Dečki, treba imati muda doći ovdje, hrabrio je osmeročlanu mušku ekipu osječki umirovljenik Zdenko u predvorju HRT-ove zgrade. Zdenku je ovo bio četvrti put da je došao okušati se u “Najslabijoj karici”. Među ostalom sedmoricom jedanput su već nastupali sesvetski prodavač Davor i Igor, konobar s Plitvica. Svi mi ostali, studenti Antonio i Hrvoje, informatičar Željko, policajac Nenad i moja malenkost prvi smo put osjetili višesatnu nervozu. Lako je prosipati znanje kući, zavaljen u fotelji, ali stajati uživo pred reflektorima u klaustrofobičnom studiju dok vas britkim jezikom šiba Danijela Trbović je nešto sasvim drugo.
- Prošli put nisam znao što je junica pa su me prijatelji mjesecima zafrkavali da sam junac - priznao je Igor. U dvosatnom brifingu ekipa “Karike” upoznala nas je s pravilima. Atmosfera je bila prijateljska, ali nervoza je rasla. Nakon što smo prizalogajili i napudrali lica, zauzeli smo pozicije. Odradili smo probni krug.
“Samo da se ne obrukam i ne ispadnem u prvom krugu”, rečenica je koju smo uoči snimanja svi izgovorili sebi u bradu. No netko ispasti mora, a u prvom krugu, u kojem smo “digli” 5000 kuna, to je bio Željko. Bio sam zadovoljan startom, na pitanja sam točno odgovorio, a preživio sam i Danijelino rešetanje. U sljedećim krugovima bankirali smo manje, u prosjeku 2000 kuna, a kviz su redom napuštali Davor, Hrvoje i Antonio. Nas četvorica preostalih mušketira s petnaest točnih odgovora u nizu u kasu smo spremili 8200 kuna. I koga sad izbaciti? Peh je imao Zdenko, koji je i u četvrtom nastupu otišao praznih džepova. U sljedećem krugu za najslabiju kariku biram Nenada jer sam uvjeren da je imao dva netočna. U krivu sam, imao je jedan. Ostali smo Igor i ja. Do finalnoga kruga, u kojem smo bankirali tek 1800 kuna, nisam imao nijedan netočan odgovor. No u dvoboju za kompletni utržak od 23.600 kuna koncentracija pada, otvaram s dva kriva odgovora i Igor vodi. Srećom, i on griješi te se uspijevam vratiti. U infarktnoj završnici izjednačavam na 3-3. Srce mi lupa, dlanovi se znoje.
Prema Igorovu izrazu lica, vidim da mu nije svejedno. Igramo pripetavanje, tko pogriješi, gubi. I tu sam uspješniji, gotovo je. Nakon pet sati priprema i snimanja postao sam najjača karika. Osjećaj nakon cijele torture pred kamerama je kao da sam tri dana kopao, ali pogled na prikupljenh 23.600 kuna olakšava sve brige.