Đole je pjesme i pisao za svoju publiku i živio od koncerata - govori nam Steva, jedan od stanara Đoletove Ulice Jovana Cvijića. Steva kaže kako Balaševića poznaje otkako su bili djeca, generacija su
Vidi originalni članak
Na početku polja broj 3 novosadskoga Centralnoga groblja izdvojen stoji bijelo-sivi spomenik u obliku srca na kojemu piše Đorđe Balašević te godina njegova rođenja i smrti. Položen u sjeni grana visokog bora, ukrašen s tek nekoliko ruža, par svijeća, doima se pomalo pust i zaboravljen. Da ga je netko netom obišao, svjedoče jedino četiri svježe naranče ostavljene uz spomenik i dvije upaljene voštane svijeće. Dan uoči godišnjice smrti velikog i čuvenoga kantautora na njegovu grobu nema nijednog vijenca. "Idete kod našeg Đorđa? Bila je njegova žena jučer. Navodno je zabranila da se obilježava njegova godišnjica. Zabranila je i njegove pjesme. Čudno je to, nije baš u redu", govori nam vrteći glavom jedan od djelatnika na groblju.