Andrija Jarak lansirao je seriju dramatičnih dokumentarnih krimi priča o ubojstvima koja su potresla Hrvatsku - i pokazalo se da je obavio sjajan posao. Vrhunska, skandinavska razina produkcije opravdala je 14-mjesečni rad, pa publika s nestrpljenjem očekuje nastavke... U četvrtak, 15. veljače od 22:30 na RTL-u u četvrtoj epizodi prve sezone "Dosje Jarak" donosi priču o generalu Koradeu, jednom od najgorih masovnih ubojica u novijoj povijesti Hrvatske.
Vaš je serijal bio vrlo gledan i više nego dobro prihvaćen. Kako je izgledao rad na njemu?
Intrigantno, zanimljivo, s velikim osjećajem odgovornosti i s ekipom vrhunskih profesionalaca. Ta količina ushićenja koja tjera mozak da radi u šestoj brzini i izaziva škakljanje u trbuhu, priznajem, i mene je iznenadila. Mislio sam da nakon 30 godina u ovom poslu takav nalet čistih emocija ne mogu postići. Srećom, mogu. Nemoguće je u uvjetima kad ti televizija da najbolje resurse i najveće povjerenje iskazano u vremenu - radili smo prvu sezonu 14 mjeseci - ne dati najbolje od sebe. Svi imamo bogato iskustvo u svom segmentu posla i iznijeli smo to ljudima. Hvala na povjerenju i reakcijama.
Došli ste na RTL s idejom da radite talk show, pa light show - da biste na kraju radili true crime priče; što je prevagnulo?
Prevagnula je ideja da radimo nešto što još kod nas nitko nije radio. A nije da 'ritam zločina' nije intenzivan. Sve o čemu govorim pratio sam izbliza, nažalost ili nasreću, teško zaboravljam ono što vidim i eto prigode da te misli koje su danima znale lutati glavom pretočim u paket koji najradije isporučujem - TV proizvod visoke kvalitete. Potpuno svjestan zavodljivosti gospođe televizije, ne bježim ni od drugih stvari koje će nuditi, ali zasad je stopostotna posvećenost 'Dosjeu'.
Koja je emisija bila najgledanija?
Prve dvije epizode posvećene atentatu i terorističkom činu u kojem su ubijeni Ivo Pukanić i Niko Franjić bile su najgledanije, drugu o Ivani Hodak gledao je respektabilan broj gledatelja i na televiziji i na platformi Voyo. Na toj brzorastućoj platformi prošle smo godine bili najgledaniji sadržaj, što nas čini posebno ponosnima. Drago mi je, a to pokazuju i recentni podaci, ljudi svakodnevno dolaze i plaćaju pretplatu kako bi mogli pogledati našu emisiju.
Kakve su bile reakcije iz Crne Gore nakon dviju emisija o Pukaniću, u kojima su neki sugovornici bez rukavica spominjali bivšeg predsjednika Milu Đukanovića?
Prijetnji nije bilo, ako ste na to mislili. Prvo me iznenadio interes da javna televizija Crne Gore želi otkupiti serijal s komercijalne televizije. Najprije su ga premijerno prikazali u prime timeu, potom su ga reprizirali. To se nikad dosad nije dogodilo. Bilo je puno reakcija, uglavnom potpora da smo se na taj način bavili time. Pukanićev slučaj je posebno zanimljiv u Crnoj Gori jer je usko povezan s ubojstvom Duška Jovanovića, glavnog urednika dnevnog lista Dan. Ta je novina ekstenzivno prenosila tekstove iz Nacionala o duhanskoj mafiji. Jovanović je ubijen u sačekuši ispred redakcije u centru Podgorice. Ubojice još nisu pronašli.
Je li ta emisija bila gledana i u Srbiji s obzirom na aktere atentata koji su uglavnom bili otuda?
Čitavo područje bivše države gledalo je 'Dosje' i to mi je drago. Moram priznati da sam očekivao da će tako biti jer otpočetka imam snažan osjećaj da ovakve priče ljude zanimaju.
Dobar dio sugovornika, uključujući i Pukanićevu kćer Saru, vjeruje da su naručitelji ipak iz Hrvatske, a ne iz Crne Gore?
Da. I Sara i sestra, gospođa Anka, misle isto i imaju svoje argumente za to. Mislim da je bilo vrijedno čuti što kažu njih dvije jer toliko dugo čekaju doznati što se dogodilo. Sara je prvi put govorila o pokojnom ocu. Mi smo i radili ovu emisiju da bi svi imali priliku reći što misle - jer ih se tiče. To i jest pokretačka ideja 'Dosjea'. Hvala im na povjerenju.
Postoji li ikakva nada da će naručitelji biti otkriveni ili će sve završiti kao atentat na Kennedyja?
Nadam se i nadat ću se dok postoji i najmanja šansa. Netko bi morao ponovno otvoriti istragu. Manje od dva mjeseca od prikazivanja Vrhovni je sud promijenio odluku i rekao da ubojstvo ima elemente terorističkog čina. Velika stvar za obitelj Nike Franjića. To daje nadu da se sve može. I dokaz je da sve što radimo ima smisla. Neopisivo mi je žao da je Antun Franjić, naš sugovornik u filmu, preminuo tri dana prije prikazivanja prve epizode.
Jesu li Zvonimir Hodak i Ljerka Mintas Hodak teško pristali na snimanje? Emisija je bila jako potresna.
Nisu lako pristali, pogotovo gospodin Hodak. U toj se odluci zrcali, usudim se reći, sve povjerenje koje roditelj koji je izgubio sve u životu može imati u nekog. To smatram svojim najvećim uspjehom dosad. Sto puta hvala. Bilo je jako potresno. I ja sam plakao slušajući. Nismo to prikazali jer ja nisam bitan. Ali to je bila normalna reakcija.
Atentator je otkriven, osuđen, umro je, ali su ostale dvojbe je li ubojica djevojke bio "Žila sa sjenika" ili netko drugi.
Roditelji misle jedno, policijski profesionalci uvjeravaju da je sve čisto i da je to počinio Šlogar. 'Dosje' je svoje napravio. Mislim da će se u ovom slučaju teško uskoro pokretati nešto jer policija nema dvojbi.
Imate li osobne pretpostavke o oba ubojstva?
Ja u životu uvijek vjerujem struci i mislim da pojedinci znaju raditi ono za što su se školovali. Iskustvo mi govori da imamo profesionalce koji ne griješe lako. Nisam imao u privatnom životu, hvala Bogu, razloga biti u situaciji traganja za istinom na način na koji to čine Sara i Anka Pukanić ili mama i tata Hodak. I zato najviše na svijetu poštujem ono što oni stavljaju kao dvojbu. Nije bitno mislim li ovo ili ono, bitno je pomoći da se ta najvažnija jednadžba njihovih života s bezbroj nepoznanica pokuša razriješiti. Ovo nije rasprava na društvenim mrežama koga treba staviti u napad i je li lopta prešla gol-crtu ili nije. Ovdje smo detektirali zaleđe, zastavica je još u zraku, a VAR snimka se zamrznula. Na nama je da je resetiramo i odvrtimo ispočetka. Terorizam u slučaju Pukanić je potvrda i mog mišljenja.
Je li teško, psihološki gledano, razgovarati sa svim tim ožalošćenim ljudima?
Jest. Ali stalno mi je u glavi da su mi povjerili život na dlanu i da nema mjesta proklizavanju. Imam neku dodatnu snagu, u trenutku kad je teško, izvući još i to. Ne znam objasniti, ali tu je. Bogu hvala.
Slučaj generala Koradea imao je osim kriminalne i političku, društvenu dimenziju jer je riječ o ratnom heroju... "Ivan Korade digao je zastavu na kninsku tvrđavu i bio najpopularniji Hrvat tog dana, a 13 godina kasnije ubio petero ljudi", kazao si jednom. Je li postojao otpor okoline da govori o tome?
Ne. Pregovori, argumenti i želja da se strašna priča i jedna spirala od heroja do zločinca stavi u kontekst je pobijedila. Pobijedit ću ovom zgodom želju da otkrijem sve i reći samo da opet imamo sugovornike koji dosad nisu govorili u javnosti. Tu poglavito mislim na članove Koradeove obitelji.
Emisiju autorski potpisuje i Dario Todorović, scenarist i redatelj. Montaža je također izvrsna, produkcijski je sve sami vrh. Kako ste raspodijelili poslove? Vi ste istraživali te teme, s kojima ste i živjeli na neki način, ali tko je skidao tonove, određivao koji će ući u final, koji ne, tko je pisao scenarij?
Autori smo Dario i ja, scenarist i redatelj je on. Sve lijepo što se vidi na ekranu Darijeva je zasluga. U ovih 30 godina rada na televiziji vidio sam i upoznao brojne profesionalce. Ovakvu predanost, ozbiljnost i pedantnost kakvu ima Dario još nisam sreo. Sretan sam da je u timu. Montažerka je naša precizna, angažirana Ivana Rogić. Kadrove donosi Petar Janjić, a direktor fotografije je Lutvo Mekić, čije oko je najodgovornije za one predivne kadrove. Tisuće stranica proučila je rudarica istraživačkog novinarstva Marijana Čikić i procesuirala ih. To su ljudi kojima vjerujem beskonačno. Svatko svoj segment radi, a onda sjednemo i razmišljamo zajedno. Drago mi je kad netko prepozna da je pomak u slici, priči, kadru, pristupu. Obećajem da će tako biti i dalje. Budućnost uz ove ljude ludo me veseli.
Publika očito vapi za ovakvim sadržajima. Koliko ih godišnje možete proizvesti na ovoj razini? Radili ste 14 mjeseci na serijalu.
Možda će nekom biti čudno, ali na ovoj razini ne može više od šest emisija na godinu, a možda je i to jedna previše. Sad nemamo luksuz 14 mjeseci, ali imamo sve druge idealne uvjete pa ćemo se prilagoditi. Ali nadamo se da je 'Dosje' opravdao onu da ga je vrijedno čekati, pa tragom te izreke radimo dalje.
Jeste li prekrižili format talk showa i light showa ili je to još opcija? Što je sljedeće?
Zasad idemo graditi 'Dosje', a onda ćemo vidjeti što i kako dalje. RTL pomiče granice odnosa prema gledateljima. To mi se sviđa. I sigurno će biti još iznenađenja.
Pati li obitelj zbog toga? Trebalo je puno putovati, biti odsutan?
Obitelji hvala što razumije. To je razlog zbog kojeg je tako. Puno mi znači njihova podrška i reakcija. Vidim ponos u oku i sreću na licu. Da, ne promiče mi to.
Koja je tajna 25 godina braka, u vrijeme kad neki brakovi traju kraće od godišnjeg odmora?
U odabiru karakterne, intuitivne, smirene i smirujuće žene, jednog odlučnog ali nenametljivog stava. Bez moje Ivane mene ovakvoga kakav jesam ne biste gledali. I divna je majka. Da, baš divna.
Koliko vremena posvećujete djeci? Jeste li ispunjen kao otac? Žrtvujete li zbog posla vrijeme za obitelj?
Pokušavam nadoknaditi ono kad su svaki prijelomni događaj, masakr ili lisice na nečijim rukama bili moji i sad sam ispunjen zbog toga što vidim da su mladi ljudi s karakterom i vizijom budućnosti. Mama je tu isklesala većinu, ja sam bio potpora. Ne zamjeraju mi ništa, osjećam to, ali ja zamjeram sam sebi što me nije bilo na više važnih zbivanja. To nikad ne bih ponovio.
Je li možda određena razdvojenost dobra - kao lijek protiv toga da supružnici dosade jedni drugima?
Dosada u nas ne igra. Predinamično je da bi bilo dosadno. A moja supruga je osoba s toliko takta, mjere i šarma da to ne viđate dvaput u životu. Znao sam ugrabiti, a nju pitajte čime sam je dobio.
Kako vidite našu žalosnu demografsku sliku - može li se to ikad više popraviti? Zašto imamo tako malo djece?
Prošla godina, otkad je mjerenja, najlošija je. Tužno. Nesigurnost, centralizacija, turbulencije i malo manjka odlučnosti i spremnosti na bitke svakodnevice i to je to. Imam troje i najbolje su što sam mogao dati. Ne osjećam se odgovornim...
Što čitate, kako provodite slobodno vrijeme, ono koje je samo za vas?
Gledam nogomet, družim se s dragim ljudima i čitam, iznenadit ćete se, krimi romane.