Poznati producent Roman Majetić unajmljuje luksuznu vilu u hvarskom selu Humac. Na otoku snima seriju.
Veljko Drinković, vlasnik kuće, predaje mu ključeve. Pokazuje mu gdje se pale i gase svjetla. Na pitanje sviđa li mu se vila, Majetić odgovara: “Jako je lijepa, jako”.
- A hoćete li ovdje u vili nešto snimati? - upita znatiželjni Veljko.
- Ma, neee. Tu ćemo samo stanovati - važno će Majetić, barem prema vlasnikovoj verziji priče. Šteta da se nisu predomislili, pomislio je tad, jer cijena bi bila veća. Ovako je dao popust jer, eto, korona je, a i bukirali su kuću na čitavih pet tjedana.
Veljko brzo privodi obilazak kraju. Rukuje se s redateljem i odlazi iz kadra. Ni ne sluti da će sutra u taj dvor dolazi pet kombija i pedeset do sto ljudi. Narednih dana ondje će boraviti i raditi. Iznajmljivač tvrdi - protivno svim dogovorima.
Iskrcavaju opremu. Montiraju. Glumci hodaju duž kamenih suhozida glasno izgovarajući DA-DE-DI-DO-DU. Grgljaju čaj od lokalne kadulje. Jedan od pomoćnika scenografa bijelu ogradu farba u crno. Na nju montira srpske grbove. Zlatne dvoglave orlove. Niz set prolazi žena s hrpom papira u desnoj ruci, dok lijevom naginje zadnje kapi iz boce vode. Praznu je baca među osušeno smilje. Pada nedaleko vrećice čipsa. Uto se začuje galop. Stiže konj. Vežu ga uz onu kapiju. Pet-šest dana kasnije, na scenu ponovno ulazi vlasnik kuće. Ljutito izgovara:
- Pa dobro šta je ovo?! Šta ste ovo napravili od moje ograde? Koga ste pitali? Koliko vas je to u kući? Platili ste samo za osam ljudi! - govori pogledom tražeći redatelja. Naglo nastaje tišina. Začuje se tek frktanje i struganje kopitom. Prilazi mu Majetić.
- Gospodine Roman, šta ste ovo napravili? Deset tona opreme, agregati, reflektori? Rekli ste da nećete ništa ovdje snimati - zbunjeno će Veljko. Na to će, prema njegovoj verziji, producent:
- Ko tebe šta pita seljačino marš vanka! Seljačino dalmatinska! Ja sam tebi platio najam i ovo je sad moje, marš iz moga! Marš pi*da ti materina, dat ću ti metak u glavu! - poviče Majetić i krene prema vlasniku kuće kako bi ga, prema njegovu viđenju, udario šakom. Vlasnik se odmiče. Četiri metra dalje, iza zida lavandu beru sin iznajmljivača i njegov prijatelj. Čuju što se događa. Postaju svjedoci. Veljko odlazi na policiju u Jelsu i prijavljuje redatelja za prijetnje smrću. Uskoro među kamere i dosvjetljivače staju policajci. Ispituju producenta. Majetić odlučno odmahuje glavom i negira optužbe.
Veljko inzistira da mu policija pomogne izbaciti nepozvane goste iz kuće. Organi reda govore da oni tu ne mogu ništa učiniti. Bespomoćan, vadi mobitel iz džepa i zove novinare.
Na set veoma brzo, prvim katamaranom dolazi naša ekipa. Šetajući pored kamenih kućica, iznajmljivač im priča u diktafon:
- Prijetio je da će me ubit. Ja tamo ne bi smio dolazit, ali moran jer ako ostanu pumpe u bazenu bez vode može se napraviti šteta samo takva. Jutro nakon šta san ga prijavio, došao sam očistit bazen. Kad, eto ti Majetića opet. Kaže: “di ćeš ti smrade seljački marš vani” i tu mi opet “j.m.” - vidno potresen slovka Veljko dok svi likovi sjedaju za drveni stol konobe Humac. Posred njega konobarica stavlja vrč s vodom.
- I što je onda bilo? - zanima novinare.
- Ja sam rekao “čujte, s vama neman ništa, niti ću vam se obraćat”. A on krene za mnom. I svom snagom me opali šakom u vrat - veli iznajmljivač.
Novinarska ekipa tada utipkava broj mobitela Romana Majetića. Zvoni. Čekaju da se javi. Nakon obostranih želja za dobrim danom, pitaju: Razgovarali smo s čovjekom koji tvrdi da ste ga udarili šakom i prijetili mu smrću. Je li točno to?
Majetić odgovara:
- Sramota me što sam u dvostruko skuplju Hrvatsku doveo sto ljudi da snimaju seriju da bi pomogao svojoj zemlji jer sad će na to past mrlja radi jednog takvog kretena - odrješito će producent.
- Dobro, jeste li ga udarili? - inzistiraju novinari na odgovoru.
- Što bi ja njega udario? Gospođo, jesam li, mislim... Prvo ovako, ja ću sad vama pristat da odgovorim ali uopće nije dobro da vi postavljate ovakva pitanja. Jer mislim, vi to možete ustanovit na policiji. Od njega nisam ništa iznajmio nego od agencije. Za potrebe snimanja serije. A on je banuo na posjed. Nema zakonske osnove da dođe. Kuća je u mom posjedu na pet tjedana. Nenajavljen! Nezakonito. To što je vlasnik ne mijenja stvar. I to s vrlo jasnom namjerom da izazove incident. Htio nas je izbacit da opet nekome iznajmi i to vrlo direktno govori - uvjerava Majetić.
- Zbilja vam je tako rekao? - čude se novinari.
- Vrlo direktno! Da ne ponavljam taj jezik primitivni, ali bilo je otprilike “šta ćeš ti marš napolje” - govori Majetić.
- Tvrdi da ste mu ofarbali ogradu, nalijepili orlove? - nastavljaju se pitanja Majetiću. On će na to:
- Ofarbali smo ogradu jer je bila ružna i bijela. Ofarbat ćemo je nazad u ružnu i bijelu kad završimo. To su normalne stvari. Pa ne može mi kralj Aleksandar na Krfu imat tako ružnu ogradu!
Novinari ispituju dalje:
- Vlasnik kaže da ste mu rekli dati metak u čelo? Majetić bjesno odgovara:
- Pa jeste pa policija je posvjedočila, dali smo iskaz. Policija nema baš saznanja što znači pristup posjeda. U Americi i svakoj drugoj zemlji bi ga hapsili. Zato smo unajmili zaštitare. Na pitanje ima li Majetić pisani dokaz da je kuću unajmio za potrebe snimanja umjesto za odmor, producent odješito odgovara:
- Imamo ugovor.
- Možete li nam ga poslati? - pitaju Majetića.
- Ne, ne, ne. Ne bih vam to slao da ja sad to pokazujem. Kuća je u najmu naše firme. Ja radim 12 sati na dan to je u računovodstvu u Beogradu, možete se javiti agenciji, agencija se zove Vip, Booking, Holiday, Vip... - prisjeća se producent. Naporni novinari ponavljaju da je vlasnik rekao da nije potpisao nikakav dodatni ugovor za snimanje unutar ni okolo kuće.
- Mislim, to on tvrdi! A ja tvrdim da je otišao mojoj maci i prijetio nožem - bijesno zaključuje Majetić.
- Ha! Zar zaista?! - zapanjeno će novinari.
(Nastavit će se...)