Ponudili su mu hranu i piće, bili su tako susretljivi. Takvi ljudi mi u životu mogu dati samo vjetar u leđa, da se ne moram bojati za budućnost svoga djeteta. Njihove zajedničke fotografije govore tisuću riječi i htjela bi im se zahvaliti u Tomino i naše ime jer su našem posebnom dječaku priuštili nešto divno. Njima je to možda malo, ali Tomi sve. On živi glazbu, a mi živimo za njega i sve ćemo napraviti za njega - ističe Tomina majka. Na Dubiozinu koncertu nije ostao jer bi mu, kako kaže Ivana, bilo predugo za čekati, a i ne bi mu bilo jednako iskustvo.
- Bilo bi previše ljudi, ovako je imao bend samo za sebe - dodaje Ivana, koja je prava mama lavica. Ne odustaje niti kad je najteže.
- Živjeti s autizmom je izazovno. Ima dana kad me pitaju ljudi, kakav je oblik autizma. Onda im ja volim reći srijedom i petkom je lakše, a utorkom i četvrtkom je teže. To vam je tako nepredvidivo, svaki naš odlazak bilo gdje je nepredvidiv. Ne znamo do zadnjeg kako će biti. Hoće li početi vrištati, bježati, udarati... - priznaje. Prve simptome autizma kod Tome su primijetili vrlo rano.
- Imao je 2 i pol godine. Šetali smo Velikom Goricom, u kojoj je tad bio neki koncert. Vidio je binu, trčao prema njoj i pao. Razderao je koljena, počela mu je curiti krv, ali on se samo ustao. Rekla sam suprugu da nešto nije u redu. Dotad smo sumnjali jer nije pokazivao prstićima, nije imao kontakt očima, glodao je drvo... - prisjeća se Ivana te dodaje kako se teško nosi s hrvatskim sustavom.
- Gazi nas, umjesto da nam olakša, on nam oteža - ističe. Toma, kaže, svira kad i po čemu stigne. Svira gong, pisano, bubnjeve, bongose. U glazbenu školu ne može ići zbog poteškoća s razumijevanjem.
- On vam svira po čašama, kad hoda stvara glazbu. Na privatne sate sviranja bubnjeva upisali smo ga kad je imao sedam godina. Njemu vam to dođe kao terapija, kao ispušni ventil. Ima jako smisla za ritam i leže mu udarački instrumenti, no i s puhačkima mu ide super. Od ostalih instrumenata sviđa mu se violina, pa bi se i na njoj volio okušati. Sve kako čuje, tako i svira. On je naše malo čudo, zaista je divno dijete - kaže nam ponosno majka. Poznato je da su dečki iz Dubioze velikog srca i da često svojim obožavateljima ispune slične želje, no o tome nerado govore. Dubioza kolektiv u Zagrebu je bila tri dana, stigli su prije Zagreb music festa, na kojem su nastupali u subotu. Očekivano su podigli atmosferu, a masa ljudi je s njima uglas pjevala njihove hitove.