Rodio sam se u Varoši, 500 metara od Prokurativa, i moj prvi kontakt s glazbom bile su pjesme koje su se pjevale na Splitskom festivalu, kaže Tomislav Mrduljaš (59), direktor Splitskog festivala.
POGLEDAJTE VIDEO:
- On je odigrao važnu ulogu ne samo u životu grada nego i u životu svih nas Splićana koji danas živimo od glazbe, ali smo najsretniji ljudi jer radimo ono što najviše volimo i o čemu smo sanjali kad smo bili mali - kaže glazbenik i producent.
Prije dvije godine on je bio jedini koji se javio na natječaj što ga je tad raspisala Hrvatska turistička zajednica nudeći više nego skromnih 500.000 kuna organizatorima ove manifestacije, pa su svi Mrduljaševi kolege odustali od natječaja jer su smatrali da je za taj novac organizacija festivala nemoguća misija. Ali marljivi i tvrdoglavi Splićanin htio je da grad u kojem su stvoreni neki od najvećih hrvatskih evergreena i dalje ljeti živi s glazbom.
- Veliki sam entuzijast i čitav život živim za glazbu. Imao sam otprije iskustva s organizacijom Splitskog festivala, ali nisam ni u snu mogao zamisliti što nosi 2020. godina i da će zbog korone stati cijela glazbena industrija. Ali još jednom se dokazalo da je dobro što ljudi ne znaju što ih čeka u budućnosti. Zato sam se zainatio i ove godine priredili smo stvarno odličan program. Htio sam da i naši sugrađani, ali i turisti, osjete festivalski šušur tjedan prije početka samog festivala.
Ne samo da je ove godine Splitskom festivalu vratio atraktivnost nego je za uvertiru pripremio sugrađanima nekoliko nezaboravnih koncerata, među kojima su onaj Nine Badrić, TBF-a i Šetača, Cubisma i Doris Dragović. Da bi uspio, trebali su mu sponzori, pa je Mrduljaš pokazao i zavidne menadžerske sposobnosti u godini u kojoj malo tko ima novca za kulturu. Ali, kako kaže, puno veći problem bio je izabrati pjesme koje će se izvoditi na natjecateljskoj večeri. Pristiglo je nevjerojatnih 300 pjesama.
- Svake godine dogodi nam se isto – da smo u problemu jer žiri mora odabrati manje od 10 posto onih koje će ući u program. Ne, nisu to nimalo slatke muke jer to zaslužuje barem 50 pjesama. Međutim, držimo se kriterija koje njeguje Splitski festival od samih početaka - da pjesme imaju tzv. mediteranski štih, ali i da budu moderne, da idu ukorak s vremenom. Ovaj festival održava se već 61 godinu i ta duga tradicija je za nas velika obaveza. Činjenica je da više nema mnogih naših vrhunskih izvođača i autora, nema više Olivera, Runjića, nema više Jakše Fiamenga, Momčila Popadića, ali zato moramo dati priliku mladima da nastave tradiciju i održe Splitski festival za buduće naraštaje. A kvalitetnih mladih glazbenika imamo - kaže Mrduljaš.
Rođen je u Splitu 14. svibnja 1962. godine i, kako kaže, odrastao je s ovim festivalom. Još kao dijete pjevušio sam pjesme koje su se ‘70-ih i ‘80-ih izvodile na festivalu, a mnoge od njih, iako nisu pobjeđivale, danas su evergreeni. Mogu reći da je upravo ovaj festival dao najviše hitova u povijesti hrvatske zabavne glazbe.
- Nemoguće je nabrojiti sve izvođače koji su bili na pozornici a da se ne zaboravi nekog velikana. Za ovaj festival skladali su najpoznatiji kompozitori, bio je to, bez imalo pretjerivanja, naš San Remo i po kvaliteti i po utjecaju. Mlađe generacije i danas pjevaju te pjesme, a da vjerojatno ni ne znaju da su se one prvi put izvodile baš na Splitskom festivalu - govori Mrduljaš, koji je na glazbenoj sceni više od 40 godina.
Prve objavljene autorske pjesme napisao je za Splitski festival 1983., kad je i nastupio kao član grupe Fortuna. Godine 1986. postiže značajniji uspjeh na Splitskom festivalu kao autor glazbe pjesmom “Što ako ona je tu”. Iste godine osniva grupu Tutti Frutti, koja odmah bilježi značajne uspjehe. U grupi svira gitaru, a raspadom benda počinje suradnju s Ivom Amulićem i Giulianom. Mrduljaš kao glazbeni producent potpisuje i prva dva Gibonnijeva albuma, “Sa mnom ili bez mene” i “Kruna od perja”.