Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Damir Kedžo tužan je zbog Eurosonga, a fanovi kažu da je sve velika nepravda
Kako ste, kako preživljavate ovu pandemiju? Prije Dore pripremali ste se tako da ste bili u karanteni, sad ste zbog korone primorani na izolaciju.
Dobro sam, ali jako nemirno. Stalno mislim na bližnje i ljude oko sebe. Čudno je kad ne možeš vidjeti obitelj, prijatelje, suradnike, nikoga i svjestan si da jedino neviđanjem pomažeš i sebi i njima. Zabrinut sam, ali discipliniran. Poštujem pravila i slušam upute stožera, svjestan sam da jedino ako svi slušamo i postupamo sukladno uputama, ova epidemija može proći. Tužan sam zbog svega što nam se događa i kad pomislite da ne može gore, dogodi se serija snažnih potresa u Zagrebu. Rodilje i tek rođene bebe na ulici ljudi bez krova na glavom, velika materijalna šteta, kulturna dobra trajno oštećena.
Čime se bavite, kako se razonodite da bar malo zaboravite na sve?
Trudim se posložiti si dan s obzirom na to da ne izlazim iz kuće. Prvih par dana je bilo teže, po cijele dane sam hodao po kući, ne znajući što ću sa sobom i nesvjesno jeo ogromne količine hrane. Onda sam stao i rekao sam sebi da moram naći način kako funkcionirati u ovim novim uvjetima. Posložio sam vrijeme, drukčije organizirao prioritete. S mojim dragim prijateljima i trenerima Andrejem Pintarićem i Marinom Javorčić slažem si kućne treninge svaki dan. Čitam, slušam glazbu. Inspiriram se za nove projekte. Jako puno stvari koje sam zbog posla izostavljao sad su dobile svoje vrijeme. Moram priznati da mi moja Gigi (jack russell terrier) svakodnevno donosi jako puno smijeha i zabave. Ima osam mjeseci, puna je energije, utrkujemo se po stanu i to mi je super kondicijski trening.
Zbog korona virusa otkazan je Eurosong. Što vam je prošlo kroz glavu?
Iskreno, laknulo mi je. Od Dore smo bili svjesni da će se Eurosong otkazati. Ali smo izvršavali sve obveze koje smo mogli s obzirom na stanje koje se pogoršavalo iz dana u dan. Pred samo otkazivanje je postalo nemoguće. Ne možeš u studio. Ne možeš snimiti spot. Ne smiješ putovati. Jednostavno nisam htio dovoditi tuđe živote u pitanje nepromišljenošću i trčanjem za nečim što je iz dana u dan imalo sve manje mjesta na listi prioriteta. U normalnim uvjetima pripremao bih se punom parom. I dao bih 100% jer sam ambiciozan, ali problem s kojim se suočavamo kao društvo i civilizacija donio nam je nove ‘nenormalne’ uvjete i sva moja koncentracija i koncentracija ljudi u mom timu usmjerena je na čuvanje života i zdravlja svakog od nas i svih ljudi oko nas. Lako za Eurosong, kad bude vrijeme, bit će i Eurosonga. Samo da smo svi zdravi i da ovo ludilo prođe.
Uz sva otkazivanja stigla je i vijest da s pjesmom “Divlji vjetre” ne možete nastupiti iduće godine na Eurosongu, a HRT će odlučiti nastupate li vi s drugom pjesmom iduće godine ili će se ponovno birati drugi pobjednik. Jeste li razočarani?
Sve ime svoje razloge i razumijem ih. Eurosong je show koji prije svega mora biti zanimljiv. Nisam siguran koliko bi se to uspjelo postići pjesmama koje su u eteru godinu i pol dana. Žao mi je zbog situacije, zbog ničeg drugog. U neizvjesnom smo razdoblju, nitko ne zna kako će se cijela situacija s koronavirusom razvijati. To je jedino što me trenutačno brine. Nisam tip koji za ičime žali, osim ako sam nesvjesno nekog povrijedio. Tako ne žalim ni što sam se prijavio na Doru. Pobijedio sam i to je ostvarenje jednog dijela moga dječačkog sna. Nastup na Euroviziji je drugi dio koji trenutačno nedostaje. Ali ništa trenutačno nije važnije od ljudskih života.
Zabrane su svakim danom sve strože, glazbenici samo otkazuju koncerte za neke bolje dane. Kako vam to pada? Kako ćete to financijski podnijeti?
U ovome smo svi. Ima još puno zanimanja kojima je, kao i nama, stalo sve. Nisam sklon panici u tom smislu. Biti glazbenik znači odreći se sigurnosti. Nisam pretjerano zahtjevan da mi u životu puno treba. Usredotočen sam na to da ovo svi skupa prebrodimo odgovorno, čim prije i što bolje. Slobodni umjetnici, glazbenici, glumci...
Imam krov nad glavom. Samim time se osjećam neugodno pričati o tome kako ću ja. Kad je toliko ljudi bez posla i još u ovoj situaciji i ostaju bez posla. A zbog potresa i bez domova. Trenutačno se ne bavim sobom. Nisam pesimist. Pjevam svaki dan doma. Ako crni dani nastupe, razmišljat ću tad. Imam sreću da oko sebe imam drage ljude kojima sam i ja puno puta pomogao. Pa će oni valjda i meni. Odjednom smo dovedeni u situaciju kad se ništa ne zna.
Još niste snimili spot za pjesmu “Divlji vjetre” zbog nastale situacije. Znate li već kako je spot zamišljen?
Znam, naravno. Projekt oko nastupa na Dori i puštanja u život pjesme ‘Divlji vjetre’ timski je rad. Radili smo na njemu dugo i imamo cijeli koncept spota. Pratiti emociju pjesme i dramaturški je dobro zamišljen. Snimanje spota kakvog smo zamislili uključuje puno ljudi, tako da će to čekati bolje dane. Jedva čekam.
Koliko vam je značio poziv Doris Dragović prije nastupa na Dori? Rekli ste i da biste voljeli da vam pjeva na svadbi. Ima li iskrene kolegijalnosti među pjevačima?
Značilo mi je sve. Lijepo je dobiti poziv ohrabrenja od nekog tko ti je, a da ni ne zna, dio života odmalena. Doris je vrhunska pjevačica, ali i osoba velikog srca. Ne bih nikoga drugoga volio da mi pjeva za taj dan osim nje. Naravno, par pjesama. I u uvjetima kakve takav glas zaslužuje. Ima kolegijalnosti, iskrena potpora brojnih mojih kolega na dan nastupa na Dori, za koji svi znaju koliko mi je značio, neprocjenjiva je vrijednost do koje dolaziš samo poštenim radom i iskrenošću, bar ja tako mislim. Prije nastupa na Dori menadžerici sam dao telefon i sva sreća jer da sam pročitao svu potporu kolega, ne znam kako bih izašao na pozornicu, možda bih izgorio od želje da opravdam njihovu potporu. Moram još jedanput zahvaliti Nini Badrić, Ivani Marić, Antoniji Dori Pleško, dečkima iz Connecta, Zaprešić boysima, mojoj Domenici za svu vjeru u mene.
Jeste li se vidjeli s bakom i djedom nakon pobjede na Dori? Jeste li odveli baku u supermarket, kako ste nam rekli nakon pobjede u razgovoru?
Moja ‘Mamica’ mi je iznimno bitna. I mislim da je ona centar obitelji koji nas sve spaja. Iznimno skromna i pametna žena, koja me naučila mnogim vrijednostima koje nosim danas. Izgrlili smo se, sjeli i ispričali jednom nakon Dore. Nismo išli do supermarketa zbog situacije s koronom, baka i djed su rizična skupina i jako sam zabrinut za njihovo zdravlje. Sestra i ja idemo u nabavu i ostavimo im sve ispred vrata njihove kuće. Pričamo preko ograde jer ih ne želim dovesti u opasnost od virusa.
Šest tjedana ste s pjesmom “365” bili na prvome mjestu top liste. Jeste li bili svjesni što vam se događa?
Apsolutno nisam. Bio sam dijete, prijavom na ‘Story Super Nov@ Music Talents’ nisam znao sto me očekuje. Jer se takvo nešto nikad prije nije kod nas organiziralo. Bio je to prvi reality talent show. Jako puno intenzivnih, što pozitivnih, što negativnih, stvari se dogodilo u tih godinu i pol dana. Tako da sam morao prijeći na neki autopilot u tom vremenu kako bih sačuvao sebe. Previše svega za mladog i neformiranog čovjeka. Spot zaista ne gledam, ali ni druge spotove kad ih snimim. Treba ići naprijed. Često se nađem u situacijama kad se spot zavrti, pa ulovim dijelove. Čini mi se da sam od snimanja do danas pogledao cijeli spot prije mjesec dana kad mi je ekipa s JoomBoosa pripremila iznenađenje pa sam ga komentirao uživo. Na pola tih stvari sam zaboravio. To je pjesma koju i danas ekipa zna i koju pjevam na koncertima. Cijeli sam život želio pjevati i zamišljao da budem solo na pozornici. Takve sam vizije imao još kao dijete i tako se najbolje osjećam. Presretan sam što to danas živim. No ne isključujem mogućnost da se Saša, Tin & Kedžo okupe na nekom velikom koncertu. To bi bilo lijepo.
Biste li se opet prijavili u takav show? Što pamtite iz tih dana? Pisalo se o hordi obožavatelja koji su vas pratili u hotel u kojem ste bili smješteni?
Lako za praćenje, sjećam se koncerta u Osijeku. Kad sam se spuštao, do svlačionice me zgrabilo desetak ruku i strgnulo sve s mene od pojasa na gore. Bio sam u šoku. Bi li se prijavio, s ovim iskustvom i znanjem vjerojatno ne bih. Ali da mogu vratiti vrijeme na tih mojih 16, prijavio bih se opet. Klinac iz Omišlja koji je imao hrabrosti i zgrabio priliku. To iskustvo mi je promijenilo život. Na meni je bilo da se dokažem. Nije bilo lako, taj instant-uspjeh je dvosjekli mač, teško je opstati i uspjeti. Put od talent showa do danas bio je sve samo ne lak, zahtijeva puno rada i odricanja, ali je u isto vrijeme predivan i doveo me točno tamo gdje sam želio biti. Ne zaboravite da je to trajalo 15 godina, ali sve što sam do sada napravio me dovelo do ovog trenutka tu. I zahvalan sam na tome.
Što mislite o glazbenim showovima, mogu li danas mladi glazbenici naći svoje mjesto pod estradnim suncem? Čini mi se da pobijede, imaju sve predispozicije za uspjeh i onda nestanu...
Treba znati opstati. Biti uporan i nametnuti se. Lako je doći u show, pjevati tuđe pjesme. Pogotovo na engleskom. Svi imamo ideju kako te pjesme zvuče i hitovi su. Znači da se većini ljudi već same po sebi sviđaju. Ali otpjevati nešto novo, kreirati nešto ispočetka, tu kreće borba. Talent showovi postoje već 20-ak godina. Koncept je isti i ono što se događa nakon njih je isto. Ima genijalnih mladih ljudi pred kojima je super budućnost ako je uzmu u svoje ruke. Nametnu se i kreiraju. Nikome ništa nije servirano.
U djetinjstvu se niste htjeli baviti glazbom nego biti ginekolog. U kojem trenutku je presudila glazba?
Otkad znam za sebe sam htio biti samo i jedino pjevač. Kratki interes za ginekologijom se dogodio kada je moja mama nosila moju sestru Doris. Svako malo je od ginekologa dolazila sa slikama ultrazvuka. Ja sam bio uvjeren da ginekolog većinom samo to i radi. Onda me moja teta Maja koja je radila u rađaonici posjela i pustila mi snimku porođaja. Vratio sam se brzo na ideju pjevanja.
Jeste li nekad htjeli odustati od glazbe. Ako da, zašto?
Većinom tijekom svojih dvadesetih, kad bi se dogodila financijski krizna razdoblja. Ali nikad nisam odustao. Uvijek bi me glazba vratila sebi. Čovjek odrastanjem nauči da postoje usponi i padovi. I da se s njima treba znati nositi. Iz ove perspektive znam da sam samo trebao više vjerovati u sebe i više riskirati.
S kime biste voljeli snimiti duet?
S Loreen, Jessie J, Doris Dragović, Željkom Joksimovićem... No prvi uvjet je pjesma u kojoj vidim sebe s nekim.
Što smatrate najvećim uspjehom?
Da nakon svih uspona i padova i dalje jednako grizem. I što i dalje imam iste želje i vrijednosti kao i dosad. Valjda sam zato i opstao. Ne pokreće me novac, nego želja za pjevanjem i želja da nešto dam ljudima i pokrenem nešto u njima.
Okušali ste se i u glumi? Imate li u planu neki mjuzikl? Imate li više treme prije koncerta ili predstave?
Zasad ne, imam šest mjuzikala iza sebe. Naučio sam jako puno, ali zacrtao sam si rad na glazbi kao prioritet u sljedećem desetljeću. Jednostavno mi to stvara ogromno zadovoljstvo i što više radim na glazbi, to sam manje umoran. Mjuzikli su velik rad, naučio sam jako puno radeći na njima. Ukomponirao ih čak i u svoje koncerte. Nemam tremu nikad. Samo pozitivno uzbuđenje i želju da sve prođe kako treba.
Koliko vam znače nagrade?
Svaka nagrada mi je draga. Potvrda je da nešto radiš dobro. Ali ne pjevam zbog nagrada. Pjevam jer mi to stvara neizmjerno zadovoljstvo, sreću, tada sam najviše ja. Posljednjih nekoliko godina osjetim koliko to što radim utječe i na druge. Najveća nagrada su mi puni koncerti i publika koja sa mnom pjeva moje pjesme. Nema ljepšeg od toga.
Često pjevate o ljubavi. Jeste li nepopravljivi romantičar i privatno? Kakvi ste kad ste zaljubljeni? Ima li ljubavi na vidiku?
Kad se zaljubim, kod mene sve stane i u sedmom sam nebu. Neuhvatljiv ni na nebu ni na zemlji. Sva sreća da trenutačno nisam zaljubljen jer teško da bih se koncentrirao na sve što je prošlih mjeseci trebalo obaviti. Ljubav je uvijek prisutna u nekom obliku, publika osjeti sve moje emocije kroz pjesme koje stvaram. To je dovoljno. Obitelj i privatnost nastojim imati privatnim i to je moja mirna luka i balans od svega što showbizz nosi. Naravno da se vidim kao roditelj jednog dana, ali nisam još spreman za tu ulogu. Toliko još toga želim vidjeti i istražiti. Kad postanem roditelj jednog dana, to će mi biti prioritet.
Najluđe što ste napravili zbog ljubavi je da ste dva dana vozili da biste s voljenom osobom bili tri sata. Što je najluđe što je netko napravio za vas?
Dosad sam uglavnom ja bio taj koji je priređivao iznenađenja. Možda se to u budućnosti promijeni. Ali ne žalim, u ljubavi nemam racio i ne kalkuliram.
Zbog operacije vilice, koja vam je donijela više samopouzdanja, oporavljali ste se tri mjeseca. Jesu li vas klinci zafrkavali zbog toga u školi? Vršnjačko nasilje danas je sve češće među mladima. Imate li potrebu kao glazbenik pomoći da se o toj temi sve više javno govori?
Nikad zbog toga nisam imao problema u društvu ili školi. Prijavljivanjem u talent show ljudi su me počeli prepoznavati, ali i sve na meni komentirati. Komentarima o vilici dogodila se odlična stvar za sve ljude koji imaju isti zdravstveni problem. Skrenula se pozornost na istu. Meni to nikad nije predstavljalo estetski problem, ali zdravstveni problemi postajali su sve veći. Na operaciju sam se odlučio nakon gubitka zuba i savjeta zubara i kirurga da odem na operaciju kako bih sačuvao ostale zube. Estetski dio je samo mali dio benefita koje sam dobio rješavanjem ovog problema. Drago mi je da sam o tome progovorio, dosad mi se javilo više od 300 ljudi sa svojim pričama. Tema je prestala biti tabu. Bilo kakav oblik nasilja mi je užasan. Nažalost, živimo u vremenu kad su djeca okružena s toliko utjecaja. Najčešće loših. Propagiraju se neke vrijednosti koje nemaju veze sa zdravim razumom. Na društvu je da takve stvari prevenira, sudjelujem u akcijama koje takvo što preveniraju, sudjelovao sam prošli mjesec u akciji koju je pokrenulo kazalište Žar ptica. Moramo svi dati sve od sebe kako bismo to smanjili.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Damir Kedžo tužan je zbog Eurosonga, a fanovi kažu da je sve velika nepravda