Iznenađena sam što sam mnogima postala inspiracija. Nisam radila sve zato da bih dobila neke pohvale. Sada su one došle i ja sam zatečena. I mene su mnogi ljudi inspirirali i mislim da je to smisao ovog života. Da budemo ovdje jedni drugima nadahnuće. Jako sam sretna i ako svojim radom te disanjem mogu nekog nadahnuti da se zauzme za sebe, kazala je Anđa Marić (46) prilikom gostovanja u novoj HRT-ovoj emisiji 'Božić velikih želja'.
POGLEDAJTE VIDEO:
Prije deset godina sve je izgledalo idilično. Zapamtili su je ljudi po njezinim stavovima, ljepoti, po načinu na koji hoda. I onda najednom šok. Pojavila se jedna dijagnoza s kojom se mnogi ne bi mogli nositi - multiple skleroza.
- Sada me isto pamte po tome kako hodam. Imaju raširene ruke i pitaju: 'Gospođo, treba li vam pomoć?' - kaže Anđa te otkriva tko joj je bio inspiracija da se ne preda u tim teškim trenucima:
- Godinama sam bila sama tu za sebe. Kada ostaneš tako neomogućen, spriječi te tijelo u svemu. Godinama sam se osjećala kao u zatvoru. Kao da živim u svom tijelu, a kao da je moju marionetu pustio lutkar. Željela sam da se ruka digne, a ona ne ide. Isto kao i noga.
Nakon prirodnog očaja i plakanja, kaže, primjetila je da ako nema sebe nema niti nikog drugog.
- Sami se rađamo i sami umiremo. Vjerovala sam u sebe onda kada nitko drugi nije. Moji najbliži su gledali i mislili: 'Jadna ona sada je još i pošandrcala'. Vjerovala sam da ću hodati, da je sve samo privremeno - priznaje te se dotiče predrasuda.
- Bilo je predrasuda. Jako je teško biti javna osoba s nekom velikom dijagnozom. U kolektivnoj svijesti jest da je multiple skleroza neizliječiva. Kada bi se ja tako trudila, znali su mi govoriti da to nema smisla - ističe.
Tek je sada, nakon teške dijagnoze, počela sve cijeniti.
- Ona je moja najveća učiteljica. Sada život volim više nego ikada. I sebe volim više, ponosna sam na sebe. Mislim da je ovo najbolje što mi se dogodilo i ovo je samo početak.