Ljudi danas misle da su klaunovi samo za djecu, maskote fast food lanaca s crvenim nosom, zabavljači na dječjim rođendanima. Klaun je puno više od toga, prva filmska zvijezda je bio Charlie Chaplin koji je klaun, objašnjava nam David Shiner, redatelj, producent, glumac, profesor, dobitnik Tonya, ali prije svega - klaun.
Shiner je odrastao u siromašnoj američkoj obitelji u Coloradu, jedan od osmero djece, sin sitnog kriminalca. S 27 godina radio je kao stolar, i jednog dana vraćajući se s posla, na ulici je vidio klauna i ostalo je povijest.
- Nisam mogao vjerovati koliko je taj čovjek lagano nasmijao sve oko sebe. Fasciniralo me to. Sutradan sam dao otkaz i počeo. Ispočetka sam bio užasan, ljudi su se derali na mene da odustanem, ali ja sam se svejedno svaki dan vraćao - govori nam kroz smijeh David.
Težak početak
Skeč kojim je osvojio publiku napravio je u trenutku očaja. Mislio je da je pogriješio sa promjenom karijere pa se upustio u skeč koji ga je skoro strpao u zatvor.
- Stao sam na ulicu, zaustavio policijski auto i izvukao policajca van praveći se da sam i ja policajac. Sjeo sam u auto i počeo voziti. Srećom, policajac se vrlo brzo počeo smijati kad sam ga krenuo vraćati - priča David i dodaje da je u tom trenutku razvio svoj stil 'agresivnog klauna'. - Trebate biti jako ponizni i hrabri da uđete u nečiji prostor, mislim da sam tu razvio poštovanje prema svim bićima - objašnjava David.
Skupio je hrabrosti i 4 godine nakon, spakirao se i preselio u Pariz. Unajmio je sobicu u sumnjivom motelu i svaki dan nastupao na ulicama, ali ostali izvođači su ga odbacivali. Uskoro je svojim drugačijim stilom okupljao publiku 5 puta dnevno i zarađivao kao nikad.
- Mrzili su me. Ali nema veze, ja sam se trudio i dospio na natjecanje u Njemačkoj. Nisam dobio nagradu jer me većina žirija smatrala modernom sramotom, ali jedan član mi je kasnije prišao i rekao da nastavim. Iste večeri sam upoznao i ljubav svog života, Mikaelu. I tako sam se doselio u München - priča David.
Uskoro je dobio malu ulogu u Hollywoodu gdje je upoznao svog poslovnog partnera Billa Irwina. Bill je do tad već bio velika faca i jedan od Davidovih uzora. Dvojac je ubrzo postao hit na Broadwayu, a prije nego što se okrenuo, David je počeo režirati za Cirque du Soleil. Njegova predstava Kooza se i danas igra.
- Tada su klaunovi i fizička komedija bili veliki hit jer je ljudima, kao i danas trebalo smijeha. Klaun nije samo lik u smiješnom odjelu, s crvenim nosom i previše šminke koji se glupira. Klaun spaja najveću tugu i najveću radost u jedan lik i pokazuje ljudima sve ono što ih muči pomiješano sa svime što vole. Ta ranjivost je osnovni alat klauna. Ako to možeš, onda povezuješ ljude u jedno prekrasno iskustvo u kojemu se zajedno smiju i plaču. To je bit umjetnosti - objašnjava David koji danas poučava na Akademiji u Münchenu.
Ali do toga nije lagano došao. Kako kaže, godinama se morao boriti sa svojim strahovima i mržnji prema ocu dok nije došao do toga da se ne boji odbijanja. Tek tada su njegove predstave postale hit.
- Svijet nije uvijek lijepo mjesto, to vidimo i danas. Ali moramo znati da je u redu bojati se i biti ranjiv. To je moja zadaća kao klauna, pokazati publici da se sa svime možemo nositi ako smo ljudi - govori David.
Režira predstavu u Zagrebu
U Hrvatsku je stigao jer radi na predstavi radnog naziva 'Samurai projekt' u suradnji s Ludom kućom, Triko Cirkus Teatrom i glumcem i redateljem Ivanom Đuričićem.
- Zaljubljen sam u vašu zemlju. Prije par godina sam ovdje održao jednu radionicu s ekipom s kojom radim predstavu i fascinira me koliko talentiranih ljudi je ovdje. Od načina rada, spremnosti da prihvate kritiku i uče, genijalni su. Pogotovo mladi ljudi koji su još na Akademijama. Imate ljude koji bez problema mogu prešišati Hollywood i mislim da ću još nekoliko svojih predstava preseliti k vama - završio je David.