Taj Đoletov koncert u lipnju 2001. u pulskoj Areni, prvi u samostalnoj državi izazvao je pravu lavinu emocija njegovih obožavatelja. S njim je njegove balade pjevalo tada oko 8000 ljudi. Smijalo se i plakalo zajedno sa stihovima koji ostaju u sjećanju kao neizbrisiv trag.
POGLEDAJTE VIDEO:
Navirale su brojne emocije, suzile su mnoge oči i probudila se neka davna sjećanja na stare ljubavi. Istra ga je voljela i voli ga, a i on je, složit će se mnogi, volio Istru i Hrvatsku.
- Otišao je. Tiho i bez pozdrava. Otišao je velikan, kantautor, čovjek prije svega, veliki emotivac i romantičar 'do jaja' - rekao nam je Puljanin Zoran Đorđević. On i njegova žena Daniela bili su na tom davnom koncertu i kako kažu, puna četiri sata stajali su zagrljeni i pripijeni jedno uz drugo jer je Đole odašiljao takvu vibru. Ljubav se osjetila u zraku.
- Sjećam se, krenula je pjesma 'Na stanici u Puli'. Nastao je lom. Aplauz i vriskovi žena parali su uši. A on onako nasmiješen, grod, priredio nam je koncert za pamćenje. Pjevalo je staro i mlado, pjevale su generacije i generacije iz petnih žila isti refren. Točno se sjećam da smo se moja draga i ja ljubili bez prestanka, kroz cijelu pjesmu, jer je večer to tražila. Kao da nas je netko povezao nevidljivom niti, spontano su se na sličan način ponašali i mnogi drugi parovi. Jer Đole je svojim stihovima spajao. S njim se veselilo i plakalo. Tada sam vidio oko sebe zagrljaje i ljubav. Takav je bio Đole - prisjetio se Zoran Đorđević.
- Kažu da osjetiš kad nekog dragog vidiš posljednji put. Ja to tad nisam osjetio, čak ni kao slutnju, ni kao najprikriveniji nagovještaj - poznate su Đoletove riječi. Utkale su se one u brojna srca njegovih obožavatelja koji se sada pitaju je li itko mogao osjetiti kraj?
Na taj koncert u Puli davne 2001. godine nisu došli samo Istrani, nego je cijela Hrvatska htjela vidjeti i slušati nepopravljivog romantičara i šarmera neviđenih razmjera.
- Svi smo mi Đorđe Balašević - isticalo se tada na transparentima. Još se jedna Puljanka sjeća upravo tog Đoletovog nastupa.
- Ne mogu vjerovati da je otišao. Jednostavno ne mogu.Tada sam još studirala i sjećam se, željno iščekivala njegov izlazak na najljepšu pozornicu na otvorenom. Kada se pojavio niz moje lice su krenule suze. Sasvim spontano,bez nagovještaja. Preplavile su me emocije, kao i sve oko mene. Na Đoleta ne možeš ostati imun. On je bio tu da se naježiš i osjetiš najskriveniji kutak svoje duše. Bilo mi je vrhunski i nastavila sam dolaziti na svaki njegov koncert u Puli. I dan danas, iako mijenjam mobitele,uvijek imam isto zvono. Kad mi zazvoni, kreće pjesma 'Princezo, javi se' - emotivno je kazala Lina D.