Počela je nova sezona kviza “Tog se nitko nije sjetio”, a voditeljica Antonija Blaće raduje se jer je dobio udarni termin. Cijelo ljeto bit će tu za sve koji ranije dođu s plaže i požele iskusiti svoje znanje pred malim ekranima.

Na njezin entuzijazam ne utječe spoznaja da zbog radnog ljeta ova dva mjeseca neće biti odmora niti užitaka sunčanja, kupanja.

- Istina, neće me biti puno u moru, ali za previše se posla posebice danas ne valja buniti. Računam s pokojim vikendom, nešto će se već spojiti. Ne snimamo svaki dan pa ću nešto skombinirati. Nema odmora od dva tjedna u komadu, ali koji dan će se naći - kaže simpatična Šibenčanka.

Avanturističkog je duha i rado bi se okušala u 'Survivoru'

Prije kviza “Tog se nitko nije sjetio” vodila je “Hrvatska traži zvijezdu”, “Big Brother”, “Survivor”... razne formate. Gotovo sve osim talk showa.

- To bih voljela probati. Najdraže su mi velike studijske emisije, show uživo, gosti. HTZ mi je bio najdraži projekt - priča.

“Survivor” je forma na koju bi se i sama odvažila prijaviti. Sviđa joj se koncept izoliranosti, snalaženja u teškim uvjetima. Zanimljivo bi joj bilo ispitati sebe, vidjeti kako bi se snašla u divljini. Lako je, smatra, u civilizaciji uz kavicu biti simpatičan i drag. Voljela bi vidjeti što bi izašlo iz nje u teškim uvjetima. Ne skriva avanturistički duh.

- I kad sam se na ‘Big Brother’ prijavljivala, zamišljala sam da ćemo ući u kuću koja je nedovršena, da ćemo sami morati složiti kuhinju, zaraditi za namještaj, za osnovne stvari - govori.

Na kviz se nikad nije poželjela prijaviti

No da se prijavi na kviz, dobro bi je trebalo nagovarati, a Antonija kaže kako bi u tome teško uspjeli.

- Nije to stvar manjka samopouzdanja, više samokritike. Ne bih se usudila. I kad sam doma gledala kvizove, nikad se nisam poželjela prijaviti - priznaje.

Otkako je ušla u televizijske vode, nikad nije pomislila “Što je meni ovo trebalo?”. Još uživa u svom poslu.

Zamor, ističe, nikad nije osjetila. Ne smetaju joj ni ljudi koji je svako malo zaustave.

- Bude nekih trenutaka kad mi nije drago da mi priđu, ali oni su doista rijetki. Na primjer, kad jedem juhu u restoranu i baš u trenutku kad žlicu prinosim ustima, netko mi se obrati - iskreno će.

U ulozi TV voditeljice vidi se dugoročno. Voljela bi da joj se dogode novi projekti, pa i ona raste, iz projekta u projekt. To je, smatra, jedini način da se napravi dugotrajna televizijska karijera.

- Sumnjam da bi me netko u istom formatu htio gledati i za deset godina. Uz to, teško bi koji format toliko i preživio - kaže.

Ne strepi od godina jer ne misli da svi voditelji moraju biti mladi, vitki i lijepi. Najbolji voditelji su, govori, divni, ali nisu u tim kategorijama. Sve su to, dodaje, žene i muškarci, nikako djevojke i mladići. Njezinu obitelj ne zabrinjava što puno radi.

- Ne misle da se iscrpljujem, ako im se i učini da me ima puno na malim ekranima, znaju da se brzo regeneriram pa se ne boje.

Članke o sebi nikad nije skupljala, rezala ih je baka

- Mama voli pogledati moje emisije, ali nije fanatični obožavatelj koji prati svaki moj pokret. Pogleda jesam li se dobro odjenula, kakvu frizuru imam, i to je to. Rijetko komentira, ali prepozna kad nisam baš u formi, kad mi nije dobar dan. No to su doista takve finese koje samo mama može primijetiti. I tata rado pogleda pa onda komentira kakva sam bila - kaže.

Članke o sebi nikad nije skupljala. Nitko ih ne reže niti sprema. U početku karijere to je radila njezina pokojna baka, ali ni nju to nije dugo držalo. No zato je sestra uvijek nazove kad u novinama ugleda njezinu sliku. Družeći se sa zvijezdama, Antonija nije poprimila njihove navike. Jedno od pravila mondenih evenata - nikad dvaput u istoj haljini - za Antoniju nema smisla.

Ne oklijeva s vjenčanjem zato što su joj roditelji razvedeni

- Volim da mi kažu kako lijepo izgledam, i kad idem na zabave svojih prijatelja i razne društvene događaje. Ali nikad ne dramim jesam li već negdje imala istu haljinu. Baš suprotno, nekoliko su me puta pohvalili jer recikliram svoje odjevne predmete. Tko bi to nakupovao? Na RTL-u imam stilisticu koja se brine o odjeći, a privatno bi mi, da na to pazim, trebao ormar od 200 kvadrata. Nepotrebno! - kaže.

Voli si kupiti komad odjeće, ali na novčaniku je najlakša u izlascima. Jer sve što doma ima dostatno je za njezine potrebe.

- Volim okrenuti rundu - govori Antonija.

Slobodno vrijeme voli provoditi doma. Rado je kod kuće, gleda televiziju, čita, dođu joj prijatelji ili Antonija ode k njima. Voli obiteljske ručkove, no za kuhanje ima sve manje vremena. Iako kućanske obveze dijeli sa zaručnikom, vaterpolistom Hrvojem Brlečićem, vjenčanje nije na vidiku.

- Zaručeni jesmo, ne skrivamo se od javnosti, ali čekamo pogodno vrijeme u kojemu ćemo si moći priuštiti i medeni mjesec. Ne bih se udala u petak ili subotu, a u nedjelju žurila na snimanje - govori.

Dugim zarukama razlog nije strah od mogućeg razvoda. Dijete je rastavljenih roditelja, odrasla je s majkom, no nikad nije osjetila problem u svom ljubavnom životu zato što su joj roditelji razvedeni.

- Pa što da mi se i dogodi ljubavni neuspjeh? I to je život, a u životu se svašta događa. Takva razmišljanja neće mi spriječiti vjenčanje. Uostalom, nema pravila. Neke se veze raspadnu i prije nego što dođe do tog čina, neke traju dugo i bez prstena. Vjenčanje je samo osobno obećanje da ćemo dati sve od sebe da uspijemo - priča.

Svojim je životom, ističe, jako zadovoljna. Smatra se blagoslovljenom, a takav je osjećaj imala i dok je bila mala i dok je kao mlada djevojka radila u kafiću. Nije među onima koji vječito prigovaraju.

- Nedavno sam pročitala ‘probaj jedan dan u životu nikome i ničemu prigovarati i promatraj kako ti se život mijenja’. Ima nešto u tome. Sa svim tim kukanjem stvara se negativna energija, grč, pritisak, pa ni ne primijetiš kad ti se dogodi nešto dobro, lijepo. Znam puno zadovoljnih ljudi čija sreća nema veze s financijama ili sigurnim poslovima. I obrnuto - kaže.

Veseli je kad u nekome prepozna iskrenost, otvorenost, veselje. Najveća joj je sreća, kaže, takve ljude imati oko sebe. Zato i ističe kako joj je život ljepše živjeti nego planirati, razmišljati kako bi trebao izgledati.

I na radiju i televiziji osjeća se kao da je ljudima u domovima

- Uvijek imam okvirne planove, ali zapravo sam u planiranju očajna. Baš kao i u organizaciji. Ako imam 200 obaveza, sve ću ispuniti, no ako sama sebi moram zadati radne zadatke, neće biti dobro - kaže.

Ima sluha za druge ljude i rado će saslušati tuđe nevolje. Nerijetko joj se dogodi i da pred kamerama, ali i na svom Prvom radiju, tješi druge ljude. Voli oba posla, no radio joj, kaže, daje intimniju vezu sa slušateljem. Sa slušateljima je u trenucima njihove svakodnevice, dok se voze na posao, kuhaju ručak, u dnevnom boravku im je. Ima, kaže, sreće s projektima koje radi na oba medija pa se i na malom ekranu osjeća kao da je gledatelju doma. No zgodu kojoj se još smije pamti s radija.

- Nazvao je čovjek i rekao da je velika kolona, užasna gužva na ulazu u Zadar. Nakon njega javio se drugi i rekao: ‘Ja se vozim u Zadar i nema nikakve gužve’. Onaj prvi je ponovo nazvao i rekao: ‘Naravno da tebi nema nikakve gužve kad si na početku kolone. Ti si i napravio cijelu gužvu’. Cijeli dan su se prepirali i bilo je duhovito, simpatično - govori Antonija, koja žali što naša reprezentacija nije bolje prošla na SP-u.

Velik je patriot i strastvena navijačica naše reprezentacije

- Nakon što smo ispali, više ni ne gledam utakmice. Veliki sam patriot. Gledam hrvatsku reprezentaciju, ostali me ne zanimaju. Volim nacionalni duh jer tada svi budu dobre volje, svi se vole, dišu kao jedan - govori Blaće. Vatrena je navijačica koja u crven-bijeli-plavi oboji lice, odjene navijačke majice, stan ukrasi kockicama, a svi koji dođu kod nje gledati utakmicu moraju biti naoružani hrvatskim simbolima.

- Imali smo pripremljene refrene svih navijačkih pjesama na kompjutoru pa kad bi pao gol, pustila bih refren. Šteta je to ne iskoristiti. Kad bih inače tako navijala, zabavljala se? Ne mogu pozvati u bilo koju subotu ljude doma na tulum i reći im da dođu svi odjeveni u kockice - govori Antonija, koja se voli baviti sportom.

- Lani sam cijelu godinu provela u teretani, bilo mi je predivno. Počela sam kužiti taj duh da tjeraš samu sebe do krajnje granice pa još malo. I od tada drugačije gledam na sportaše, razumijem njihove napore.