Oduvijek sam željela samo tri stvari: naučiti voziti auto, roditi žensko dijete i biti na naslovnici. Ni jedna mi se želja nije ostvarila, a nisu bile velike, kaže Zdenka Heršak (89). U mladosti je bila prekrasna, a ljepota joj, priča, nije bila prijateljica.
POGLEDAJTE VIDEO.
- Razvila sam se u ženu u vrijeme kad je sve bilo okrenuto naopačke. Tad se smatralo da je lijepa žena glupa, a one ružne su dominirale. I u kazalištima su igrale velike uloge, bile u komitetima, vodile su kolo. Nije bilo puno nas ljepših. Bile smo voljene i gledane, ali ne i zaštićene – prisjeća se. Djetinjstvo joj je bilo inspiracija za sve što je kasnije stvorila. Ono je, dodaje, najvrednije, provlači se kroz život.
- Naslijedila sam mnogo od oca. koji je obožavao kazalište. Imao je gostionicu u kojoj su se igrale predstave, u njoj je pisao budnice, obučavao mlade ljude, stvarao. Prvi put sam glumila baš u njegovoj predstavi. Gostionica je bila neugledna, no u nju su dolazili pravi ljudi, veliki mudraci. Nije bilo pijanaca, tamo se dolazilo razgovarati o umjetnosti – priča.
Sjeća se Drugog svjetskog rata, bila je curetak i plesala je u baletu HNK. Tata ju je vodio u kazalište gledati Mariju Crnobori. Rekla mu je: “Ja ću biti kao i ova tu”. Njemački vojnici dolazili su u očevu gostionicu, igrali se s djecom lovice, a Zdenku je jedan vozio na motociklu. Nije ih se, kaže, bojala.
Lukavica
Njemački vojnici vozili su je na motoru, a ona je s obitelji spašavala Židove i Rome
Sjećam se i jedne Židovke koja se svaki dan skrivala u očevoj gostionici jer je trebala biti odvedena. Nikad je Gestapo nije našao. Otac je imao ciganski bend. Pamtim da su došli oprostiti se s nama. Plakali su tad, grlili se i bili su odvedeni. Nitko se nije vratio - kaže.
Prvi put se udala vrlo mlada, sa samo 18 godina. Ratimir Prević, prvi suprug, bio je Židov. Njegovi su se svi pokrstili.
Brakovi su kao čudovišta
- Živjeli smo u stanu u kojem je danas Radio 101. Prvo nam ga je NDH uzela, a potom Tito vratio. Ostavili smo ga s rokoko namještajem, a kad smo se vratili, našla sam tamo jednu kantu masti i dvije vreće brašna. Kad su me jednom sa Stojedinice pozvali na intervju, rekla sam: ‘Tu sam se udavala, tu sam imala prvu bračnu noć, tu mi je bila kupaonica...’
O muževima ne govori. Ne želi reći ni koliko se puta udavala ni s kime je bila najsretnija.
- Oni su mene izabirali, ja nisam imala svoj pravi izbor. Nedozrelo, znam, brakovi su čudovišta. Muškarac u kojeg sam se jako zaljubila nikad nije bio moj muž – govori glumica.
U vrijeme njezine mladosti nije bilo seksa za jednu noć. Dečki bi ih odveli na vruću čokoladu, u jednu od slastičarnica koje su talijanski fašisti otvarali u Zagrebu. Biti cura i dečko tad je značilo držati se ispod ruke, reći roditeljima i predstaviti ga.
Iako je odrastala u izobilju, na skupe haljine nije mogla ni pomisliti jer nije bilo materijala. Šverc je bio razvijen, ali nisu se mogla kupiti dva-tri metra nego samo cijela bala.
Djed je vozio bana Jelačića, a otac dvorio grofa Kulmera
- I cijela je familija hodala u bijeloj svili s tankim sivim prugama. Naša gostionica bila je svijet za sebe. Na zaprežnim kolima dovozili su bale platna, a u nju je dolazio i grof Kulmer. Imao je jednu od najljepših livada u Zagrebu, na kraju današnje Vukovarske ulice, prema džamiji. Tati bi se ruke tresle kad bi mu donosio šabeso – prisjeća se.
Iako iza sebe ima zavidan opus, ističe kako misli da nikad nije doživjela potpuni uspjeh. Njezine uloge uvijek su joj se činile nedorečenima, mislila je da može nadići ono što je redatelj zamislio. Najviše je voljela glumiti s Fabijanom Šovagovićem.
- S njim sam igrala u ‘Seljačkoj buni’, ‘Hoću živjeti’, drami ‘Kako lijepo dan počinje’... Dobivali smo puno nagrada, ali ja imam jednu više od njega. Jako sam ga voljela, bio je skroman, jednostavan i misaon. Jako dobro smo se slagali u našim šutnjama – priča.
Od raznih zgoda s predstava pamti kad se, kao diva zaprešićkog podrijetla, vozila u Mercedesu kroz Aleju do Novih dvora pa je na pozornici nešto govorila. Nitko ju nije slušao.
- Na jednoj strani su tancali, na drugoj se svirala harmonika. Shvatila sam da je sve zabadava, pa sam i ja otišla na kotlovinu. Plesala sam, igrala tombolu i namjestili su mi sve dobitke – kaže Zdenka.
U Zaprešiću bi joj se vraćala sjećanja na odrastanje. Njezin djed je bio nadglednik Jelačićevih Novih dvora. Kočijom je bana vozio i u Zagreb, a svoju kćer, Zdenkinu majku, na vjenčanje je vozio u istoj kočiji.
Zaprešić će joj dati ulicu
Zdenka je paralelno s glumom razvijala ljubav prema pisanju. Uvijek je hodala s olovkom u ruci. Prvo je pisala najljepša ljubavna pisma svojim dragima. Danas ima 14 objavljenih knjiga i još nekoliko u pripremi. Nikad nije doznala tko je njezinu prvu knjigu odnio u Kongresnu čitaonicu u Washington. “Žedna usta”, knjiga koja je u Rumunjskoj proglašena knjigom najljepših ljubavnih aforizama, prevedena je na engleski, a uskoro ide i u Njemačku. Velike knjige, najavljuje, opet idu van. U “Pričama iz starog ormara” opisala je Zaprešić iz vremena njezinih predaka. Nakon smrti dobit će ulicu u Zaprešiću.
- Rekla sam svojim slavnim i poznatim prijateljima: ‘Dobit ću ulicu u Zaprešiću’. Jedan je rekao da će doći slikati se, drugi da će napraviti večer recitacije. Pa sam onda zvala g. Grgasa i rekla: ‘Nemojte zaboraviti jer će ovi moji koji sve pripremaju biti razočarani’. Pretvorili smo to u lakrdiju – kaže.
S obožavateljem do oltara
Muškarci su se u nju zaljubljivali na prvi pogled, a ubrzo bi je htjeli za suprugu. Dobivala je mnoga pisma obožavatelja. S jednim se našla na ručku, prohodali su, a nakon toga već su bili pred oltarom. Iz tog braka ima starijeg sina Darka. Mlađeg je dobila u braku s redateljem Vančom Kljakovićem. Darko živi u Izraelu i ne želi se vratiti, a mlađi Andrej je glazbenik. Žali što je odbila udati se za Ranka Marinkovića.
- Imala sam krasan i buran život. Svi moji muževi su me obožavali, voljeli, a to što sam bila hirovita i što mi to nije bilo dovoljno, to je moja mana - završava diva.
Radio 101
Kad im je došla na intervju, rekla je ‘tu sam se udala, tu sam provela prvu bračnu noć’