Jedan od najcjenjenijih slovenskih pjesnika Boris. A Novak i hrvatski književnik Božidar Bagola Brezinšćak bili su gosti 9. Festivala svjetske književnosti u Zagrebu. O novom djelu, trećem dijelu eposa pod nazivom 'Obitavališta duša' razgovarali su s nagrađivanom domaćom pjesnikinjom Monikom Herceg.
POGLEDAJTE VIDEO
Autor samog djela o kojem su govorili je upravo Boris A. Novak dok ga je na hrvatski 'prepjevao' Božidar Brezinščak.
Novak je opus magnum eposom 'Vrata nepovrata' ostvario veliki umjetnički pothvat. To djelo smatra se, po mnogočemu, jedinstvenim u suvremenoj svjetskoj književnosti. Sastoji se od tri knjige, Zemljevidi domotožja (Zemljovidi nostalgije, 2014.), Čas očetov (Vrijeme očeva, 2015.) i Bivališča duš (Obitavališta duša, 2017.)
Kao velemajstor jezika i pjesničkih formi te vrstan poznavatelj tradicije Boris u djelima nije skrenuo pogled od mučnih fleševa sadašnjosti.
- Zbog mog književnog i intelektualnog života uvijek su me druge kulture privlačile, a sa Slovenijom sam imao vrlo tijesan odnos. U prvim godinama po pričama roditeljima, a zatim po odlascima u zemlju. Kada su se moji roditelji vratili svojoj kući imao sam osjećaj kao da me kuća mene nije prihvatila. Ja jesam slovenski pjesnik, ali imam osjećaj da više živim u slovenskom jeziku, nego u toj zemlji. U današnjim vremenima kada se epidemija zloupotrebljava za političke namjere, ponovo sam doživio da viču na mene vrati se u Bosnu ili vrati se u Beograd. Čak me i susjed pitao kada ću naučiti slovenski jezik. Nažalost, sa slovenskom okolinom imam vrlo komplicirane odnose. Ono što pišem pripada slovenskoj kulturi, ali isto tako smatram da to nacionalističko i rasističko slovensko zatvaranje nije dobro, kultura se bogati drugim kulturama - rekao je A. Novak.
Ovaj slovenski pisac proveo je 25 godina rada kako bi zapisao pripovijest od 44 tisuće stihova na 23 tisuće stranica.
- Pa mislim da svi poznajemo svoju povijest kroz priče koje smo slušali od roditelja i rodbine. To je za mene bitno. Ja sam to kao dijete već veoma rado slušao. Pišući ep shvatio sam da je to diktiralo dijete u meni koji je to od njih čuo. Čak i radom u arhivima ispostavilo se da su te priče neobično točne - objasnio je Boris.
Pjesnikinju Herceg zanimalo je kako se dogodila motivacija da krene pisati tako opsežan ep koji je skromno nazvala 'enciklopedijom običnog života'.
- Da znam pisati prozu nastao bi roman, ali ne znam pa sam to sve morao ritmizirati i rimovati - našalio se Boris.
Boris A. Novak je pjesnik, dramatičar, prevoditelj i esejist. Rođen je 3. prosinca 1953. u Beogradu, gdje je proveo djetinjstvo. Otac mu je bio ljevičar, “vječni fantast i vojnik Povijesti”, partizanski prvoborac, a majka glazbeno nadarena novinarka. Obitelj se 1968. preselila u Ljubljanu, gdje je Boris A. Novak (veliko slovo A između imena i prezimena stavio je u znak poštovanja i ljubavi prema ocu Anti i majci Anici) maturirao i diplomirao komparativnu književnost i filozofiju. Radio je kao dramaturg i urednik književnih časopisa.
Dror Mišani o romanu 'Tri'
Izraelski pisac Dror Mišani, autor psihološkog trilera "Tri", proglašenog predvodnikom novoga vala izraelske fikcije, također je gostovao u petak u programu Festivala svjetske književnosti, gdje se putem Zooma priključio svojim hrvatskim čitateljima u razgovoru o književnosti i pisanju.
POGLEDAJTE VIDEO
Roman "Tri" (2018.) na hrvatskom je u prijevodu Laile Šprajc objavila Fraktura. Pretposljednjeg dana festivalskog programa, razgovor s autorom vodila je u Knjižari Fraktura urednica knjige Iva Karabaić. Rekla je kako je "Tri" posve atipičan krimić koji svojim početkom zavarava: naime, počinje kao ljubavni roman, no pokazuje se da je ta ljubav ubojita, te se pretvara u triler.
Knjiga je strukturirana kroz tri naizgled nepovezane priče, od kojih svaka ima svoju žensku junakinju, izrazito razrađenih psiholoških portreta.
Pisac je otkrio kako je pisanju toga romana pristupio upravo počevši od strukture: prvo je nastao oblik, a tek onda njegov sadržaj.
- Vraćajući se s jednog festivala u Lyonu u Francuskoj, došao sam na ideju da napišem knjigu u tri dijela o trima ženama koje će se sastajati s istim muškarcem - rekao je Mišani. Tada nije znao tko će one biti, niti kakve će biti njihove priče, ali ono što je svakako znao bilo je to da ta tri dijela moraju nuditi tri različita čitalačka iskustva, dodao je.
U tu unaprijed utvrđenu arhitekturu romana postupno je ugrađivao svoje likove i priču.
- Prvi je dio ljubavna priča. Drugi dio čitate drugačije, jer sada već znate da se nešto dogodilo u prvom dijelu, dok je treći dio opet nešto posve drugačije - kazao je Mišani.
Cijenjeni znanstvenik specijaliziran za povijest detektivskih romana, Mišani (1975.) je dobitnik niza književnih nagrada, među kojima za roman godine na hebrejskom, za najbolji kriminalistički roman preveden na švedski, kao i nagrade kritike za najbolji kriminalistički roman preveden na francuski, a bio je u užem izboru niza cijenjenih nagrada, među kojima su i Nagrada Sapir i francuski Grand Prix de littérature policière. Surađuje i na ekranizacijama svojih romana. Živi s obitelji u Tel Avivu gdje predaje na sveučilištu.
Status pisca bestselera donio mu je serijal knjiga o policijskom inspektoru Avrahamu Avrahamu koji je počeo objavljivati 2011., preveden na više od 20 jezika. U travnju ove godine u Izraelu je izašla četvrta knjiga serijala, pod nazivom "Vjera".
Roman "Tri" nije dio toga serijala, a Mišani je pojasnio da je to zato što se bio pomalo umorio od svojega detektiva; imao je potrebu napraviti mali odmak od njega.
Zato je od samoga početka znao da ova knjiga nikako neće biti detektivski roman. Također, znao je da ne želi ni da ta priča pripada ubojici.
- Kada sam počeo pisati tu knjigu, donio sam odluku da to neće biti priča o ubojici; od početka sam znao da mi on neće biti blizak, da će biti izvan fokusa i da neću mnogo znati o njemu. Nisam želio biti u njegovoj koži, nisam želio upoznati njegovu psihologiju. Zato ona ostaje strana i meni i čitateljima - rekao je autor.
Želio je, kako je pojasnio, da "Tri" bude priča o žrtvama.
Sam proces pisanja išao je prilično brzo: počeo je s Ornom, junakinjom prve priče, i pokazalo se da je to za njega bio najbrži proces pisanja do tad.
- Ne znam od kuda je to došlo jer, iako ima puno mene u Orni, ona nije ja - kazao je pisac.
Najteže mu je bilo napisati posljednjih nekoliko stranica njezine priče jer, dok je s jedne strane osjećao da piše doista dobru književnost, s druge mu je strane bilo jako teško oprostiti se od Orne.
Zato je trebalo proći neko vrijeme, neka vrsta razdoblja žalovanja, prije nego što se mogao prihvatiti pisanja drugoga dijela, čija je glavna junakinja Emilija.
- Treći je dio opet drugačiji, jer treća junakinja, kao i sam ubojica, taji istinu, tako da nisam mogao boraviti unutar njezine svijesti - rekao je Mišani.
Istaknuo je kako je "Tri" drugačija priča od svih koje je napisao i po tome što u toj knjizi na kraju prevladava dobro. "Svoje romane volim završiti s dozom ambivalentnosti o tome što se doista dogodilo, znamo li doista cijelu istinu o tome što se dogodilo", kazao je. U "Tri" mu je bilo bitno da ta knjiga ne završi na taj način; bilo mu je iznimno važno da ta knjiga završi baš na određeni način, "da nekako uvjeri čitatelja da je ubojica uhvaćen i da Orna i Emilija nisu zaboravljene".
Festivalski program nastavlja se u subotu razgovorom o književnoj nagradi Fric koju dodjeljuje tjednik Express (12 sati, HGZ). Posljednji dan festivala obilježit će tribina sa Svetislavom Basarom (19 sati, HGZ), razgovor Miljenka Jergovića s njemačkim novinarom specijaliziranim za postkomunističke i balkanske zemlje Michaelom Martensom (20 sati, Knjižara Fraktura), a u velikoj završnici devetog izdanja FSK-a, u 21 sat u HGZ-u gostovat će jedan od najcjenjenijih suvremenih svjetskih književnika, španjolski pisac Javier Cercas.