Jednostavno ne mogu odbiti mlade kolege. Njima treba pomoć, a ne kritika starijih kolega, govorila je Marija Kohn i u 80-ima išla iz projekta u projekt.
Glumica nas je nakon teške bolesti napustila lani, u 84. godini. Za sobom je ostavila golemi opus, više od sto kazališnih uloga, 60 filmova i 14 televizijskih drama. Glumila je u filmovima najvećih hrvatskih redatelja kao što su Nikola Tanhofer, Lordan Zafranović i Branko Bauer. U mirovinu je otišla 1999., no nastavila je raditi punom parom.
Proslavila se ulogom Rože u filmu 'Svoga tela gospodar'. Bila je prva hrvatska glumica koja je na televiziji u filmu 'Dugo putovanje u bijelo' Branka Ivande iz 1976. pokazala grudi jer je glumila mladu ženu koja je tek rodila.
Život Marije Kohn bio je težak. Njezin otac Antun, potomak vrlo imućne židovske obitelji iz Dubrovnika, bio je kapetan duge plovidbe. Majka Franka bila je domaćica, silno zaljubljena u muža. Marija ju je opisivala kao divnu ženicu, koja je život posvetila obitelji. Umrla je od tuberkuloze sa samo 30 godina.
- Mrzila sam tad sve majčine vršnjake koji su bili zdravi, ali i svu djecu koja su nastavila živjeti uz oca i majku - govorila je Marija.
Otac se s jedne plovidbe nikad nije vratio, a godinama kasnije Marija je doznala da je stvorio novu obitelj. Govorili su joj da je stradao, no Marija je osjećala, vjerovala da je tata živ. Tražila ga je po svijetu. Njegovi kolege pomorci Mariji su upućivali znakovite poglede, tužne, samilosne i sažalne jer su znali istinu. Našla ga je nakon što su iseljenici povješali oglase s njegovom slikom po Americi. Nakon susreta, više nije htjela čuti za njega.
Kao srednjoškolka se preselila djedu i baki u Dubrovnik. Upisala je gimnaziju i zaljubila se u književnost. U gimnazijskim danima bila je djevojka Izeta Hajdarhodžića, s kojim je često recitirala. Nakon mature upisala je Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu. Na prijamni ispit na Akademiju došao je Izet, a Marija mu je bila pratnja. Sjedila je u kutu i čekala da završi, no zapela je za oko članu žirija Svenu Lasti koji ju je pozvao da izađe na pozornicu i recitira. Samo sat kasnije rekli su joj da je primljena na Akademiju.
Tijekom studija živjela je u maloj potleušici s dvorišnim zahodom na zagrebačkom Črnomercu. To joj je bio ogroman šok jer do tad je živjela u prostranoj kamenoj kući. Uvijek je prepričavala zgodu s puranom usred oštre zime. Krenula je prema zahodu kada se ispred nje stvorila žena i pitala je 'Gospa, bute kupila purana?', gurnula joj ga u ruke i otišla. Marija je kasnije govorila kako je to bila sjajna, gotovo filmska slika.
- Nas dvoje sirotih bića. Ja mršava i neuhranjena, a on veći od mene - rekla je.
Cijelo vrijeme studija živjela je vrlo skromno i do kraja života bila zahvalna Branku Gavelli koji joj je svakoga dana na Akademiju nosio "kvarat bijeloga kruha". Uvijek je rado prepričavala njihove zgode.
- Zimi sam se prislonila na peć kako bih se ugrijala, što je njemu zasmetalo i prigovorio mi je. Odgovorila sam mu ‘Što da radim kada imam samo jedne gaće. Moram ih osušiti’. Nije shvatio da pričam o hlačama i nazvao me prostakušom. Ja sam se naljutila, zgrabila žarač i natjeravala ga po Akademiji - pričala je Marija.
Dvije godine nakon diplome odigrala je ulogu koja ju je proslavila. Briljirala je kao šepava Roža u filmu “Svoga tela gospodar”. Odjednom je postala slavna, nerijetko je ulicom hodala pod policijskom zaštitom. Ljudi su je htjeli dirati i obasipali je cvijećem.
Na vrhuncu slave upoznala je Vladu Majerovića, nogometaša Dinama za kojeg se i udala. Njihov brak, u kojem se rodio sin Robert, potrajao je kratko. Nakon razvoda se više nije udavala i život je posvetila glumačkoj karijeri.
Često se družila s Belom i Miroslavom Krležom. Njega je doživljavala kao čovjeka koji je stalno strahovao hoće li reći ili napraviti nešto pogrešno.
- Kad bi se postavljalo neko njegovo djelo, bio je na svakoj probi. Jednostavno je htio biti siguran da će sve ispasti kako treba - ispričala je glumica, koja se s Krležom u jednom trenutku i posvađala. O tome i danas bruji kazališni svijet. Marija je, naime, pogrešno izgovorila jednu rečenicu. Krleža ju je povišenim tonom upitao: “Tko ste vi, Marija Kohn, da se usudite mijenjati redoslijed riječi u mojoj rečenici”. Glumica mu je odgovorila: “A tko ste vi da ja ne bih smjela mijenjati redoslijed riječi u vašoj rečenici?”. Veliki pisac silno se uzrujao, izjurio je iz dvorane, ali se već sljedeći dan pojavio na probi.