Težak je kruh kafanskih pjevačica. Besane noći, razvučeni osmijeh i kad im se plače te potpetice koje izazivaju vertigo na sam pogled. No kad uspiju, tramvaj zamijene luksuznim limuzinama, a oronulu kadu svojom jahtom. Kad im netko zamjeri drugorazredne pjesme, one se sjete prvorazrednog luksuza u kojem žive. U serijalu o životu kafanskih pjevačica donosimo njihove životne priče u kojima otkrivaju tko najbolje kešira, a tko ih “zaboravlja” platiti. Mnoge su karijeru gradile upravo u zagrebačkim noćnim klubovima u vrijeme kad nije bilo popularno javno reći da si ljubitelj cajki...
U žestokoj konkurenciji atraktivnih kafanskih pjevačica, svoje mjesto doslovce moraju izboriti folk slavuji. No kad si utreniran nogometni napadač, nekad stigneš dograbiti binu prije ljepotica u štiklama. Naravno, ništa od trka bez dobra glasa.
POGLEDAJTE VIDEO:
Mario Mioč (27) prije dvije godine zamijenio je nogometni teren binama, a loptu mikrofonom. Na pitanje zašto je baš folk izabrao kao svoj žanr, Mario će reći “jer u Hrvatskoj nema baš pjevača ove vrste glazbe”. No on istinski u njemu uživa.
- Istina je da u Hrvatskoj slabo ima takvih pjevača, a svi to danas slušaju. Ja sam se pronašao u toj glazbi, volim to. Kako sam iz Slavonskog Broda, vjerojatno zbog blizine BiH oduvijek sam naginjao folku - kaže Mario, koji je pjevušio otkad zna za sebe.
Tako je i otkrio pjevački talent.
- Zapravo sam oduvijek pjevušio po kući, no pjevati sam počeo sasvim slučajno kad bih nakon nogometa s društvom završio na feštama. Pjevao bih stare narodne pjesme i sevdalinke koje imaju dušu - kaže Mario.
Pjesmom je stidljivo, priznaje, osvajao djevojke.
- Pa dobro jesam. Ne mogu reći da im nisam pjevao. Htio sam time pokazati kako imam više talenata i da im izmamim osmijeh na lice. Gledao sam da im otpjevan nešto što bi voljele čuti, da im pronađem žicu. Vole žene pjesmu, ipak su one ljepši i nježniji spol - kaže Mario.
A na pitanje koja ih je pjesma obarala s nogu kaže: “Ne mogu se sad sjetiti, no recimo nešto od Saše Matića je prolazilo”. Mario i ne zna gdje je više pjevao - po nogometnim ili noćnim klubovima, no otkriva gdje je najbolji bakšiš.
- U dijaspori, naravno. Oni se sažive s pjesmama i posebno uživaju jer ih to podsjeća na dom. Koliko su dirnuti pokazuju bakšišem. A inače sam pjevao po cijeloj Hrvatskoj i ne mogu izdvojiti ni jedan grad ni klub kao neki u kojem više uživam pjevati, jer uživam u svima. Nastupao sam od zagrebačkog Urnebesa, Plaze u Poreču, pjevao sam od Vukovara preko Vinkovaca, Osijeka i svojeg Slavonskog Broda, kao i izvan naših granica - priča Mario.
Igrao je za Istru 1961, Marsoniju i Sesvete na poziciji napadača, a onda je objesio kopačke o klin.
Koliko se pjesma od lopte razlikuje po stilu i načinu života, pojašnjava:
- U nogometu razmišljaš, treniraš i odmaraš, a pjevanje je puno napornije jer noću radiš, danju si stalno na putu te uvijek razmišljaš što i kako dalje. Stalno se moraš družiti s ljudima i, kako se kaže, biti blizu vatre. Moraš sto posto biti u tome i gotovo da nemaš slobodnog vremena. U nogometu imaš i propisan odmor od trenera - kaže nasmijano Mario.
No upravo ga je nogomet lansirao na binu i pomogao mu u pjevačkoj karijeri.
- Nogomet mi je na početku bio jedan veliki oslonac za ovaj posao. Preko ljudi koje sam ondje poznavao upoznao sam mnogo drugih. Imam puno prijatelja koji igraju u velikim klubovima, čujemo se često, rado se družimo, a to je i najveće bogatstvo. Osim toga, u nogometu sam se naučio ponašati, ondje nije samo da igrate, nego se i odgajate pa mi je sve dalje u pjevačkom poslu bilo nekako lakše - priča Mario.
Iako ne želi otkriti koji su ga poznati prijatelji, nogometaši angažirali za svoje zabave kaže: “Pjevao sam im i na svadbama, ali ne bih o tome jer je među njima bilo i reprezentativaca, no kad se spominju u ovakvom kontekstu, to samo ima kontra efekt. Mogu vam reći da sam pjevao Dinamovim igračima i igračima Rijeke, lokomotivcima, koji su mi veliki prijatelji...”.
Mario je nogometnu karijeru prekinuo s 25 godina nakon što je povrijedio trbušni zid. Zbog ozljede je odlučio da se neće vraćati na teren.
- Mogao sam se izliječiti i ponovno zaigrati, ali sam odlučio napraviti veliki iskorak i loptu zamijeniti mikrofonom. Na to su me nagovarali i dok sam igrao pa mi se činilo da je ovo bio i najbolji trenutak - kaže Mario koji je dosad snimio 11 pjesama.
S obzirom na to da je još na počecima karijere, ne usuđuje se, kaže, još sam pisati pjesme.
- Prepuštam to do daljnjeg stručnjacima - kaže nasmijano.
Opisao je i kako izgleda kad prvi put zapjeva novu pjesmu.
- Što se tiče izvođenja, otpjevam je kako mi legne na prvu. Zamislim sebe ili nekog svog prijatelja u situaciji o kojoj govori pjesma. Gledam kako je izvedbu prihvatio i doživio moj tim. Sve radimo zajedničkim snagama. Sam proces može trajati danima ili kraće, ovisno koliko nam se svidjela pjesma - rekao je.
Mario poput većine njegovih kolega nerado priča o privatnom životu. Nije nam htio otkriti ništa o svojoj djevojci ni kako ju je osvojio, što joj je zapjevao niti kako ona podnosi njegov noćni život i obožavateljice.
- Što se toga tiče, mogu vam samo reći da mi je ona podrška u svemu i da sam sretan - kratko će Mario.
Pitali smo ga šalju li mu žene obnažene fotografije u porukama na društvenim mrežama, pogleda li ih ili odmah obriše: “Svakome se događa da mu žene to šalju, valjda je to normalan dio posla, no ja imam ljude koji brinu o mojim stranicama. Nekad pogledam i ja, no to vidi puno više parova očiju od mene”. Mario kaže kako je život kafanskih pjevača takav da nikad ne zna kako će izgledati tjedan.
- Iz sata u sat se sve mijenja. No mislim da je dobro kad je čovjek pretrpam poslom i kad juriš na sve strane jer manje razmišljaš o glupostima, a ja volim raditi pa mi taj tempo nije težak - rekao je.
Za razliku od kolegica pjevačica, kaže, nije imao neugodnih situacija na bini.
- Nikad nisam doživio da se netko potukao u klubu dok sam pjevao. Ništa neugodno se nije događalo. Kolegicama je možda teže jer su žene. No kad si normalan i čvrsto stojiš na zemlji, znaš se nositi i s neugodnim situacijama - kaže Mario.
Nastupao je, kaže, s mnogo velikih narodnih pjevača i stekao velika prijateljstva, no nikad neće zaboraviti što mu je rekao Mate Bulić.
- Puno mi znači njegova podrška. Rekao mi je: ‘Svaka ti čast, dobar si mali. Želim ti svu sreću, a pomoći ću ti kad god ti zatreba’.
POGLEDAJTE VIDEO: