Došli smo u švicarsku Lausanne nekoliko dana prije samog natjecanja jer smo svaki dan imali probe. A probe nisu bile samo tonske, nego su sve snimali i mi bi nakon toga vidjeli koja kamera nas u kojem trenutku hvata iz kojeg kuta. Tako sam na samom natjecanju točno znala koji kadar će biti emitiran, prisjetila se prošle godine Emilija Kokić (53) pobjedničkog nastupa grupe 'Riva' na Eurosongu. Od tada su prošle 32 godine ali nikad više niti jedan naš bend, ni pjevač, ni pjevačica nisu se vratili u Hrvatsku s pobjedom na ovom natjecanju.
Zahvaljujući pjesmi 'Rock Me Baby' za koju je glazbu napisao Rajko Dujmić, tekst Stevo Cvikić, a aranžman Nikica Kalogjera, iduće godine ovo glazbeno natjecanje stiglo je u Zagreb, u Koncertnu dvoranu 'Vatroslav Lisinski'.
U jednom razgovoru, danas pokojni Rajko Dujmić prisjetio se kako je pronašao bend koji će biti, uz autore, dobitna kombinacija.
- Rivu sam čuo u Zatonu, bili su bend s terase i zvali se 'Passage'. Svidjeli su mi se, bili su mladi, energični, Emilija je imala odličan glas i vidio sam u njima potencijal. Trebalo je samo napisati neku veselu pjesmu. No, tad se moralo pjevati samo na jeziku zemlje iz koje dolaziš i nije bila varijanta da se pjeva i na engleskom, pa sam rekao Stevi da u stihove ubaci dvije-tri engleske riječi. On ih je ubacio u refren i tako je nastala 'Rock Me Baby' - prisjetio se danas pokojni glazbenik.
- Na prvoj probi imali smo strašnu tremu. Bili smo mladi, bili smo anonimni bend, i taj osjećaj da će nas milijuni gledati uživo, da nemamo pravo na pogrešku... Pitali smo se - što mi, takvi neiskusni, možemo uopće ponuditi europskoj publici? Odgovornost je bila velika. Strašno! Probe su nam jako pomogle, navikavali smo se na pozornicu i na kraju smo se na njoj osjećali izvrsno. S nestrpljenjem smo čekali da zapjevamo pred publikom jer smo se naviknuli na pozornicu - ispričala je Emilija Kokić koja je u to vrijeme bila studentica engleskog i njemačkog jezika na zadarskom Filozofskom fakultetu.
Ali, unatoč vježbama sam nastup, kako je rekla, bio je sasvim nešto drugo:
- Kad smo izašli na binu, najprije nas je sve zaslijepio snop snažnih reflektora kojih na probi nije bilo. Uopće nismo vidjeli publiku i kad smo počeli pjevati, shvatila sam da nemam tremu jer nisam ni vidjela komu pjevam, nisam vidjela ni prvi red. Nisam se ni sjetila da nas pred ekranima prati cijela Europa.
Kako kaže, najveći stres je zapravo doživjela prije nego su stigli u Lausanneu.
Naša kompletna prtljaga nije uopće stigla. Nismo imali odjeću za nastup sve do dan prije nastupa. Uopće se ne sjećam zašto smo bili tako sigurni da će kovčezi stići na vrijeme? Imali smo neki back-up za svaki slučaj, ali to nije bilo to. Jer smo za svaku probu imali drugačiju unaprijed pripremljenu odjeću.
Također kaže da se uopće ne sjeća nikakvih detalja kad je izašla na pozornicu.
- Sjećam se dobro prvog školskog dana. Ali ne sjećam se niti jednog jedinog detalja s nastupa. To su ipak trenuci koje ljudi dožive samo jednom u životu, a vjerojatno veliki broj nikada. Sve mi se izbrisalo čim sam sišla s bine. Adrenalin je bio prevelik - rekla je.
Emilija, Dado, Zvonimir, Boško i Nenad – do tad nepoznati bend iz Zadra, svi mahom 20-godišnjaci – ušli su u povijest Eurosonga, a i Rajku Dujmiću se nakon nekoliko pokušaja ostvario san da njegova pjesma postane pobjednica Eurosonga.
Emilija Kokić rekla je da je to za nju doista bilo ostvarenje sna jer je samo godinu dana prije Eurosonga prvi put u životu zapjevala u mikrofon.
- Nažalost, rat u Hrvatskoj nas je zaustavio. Imali smo puno planova, počeli smo surađivati s Per Gessleom iz nekoć popularnog švedskog sastava 'Roxette' i on nam je počeo pisati pjesme na engleskom. Ali okolnosti nam nisu išle na ruku - rekla je Emilija.