Snimanje serije 'Doba uskoka' bilo mi je jedno od ljepših iskustava. Bilo je oko nas puno životinja, magaraca, kozlića, ovaca i konja. U ulozi Josipa Rabatte morao sam i puno jahati, za mene idealno.
Svašta sam dosad radio, ponekad i 'džabe', 'za kikiriki', ponekad i bolje plaćeno, ali ovdje sam se zaista osjećao jako ugodno. Cijela ekipa bila je sjajno uhodana, nije bilo praznog hoda, a to je kod takvih projekata jako važno. Drago mi je da sam sudjelovao u tome, žao mi je što nema i više takvih serija, jer tu čovjek puno i nauči, a što više znaš, teže te je zaje.....
Baš sam se uživio u taj svijet i to doba, u 15. stoljeće. Svi smo otprilike znali tko su bili uskoci, da su napadali, čitali smo i 'Čuvaj se senjske ruke', ali bolje ih shvatiš tek kad uđeš do kraja u tematiku i počneš to malo dublje proučavati.
Danas nam tehnologija sve olakšava, ali kaj, pa onda su imali golubove pismonoše pa su se isto dopisivali, iako su malo dulje čekali na odgovore. A voljeli su u to doba kao što se voli i danas.
Snimali smo u Stonu, na prekrasnoj kulisi. I još jedna stvar koju sam naučio snimajući ovu seriju, stonske zidine druge su u svijetu po dužini, poslije Kineskog zida. A u njima su čuvali sol koja je tad bilo platežno sredstvo.
U seriji glumim Josipa Rabottu, on je došao kao namjesnik riješiti problem uskoka, trebao ih je iseliti. To mi je bila jedna od najboljih scena, gdje na konju kao 'baja' dolazim u grad...
I onda je taj moj lik krenuo rješavati uskoke, smaknuo ih je nekoliko, ali ubrzo su se domaći ljudi u kraju pobunili i odrubili mu glavu. Tako da sam kao Josip Rabatta došao otkloniti problem uskoka, a oni su me stajali glave. Bilo je tu dosta i mačevanja, ali to je prošlo bez mene, malo mi je žao što se i ja nisam 'pokefao' s nekim tijekom snimanja.
Sve u svemu, bilo je ovo sjajno iskustvo i šteta što nema više ovakvih serija, to su životne stvari iz kojih se može puno naučiti, to je dio naše prošlosti. Dodatni mi je plus i što sam napokon imao vremena napričati se s prijateljem Amarom Bukvićem.