Iako Andriju Miloševića (39) najčešće vidite s osmjehom na licu, glumac je priznao kako često zaplače. Počeo je glumiti kad mu je bilo 17, a prije toga nije pogledao niti jednu predstavu.
Ispričao je kako se iz rodnog Nikšića uputio na studij glume u Cetinje, gdje je u, kako kaže, 'najsmrdljivijoj sobi' proveo najljepše dane svoje mladosti, a nakon toga je otišao u Beograd.
- To je bilo drugačije vrijeme, devedesetih nisam imao neku alternativu, tada si samo morao ići naprijed - rekao je Milošević za srpski Blic. Kako bi preživio, između ostalog, prodavao je novine.
- Tako je, i nije me bilo sram da to radim. Znao sam da je taj novac koji sam zaradio mnogo pošteniji nego da sam ga stekao na drugi način. Trudim se pomagati mladim glumcima. Nemam tu vrstu sujete, volim mlade i talentirane ljude - otkrio je.
Kada je dobio prvi angažman, kazalište mu je iznajmilo stan u Beogradu, a dobri ljudi pomogli da pribavi sve što treba.
- Beskrajno sam im zahvalan i dan-danas - kaže Milošević i dodaje da je često u životu bio gladan
- Bio sam izrazito gladan i to mi je mnogo pomoglo u životu. Zahvaljujući tim situacijama danas znam cijeniti određene stvari u životu. Hrana usporava mozak - kaže glumac koji se potom prisjetio teških trenutaka iz djetinjstva.
- Bili su to mamina dijaliza i transplantaciju bubrega. To je meni osobno bio jedan od najtužnijih, najtežih trenutka u životu. Međutim, ona je to pobijedila. Sada je u sve u najboljem redu. Otac mi je preminuo i to je isto jako težak period za mene, ali opet morao sam dalje - dodaje.