Brzo su, kaže nam Marijana Batinić (39), proletjele dvadeset i tri godine otkako radi na televiziji. Malo-pomalo još u srednjoj školi zaljubila se u voditeljski posao i to se nije promijenilo do danas. Iz sezone u sezonu u RTL-ovu showu “Ljubav je na selu” pomaže kandidatima pronaći srodne duše, a još joj je draži “Život na vagi” u kojem se brojni natjecatelji transformiraju u potpuno nove osobe.
Sredinom ožujka voditeljica je na društvenim mrežama objavila da je drugi put trudna. Prinova stiže za šest mjeseci, no ne želi otkriti spol. Nedavno je proslavila petu godišnjicu braka sa suprugom Matejem Pašalićem, kao i peti rođendan kćeri Ene. Obiteljsku idilu, osim izolacije u kojoj se nalazi cijela Hrvatska zbog korone, nakratko je poremetio razoran potres koji je 22. ožujka “razbudio” Zagreb.
Nažalost, i Marijanin stan također je pretrpio oštećenja pa je uz pomoć ljudi dobila krov nad glavom na selu. Srećom, nakon pregleda statičara voditeljica je dobila zelenu naljepnicu i mogla se vratiti živjeti u stan. Kaže da je svjesna vlastite sreće u nesreći, ali da je puno ljudi ostalo bez svojih domova i tko može, ističe, treba pomoći.
Kako provodite vrijeme u izolaciji? Kako ste kćeri objasnili da ne možete kao inače ići u park, putovati...?
Ona je od početka upućena u sva zbivanja. I taman kad smo mislili da smo je pripremili na sve što slijedi, dogodio se potres, ali djeca su vrlo razumna i može se s njima uz malo truda sve dogovoriti. Uveli smo raspored, zaduženja, vrijeme za igru, potrudili smo se da svatko ima neke svoje gušte i trenutke za sebe. Nije lako, ali guramo kao i svi.
Brojni ljudi morali su prestati raditi, pritom su brojni ostali bez posla... Uhvate li vas često crne misli zbog ove pandemije koja nas je zadesila?
Mislim da nema trenutačno onoga kojeg ne brine situacija u kojoj smo se našli. Jasno je svima da nam slijedi gospodarska kriza i da će se to odraziti na sve grane gospodarstva. Pitanje je samo koliko će trajati i kolike posljedice nas čekaju. Zato moramo svi dati svoj doprinos i ne otežavati ionako teške okolnosti. U ovom trenutku solidarnost i empatija jako su važne, mnogim obiteljima ugrožena je egzistencija, posljedice ćemo tek osjećati, u ratu smo protiv nevidljivog neprijatelja i trebamo pomagati jedni drugima na sve moguće načine.
Nedavno ste objavili da vam za šest mjeseci stiže prinova. Čestitam! Pričali ste da vas muče mučnine, jesu li one sad iza vas?
Nisu, još muku mučim s mučninama, ali mislim da je u ovom trenutku deplasirajuće žaliti se na mučnine u trudnoći. Nakon fotografija rodilja s bebama pred Petrovom obijesno bi bilo od mene pričati o svojim tegobama.
Dok ste u izolaciji, što vam je na TV repertoaru?
Na početku sam pozorno pratila sve medije, svaki članak čitala, svaku informaciju upijala, no u međuvremenu sam ipak prorijedila vijesti zbog psihičkog zdravlja svih nas. Pogledam presice stožera i ‘RTL Danas’ ili ‘Direkt’, ali sam počela izbjegavati portale i čitati svaku vijest koja izađe, pokušavamo biti dobro raspoloženi unatoč svemu što se događa.
Snimanje brojnih serija i emisija televizijske kuće morale su odgoditi do daljnjeg, a ako ova situacija potraje, mnogi su projekti pod upitnikom. Brine li vas to?
Ne brinem se toliko za moju užu obitelj. Najviše me, osim zdravlja najmilijih, brine depresija kolektiva, očaj uslijed neimaštine, a ovaj potres je još više potencirao gubitak i način života na kakav smo navikli. Ali idemo korak po korak.
Razmišljate li dugoročno ili ste tip osobe koja živi dan po dan?
Nisam od onih koji žive dan po dan, duboko promišljam o svemu, ali sad dan po dan prihvaćam novo stanje. Ne razmišljam o najcrnjem scenariju, nego se trudim misliti pozitivno, ali to ne znači ni da imam ružičaste naočale.
Nedavno je završila 12. sezona “Ljubavi na selu”. Bilo je tu raznih situacija, i duhovitih i ekscesnih. Je li vam žao što se u showu nitko nije iskreno zaljubio? Možete li nam otkriti neke stvari iza kulisa. Jesu li vam se kandidati povjeravali, jeste li ih tješili...?
Uvijek im nastojim biti prijatelj i utješiti ih, pomoći koliko mogu, osobito tamo gdje osjetim da kandidati gaje dublje emocije nego što ih pokazuju.
Čujete li se i danas s nekim iz showa? Pozivaju li vas i dalje na vjenčanja, krstitke... Ipak ste vi njima Amorova vila, kako vam često tepaju.
Redovito me zovu na vjenčanja, ali nažalost zbog posla nisam uvijek u mogućnosti prisustvovati.
Šalju li vam i danas pisma i traže vas da im nađete srodnu dušu? A na ulici?
Često mi šalju pisma, i to rukom napisana. Trudim se odgovoriti svima i proslijedim ih naravno produkciji kako bismo im pružili šansu za sudjelovanje.
Zaštitno ste lice i reality showa “Život na vagi”. Početkom ožujka dobili ste drugu godinu zaredom nagradu za najbolji reality show. Koliko vam to znači? Jer osim što kandidati mršave, mnogi od njih prvi put su se u životu, i to javno, ogolili i pričali o vršnjačkom nasilju, teškim životnim sudbinama... Kako vam je kad to čujete? Trebate li “reset” nakon što čujete takve priče?
‘Život na vagi’ nikog ne ostavlja ravnodušnim. To nije obična TV emisija nego pokret za zdrav život, koji itekako utječe ne samo na kandidate nego i na čitavu produkciju, gledatelje pred malim ekranima.
Javljaju li vam se bivši natjecatelji “Života na vagi”? Ohrabrujete li ih da i dalje ustraju na zdravom načinu života?
U kontaktu sam s većinom kandidata, zbližila sam se s mnogima. Pratim njihov put i bodrim ih koliko mogu, i ne samo ja. Čitav tim koji radi na emisiji ima poseban odnos prema kandidatima, nerijetko odemo na piće s njima, družimo se, slavimo njihove uspjehe. A drago mi je i to da su i u kontaktu s kandidatima iz drugih sezona. Lakše im je kad se udruže i bodre međusobno. Težak put je pred njima jednom kad se svjetla reflektora ugase, potrebna im je velika potpora.
Najdraža emisija i zašto?
‘Život na vagi’. Neopisiv osjećaj je doživjeti takvu preobrazbu, a vrhunac je finalna emisija. Gledaš nove ljude, sretne u svojoj koži. Vidiš im sjaj u očima. Ti ljudi su ozdravili ne samo fizički. Vidiš odjednom to samopouzdanje, nadu i vjeru, kao da su se ponovno rodili. A njihova zahvalnost čini te boljim čovjekom. Svi u produkciji, od trenera, redatelja, producenata, snimatelja, tonaca, pa sve do beauty ekipe koja ih na koncu uredi za finale, uživamo raditi. Televizija je to u svom najboljem izdanju.
Ima li neki reality u kojem biste sudjelovali kao natjecateljica?
Moja uloga voditeljice mi je odlična, tako da ne razmišljam o tome.
Od “Po ure torture” prošlo je 15 godina. Nedostaje li vam taj format? Zašto ste odustale od tog projekta? Kako je uopće došlo do te ideje s Petrom Nižetić? Biste li se opet na neku obljetnicu okupile?
Razmišljali smo o tome, ali nismo mi više isti ljudi. Tad smo bili mladi entuzijasti, bez autocenzure, neopterećeni egzistencijom, bez autoriteta, bez odgovornosti prema vlastitoj obitelji... Nisam sigurna da bismo sada bile jednako uspješne, takva emisija zahtijeva naš angažman 0-24, što nam je trenutačno s malom djecom nemoguće jer smo mi autori i producenti, ali nikad ne znaš.
Dvadeset godina ste na televiziji. To je lijepa brojka. Zastanete li kad i kažete: “Pa gdje su te godine proletjele”. Biste li po putu što promijenili? Kako ste znali da se baš vidite na televiziji?
Točnije dvadeset tri, počela sam još u srednjoj školi. Godine su proletjele, ali se puno toga izdogađalo po putu. Bilo je sve samo ne dosadno. Radila sam na sve tri nacionalne televizije u raznim funkcijama, uređivala i vodila razne formate, živjela u Beogradu i radila tamo kao kreativna producentica. Imala sam i uspona i padova, ali sve te prepreke po mom televizijskom putu formirale su me u osobu kakva sam danas. Ne bih ništa mijenjala. Nisam imala cilj raditi na televiziji, samo sam se malo-pomalo zaljubila u ovaj posao i to se nije promijenilo do danas.
U posljednje vrijeme brojne voditeljice su prešle s jedne televizije na drugu, a neke su otišle u nove poslovne vode. Biste li se vi usudili na promjenu posla nakon 20 godina rada u jednoj branši?
Za sada sam zadovoljna poslom koji radim, ne bih ga mijenjala. Zadovoljna sam i projektima i odnosima među kolegama.
Kakva je Marijana bila na početku karijere, a kakva je danas?
Na početku sam mislila da možemo promijeniti svijet i svojim parodijama itekako utjecati na javno mnijenje, nisam imala dlake na jeziku, živjela sam bez zadrške, po potrebi išla glavom kroza zid, a danas sam ipak mama sa svim odgovornostima koje nosi majčinstvo. Posao mi je jako važan, ali nije na prvome mjestu. Promijenili su mi se prioriteti. Obitelj mi je sve, a sačuvati obiteljski sklad imperativ.
Je li vam kći svjesna da ste poznata osoba, kad vam prilaze na ulici, pita li vas zašto vas zaustavljaju na ulici. Govore li joj u vrtiću da su joj vidjeli mamu na televiziji?
Oko nas je jako puno glumaca, pjevača, voditelja, njoj je to posao kao i svaki drugi, tata radi u uredu, a mama na setu sa svim ostalim ljudima koje viđa po setovima, ne vidi nikakvu privilegiju u tome i sasvim joj je prirodno viđati ljude na televiziji koje viđa i kod kuće, ali zato me redovito kritički ocjenjuje, to je valjda skužila da svi rade osobama s televizije.
Kako ste Eni objavili da čekate bebu, kako je reagirala? Mislite li da će biti ljubomore?
Malo se boji za svoj status, misli da bi možda mogla izgubiti tron, ali joj pokušavamo pojasniti da će tron dijeliti, ali da se ljubav ne dijeli nego množi.
Navršila je pet godina, želite li nekad zaustaviti vrijeme da sporije raste?
Vrijeme leti i teško se mirim s tim da je moja beba djevojčica, curica sa stavovima, analitičkim promišljanjima kojima me svakodnevno šokira.
Rekli ste da je s prvom bebom sve sjelo na svoje mjesto. Jeste li spremni na drugo i hendlanje s dvoje djece?
Nikad nisi spreman do kraja, ali to ne umanjuje radost iščekivanja. Snalazit ćemo se i prilagođavati, nema druge.
Čemu vas je majčinstvo naučilo?
Iz dana u dan me dijete nesvjesno podučava. Nitko te ne pripremi na tu količinu ljubavi koja raste svaki dan, ali i na količinu snage i strpljenja koja ti je potrebna kao majci. Biti mama je najljepši i najteži zadatak.
Mislite li da se žena ispunjava jedino kroz majčinstvo?
Naravno da ne, isticala sam to nebrojeno puta. Žene bez djece osjećaju pritisak da svoju odluku o nemanju djece opravdaju izvanrednim postignućima jer ako su vrhunske doktorice, možda im se progleda kroz prste. Većini žena je traumatično iskustvo reći da ne žele djecu jer se boje kritike društva. To je poražavajuće. Posebno je teško ženama koje bi htjele postati mame, ali iz raznih razloga se ne mogu ostvariti kao majke. Tuđe nemanje djece uznemiruje ljude kojih se to uopće ne tiče, a pitanja na tu temu su nepristojna. Isto tako, odabiri svake žene moraju se poštovati i tu nema rasprave.
Sanjarite li još o kućici na moru? Biste li zamijenili grad životom na moru ili selu? Zašto?
Neke svoje snove smo već ostvarili, a primijenili su nam se prioriteti. Trenutačno bih rado živjela na selu. A more - ono mi nedostaje svaki dan, ta nostalgija je uvijek prisutna.
Ove godine proslavili ste petu godišnjicu braka. Bojite li se sedme krizne, jeste li praznovjerni? Imate li neke vaše rituale do kojih držite bez obzira na to što vam se polako širi obitelj? Preko čega nikad ne biste prešli u braku?
Bojim se korona virusa, posljedica koje ostavlja za sobom, elementarnih nepogoda, a sedma krizna godina braka mi je smiješan pojam pored svega sto se događa oko nas. Ovo je velika prekretnica u životima svih nas i nadam se samo da neću zaboraviti ovu životnu lekciju jednom kad dođu bolja vremena.
POGLEDAJTE VIDEO: