Jamajčanski pjevač Bob Marley, da je živ, danas bi proslavio 78. rođendan. Jedan od najpoznatijih izvođača reggae glazbe preminuo je 11. svibnja 1981. od metastaze na mozgu u bolnici u Miamiju na Floridi u 37. godini života. Sahranjen je na rodnoj Jamajci, u mauzoleju blizu rodnog mjesta, a s njim su u grob stavljeni i njegova Gibson Les Paul gitara, nogometna lopta, svežanj marihuane, prsten koji mu je darovao etiopijski princ Asfa Wossen te Biblija.
Odrastao je s majkom Cedellom, a oca Norvala vidio je samo nekoliko puta u životu. Naime, Marleyjev otac bio je pomorski časnik, a njegovu majku upoznao je na plantaži na kojoj je radio kao nadzornik. Kada se pjevač rodio Norval je imao 60 godina, a njegova majka Cedella 19. I prije rođenja legende, Norval je bio poznat po lažima i zavođenju mladih djevojaka. Tadašnju djevojku Cadellu napustio je nedugo nakon što je rodila Boba.
Cedella i Norval nikada se nisu vjenčali, a majka poznatog glazbenika se, ubrzo nakon prekida s njegovim ocem, udala za američkog državnog službenika Edwarda Bookera. U tom braku rodila je dvojicu sinova, odnosno Marleyjevu polubraću - Richarda i Anthonyja.
Marley je odrastao pod utjecajem afričke glazbe koja ga je odmalena zanimala. Počeo je svirati još u osnovnoj školi, a glazbom se profesionalno počeo baviti sa 14 godina. Baš poput mnogih drugih mladića i djevojaka na Jamajci, i njemu je glazba predstavljala određeni 'bijeg od siromaštva'.
Marley je tijekom karijere često isticao da su na njegov glazbeni izričaj najviše utjecali borac za prava obojenih ljudi Marcus Garvey te etiopski car Haile Selasije. Obožavao je slušati Ray Charlesa, legendarnog američkog crnačkog glazbenika.
S 14 godina Marley je napustio školu i radio kao pomoćnik u lokalnoj kovačnici dok je u slobodno vrijeme s prijateljem Nevilleom Livingstonom odlazio vježbati kod lokalnog pjevača, rastafarijanca Joea Higgsa. Na jednom od satova Livingston i on upoznali su Petera McIntosha. Marley je 1962. snimio svoja prva dva singla, 'Judge Not' i 'One Cup of Coffee', i to uz pomoć lokalne producentice Leslie Kong.
Pjesme objavljene pod pseudonimom 'Bobby Martell' nisu uspjele privući posebnu pažnju, a Marley i Leslie uskoro su prekinuli suradnju, navodno zbog financijskih nesuglasica. Godinu dana kasnije s Livingstonom, McIntoshom, Juniorom Braithwaiteom, Beverleyem Kelsom i Cherry Smith Marley je osnovao grupu 'The Teenagers' koja potom mijenja ime u 'The Wailing Rudeboys', zatim u 'The Wailing Wailers' te 'The Wailers'.
Nakon snimanja debitantskog singla 'I'm Still Waiting', Braithwaite, Kelso i Smith napustili su grupu, a Marley je tako postao glavni vokal.
Poslije pjesme 'Simmer Down', snimili su 70-ak pjesama među kojima i 'Let Him Go (Rude Boy Get Gail)', 'Jerk in Time', 'Who Feels It Knows It', 'What Am I to Do', 'It Hurts To Be Alone', 'Rule The Roadie' i 'Dancing Shoes'. Grupu su 1966. godine činili samo Marley, Livingston i McIntosh.
Glazbenik se 1966. vjenčao s pjevačicom Ritom Marley (72), a ostali su u braku sve do njegove smrti. Iako je imao suprugu, bio je i s drugim ženama koje su mu rodile potomke. Ljubav prema ženama nikad nije skrivao. Imao je čak 13-ero djece, jedanaestero biološke i dvoje posvojene djece.
Marleyju je 1977. godine nakon ozljede na nogometnoj utakmici dijagnosticiran zloćudni tumor na nožnom palcu. Iako je bolest bez problema mogao spriječiti amputacijom prsta, on to nije napravio jer se to protivilo njegovoj rastafarijanskoj vjeri prema kojoj ljudsko tijelo 'mora ostati potpuno'.
Umjesto toga, okrenuo se alternativnim oblicima liječenja svakodnevno konzumirajući marihuanu. Odbio je i sastaviti oporuku jer rastafarijansko vjerovanje navodno kaže da se pisanjem oporuke priznaje smrt kao nešto što je neizbježno i time se negira sama vječnost života kojoj bi trebalo težiti.
Njegovo zdravlje 1980. godine bilo je sve lošije i lošije, ali je ipak otišao na američku turneju. Tijekom nastupa naglo mu je pozlilo na Madison Square Gardenu u New Yorku gdje se umalo srušio ispred brojne publike. Sljedećeg jutra 'izgubio je svijest' tijekom trčanja kroz njujorški Central Park pa je hitno prevezen u bolnicu u kojoj je otkriveno da mu se tumor proširio na mozak, pluća, jetru i želudac.
Unatoč bolesti i liječničkim prognozama da mu preostaje još samo mjesec dana života, glazbenik je svejedno želio nastaviti s turnejom. Nastupio je na još samo jednom koncertu, i to u Pennsylvaniji 23. rujna 1980., dok je ostatak glazbene turneje otkazan. Nakon neuspješnog liječenja u Miamiju, potražio je pomoć u Münchenu, ali bilo je prekasno. Bolest je toliko uznapredovala da nije bilo pomoći.
Pomirivši se sa svojom sudbinom, Marleyjeva jedina želja bila je umrijeti kod kuće, ali mu je pozlilo tijekom leta iz Njemačke zbog čega je zrakoplov i prisilno sletio. Glazbenik je završio u bolnici gdje je ubrzo nakon toga i preminuo.
Još se uvijek pamti što je zadnje rekao. Slavni glazbenik svoje posljednje riječi 'Novac ne može kupiti život' uputio je sinu Ziggyju.
Marley je 1994. godine upisan u Kuću slavnih Rock'n'Rolla, a magazin 'Time' proglasio je njegov album 'Exodus' najvažnijim albumom 20. stoljeća. Reggae glazbenik 2001. dobio je i zvijezdu na Stazi slavnih u Hollywoodu, a iste godine mu je posthumno dodijeljen Grammy za životno djelo dok je dokumentarac o njegovu životu 'Rebel Music' iste te godine bio nominiran za nagradu Grammy.