Sedam godina radio je Timothy White na knjizi o Bobu Marleyu. “Bio je dostupan za niz intervjua tijekom sedam godina prije svoje smrti i uvijek je potpuno i iskreno odgovarao čak i na moja najtrivijalnija pitanja, istovremeno zadržavajući svoj neopisivi karakter”, napisao je White u zahvali.
Rezultat je biografija “Catch a Fire: Život Boba Marleya”, koju je u hrvatskom izdanju početkom veljače objavio Rockmark na gotovo 600 stranica. Tri je godine bio u potrazi za njegovom majkom, Cedellom Marley Booker. Bob mu je rekao da živi u Africi, a gospođa je bila u gradiću Wilmingtonu, u Delawareu. Dala mu je nekoliko velikih intervjua pa o Marleyevu životu saznajemo detalje iz ranog djetinjstva.
Pratila ga je CIA, a majka je 'prešutjela' njegov datum rođenja
Dobio je na uvid i dokumente CIA-e, koji otkrivaju kako su ga pratili, kao i druge vladine agencije, i radili dosjee o Marleyu, ali i o rastafarijancima i reggae pokretu. Robert Nesta Marley rođen je 1945. U putovnici mu piše datum 6. travnja, ali njegova majka tvrdila je da ga je rodila dva mjeseca ranije. Dok se nije dovoljno oporavila od porođaja, živjela je tad u izoliranom području, nije ga išla prijaviti u matični ured. Tamo su upisali dan kad je došla, a ona plaha nije željela nevolje pa ih nije ni ispravljala.
Tvrdila je da je Bob rođen dva mjeseca ranije, dakle 6. veljače. Živjeli su u Nine Milleu, a kad je Bobu bilo 12 godina, preselili su se u Trenchtown, predgrađe Kingstona. Maštao je već tad da će se njegove pjesme slušati, puštati na radiju, pa je sa 16 godina u tajnosti napisao tri pjesme.
Prva njegova pjesma je 'Judge not', a bend 'Teenagers'
“Judge Not” prva je njegova pjesma, a potpisao ju je kao Bob Marley. Istodobno je radio i kao zavarivač, a većinu novca trošio je na džuboks. Slušao je svoju pjesmu, gledao reakcije drugih. Na njegovu žalost, ali možda na sreću glazbenog svijeta, reagirao je vlasnik dućana u kojem je bio džuboks i rekao da ima “jebenu glavobolju” zbog pjesme. Rekao je Marleyu da mu više ne dolazi.
Prvi bend koji je napravio zvao se Teenagers, a bilo je to 1963. Ubrzo su promijenili ime u Wailing Rudeboys, pa u Wailing Wailers i naposljetku u Wailers. U takvim pričama često jedan susret, slučajan, promijeni nekome život, pa je tako i kod Boba Marleya. Rita Anderson je žena koja je promijenila život velikoga glazbenika, ponajviše pričajući mu o Haileu Selassieju, etiopskom caru. Marleyeva majka je prije njega otišla u SAD, a Bob će za njom u Delaware poći 1966.
Ako želiš živjeti - amputacija
Radio je u tvornici automobila, ali nije ni približno dovoljno zarađivao da otvori vlastiti studio, što mu je bio san. Cijelo vrijeme Rita mu je i dalje govorila i Selassieju, o njihovu “susretu” 1966. (mahao je dok je prolazio limuzinom i pogledi su im se susreli). Prije je bila kršćanka, a upravo nakon naglog preobraćenja i Bob je sve više razmišljao o rastafarijanstvu.
Za “probu” je neko vrijeme nosio dreadlockse, a kad se vratio iz Amerike, gdje nije dugo bio, vidio je kako sve više mladih nosi te frizure. Bob i Rita zasnovali su obitelj, glazbenik sa svojim Wailersima u studio ulazi 1973., a do kraja godine imali su LP “Burnin’”. Poslali su ga na europsko i američko tržište te izazvali bijes. Na omotu je Marley bio s dreadlocksima i velikim jointom. Bili su tu hitovi poput “Burnin’”, “Get Up, Stand Up” i “I Shot the Sheriff”. Publika ih je prepoznala, ali i kolege poput Paula McCartneya i Micka Jaggera.
Popularnost je rasla, pa ga je i jamajčanski premijer Michael Manley angažirao 1976. da održi koncert “Smile Jamaica” kako bi smirio uzavrelu političku situaciju. Između dviju proba sedmorica naoružanih napadača upala su u rezidenciju u kojoj se Marley odmarao. Upucali su njegovu ženu Ritu u glavu, a Marleya u prsa i ruku. Ranjeni su bili i menadžer Don Taylor, kao i još nekoliko pomoćnika i članova benda, ali svi su preživjeli. I Marley je ipak nastupio na tom koncertu.
Godine 1977. Wailersi su izdali ploču “Exodus”. Prodaja je bila sjajna, a na radiju se stalno “vrtio”. Logičan slijed bila je turneja, pa su iste godine bili i u Francuskoj. Tamo je Marley zaigrao nogomet, gdje je u jednoj utakmici ozlijedio desni nožni palac, koji mu se otrgnuo. Zbog rastafarijanstva nije želio tradicionalno liječenje, no nastavio je s turnejom. Rekli su mu da mora amputirati prst ako želi živjeti.
- Raste ne vjeruju u amputaciju. Nikakav skalpel neće sjeći moje meso - odbijao je pomoć Marley.
Nastupao je do posljednjeg dana...
Trajalo je još nekoliko godina, a stanje mu se naglo pogoršalo u rujnu 1980., dok se u New Yorku pripremao za koncerte u Madison Square Gardenu. Nije odustao od koncerata, na jednom od njih mu je i pozlilo, stanje mu se pogoršavalo. Rita je sa savjetnicima uskoro otkazala nastavak turneje i primljen je u bolnicu na Manhattanu.
Od zračenja su mu otpali dreadlocksi, a doktori su mu prognozirali da može preživjeti do kraja godine. Dobio je i termin kod dr. Josefa Isselsa, u klinici u Rottach-Egenu. Stanje se pogoršalo, ubrzo su ga vratili u Miami. I u tim trenucima inzistirao je da sva izdavačka prava za njegove pjesme budu vraćena obitelji. Umro je 11. svibnja 1981.