Zagreb je zaista grad mojih snova. Da ne postoji, ne znam gdje bih mogla živjeti, započinje naš razgovor Branka Cvitković (69).
Četiri je desetljeća glumila u zagrebačkome HNK, a Ministarstvo kulture nagradilo ju je titulom nacionalne dramske prvakinje. Djetinjstva u Zagrebu uvijek se rado prisjeća.
- Trčali smo po livadama i sanjkali se po brdašcima. Puno smo razgovarali. Uz sve to smo se i obrazovali. Učili smo jezike, išli u glazbene škole. Imali smo obaveze, ali one nisu bile teške. Išli smo u kazalište, ali i na Dinamove utakmice - opisuje nam Cvitković svoje djetinjstvo.
Glumom se nije planirala baviti, nego ju je zavoljela studirajući književnost na Filozofskom fakultetu. Priključila se slavnom Studentskom eksperimentalnom kazalištu, u kojem je glumila u predstavi “Druga vrata levo”. Bilo je to u doba studentskih prosvjeda 1968. godine.
- Asocijacije su bile jasne i hrabre. Svima je bilo jasno da kritiziramo tadašnjeg predsjednika Tita, ali predstava nije zabranjena. Proputovali smo Europu. Bili smo nadobudni studenti koju su mislili da tako mogu promijeniti svijet, ali svijet se mijenja polako, na lijep način - govori glumica. Fadil Hadžić pozvao ju je u cabaret “Jazavac” te je nakon završetka studija književnosti upisala studij glume. Nakon glumačke karijere ponovno se vratila studiju, ovaj put u ulozi profesorice. Trenutačno je izvanredna profesorica i dekanica na Fakultetu za film i scenske umjetnosti Sveučilišta Libertas, a rad s mladim kolegama posebno je usrećuje.
Gluma se ne da naučiti. Ona je specifičan posao i nastojim da moji studenti budu svoji te da dođu do onih prostora u sebi za koje nisu ni znali da postoje. Ako nisi svoj, onda si nekakav ‘štanc produkt’, kaže profesorica Cvitković, koja iza sebe ima stotine predstava. U dugoj karijeri nije imala ni jedan skandal. - Mislim da je rasipanje intime po javnosti nepotrebno. To rade ljudi koji nisu dobri u poslu pa žele upozoriti na sebe - smatra Cvitković, koja je uvijek imala posla.
'Razveli smo se bez razloga'
- Kad ste razapeti poslom, morate napraviti dobru organizaciju. Imala sam podršku obitelji i zato mi je bilo lako. Mogla sam otići na turneju od mjesec dana i ostaviti dijete obitelji - prepričava glumica.
Kćer Bernardicu rodila je prerano i našla se u teškom razdoblju.
- Nismo znali što će se dogoditi. Liječnik je rekao da ne može ništa učiniti, ako onaj gore drukčije ne odluči. Dragi Bog me očito voli. Bernardica je danas živa i zdrava te zavjetovana Gospi Lurdskoj - kaže glumica. Udala se za slikara Velimira Račkog, ali su se i rastali iste godine.
- Ne znam zašto sam se rastala. Očito je bila velika gužva u mojem životu. Nije mi odgovarala organizacija braka. Nesputana sam osoba i volim biti slobodna te disati punim plućima. Velimir i ja smo ostali u dobrim odnosima i danas imam puno njegovih slika - ispričala nam je Cvitković, dok je njezin šestogodišnji pas Tomek sjedio pokraj.
- Nikad u životu nisam bila bez psa. Bez muža mogu, ali bez peseka ne - priznaje nam glumica. Uz glumačku karijeru, posebno je ponosna i na svoj rad tijekom Domovinskog rata.
- Zadala sam si misiju i tri sam godine, svaki dan, bila u Traumatološkoj bolnici gdje sam brinula o našim dečkima, koji su bili najteži stradalnici. Bila sam njihova dobra vila, njihov psihoterapeut. Oni su za mene bili djeca, ali i zaista su bili djeca. Iz kafića su otišli na ratište i gotovo su odmah ranjeni - prisjeća se Cvitković, koja je priče ranjenika zapisivala u svoj ratni dnevnik.
- Nudili su mi da izdam knjigu, ali nisam to željela. Kad bi bilo koja izjava nekog od tih dečki mogla postaviti na noge, onda bi to imalo smisla. Ovako neka ostane tajna. Nisam da se intimne stvari razbacuju i da se netko time okoristi te da si naplaćuje svoje domoljublje - kaže glumica.
Za njezin rad predsjednik Tuđman odlikovao ju je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, a dobila je i Red Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske za humanitarni rad te Spomenicu Domovinskog rata. S dečkima o kojima je brinula i danas se čuje.
'Političari glume frajere'
- Neki su se, nažalost, ubili, a neki su dobro. Bilo je svakakvih priča, tužnih, ali i vedrih - ispričala je Cvitković. Glumica s prijateljima u kavani često vodi žestoke političke rasprave.
- I u najboljem društvu uvijek treba nešto mijenjati, a kamoli u našem, kaotičnom, u kojemu ne znamo tko smo ni što smo. Političari glume frajere, a zapravo nisu frajeri. Na kraju sam ja veći frajer od njih. Politika je ozbiljan posao - kaže nagrađivana glumica, koja nastoji pogledati sve predstave u gradu.
- Još nisam napravila svoju najbolju ulogu - zaključuje Cvitković.