To je to što me zanima!

Ana Rucner: Prstenje više ne nosimo, ali se ni ne rastajemo

Ana Rucner i Vlado Kalember uoči zajedničkog nastupa u showu 'Zvijezde pjevaju' otkrili su istinu o svom braku, koliko se poštuju poslovno i kako odgajaju Darijana
Vidi originalni članak

Nakon nekoliko godina nagovaranja Ana Rucner (30) i Vlado Kalember (60) zajedno od ove subote nastupaju u showu 'Zvijezde pjevaju' na HTV-u. Violončelistica je željela sudjelovati i prije, ali joj brojne obaveze nisu dozvoljavale.

- Bilo mi je žao što sam ih prije morala odbiti, ali u ‘Ples sa zvijezdama’, primjerice, nisam mogla jer sam imala dogovoren nastup u Nizozemskoj. Sad se poklopilo da su mi vikendi većinom slobodni, a dio nastupa sam pomaknula. Pristala sam pjevati samo ako će mi Vlado biti mentor. Fora mi je pjevati s njim. Da je on rekao ‘neću’, vjerojatno bih i ja odbila - govori Ana. A Vlado priznaje da je do sada on imao otpor prema sudjelovanju u showu.

Show nije olimpijada s koje moraju donijeti medalje

- Djelovalo mi je to kao da firma koja proizvodi hladnjake reklamira klima uređaje. Imam svoje pjesme, a u showu pjevam tuđe. Prvo su Anu nagovorili. Trebao joj je mentor, a ja sam u toj priči ispao idealan - objašnjava Kalember.

Zbog showa njihovi dani nisu užurbaniji. Vlado kaže da izvode poznate pjesme, pa ne trebaju vježbati po cijele dane. Ana je ranije pohađala sate pjevanja. 


- Gotovo svaki dan su dvosatne probe s orkestrom, a pjesma ne traje ni dvije minute. Svaku ćemo pjesmu proći barem 20 puta i s bendom i s back vokalima, razglasom i svime - govori pjevač.

Nemaju predodžbu dokle će dogurati niti se zamaraju time. Nemaju, slažu se oboje, strah od ispadanja jer show shvaćaju isključivo kao dobru zabavu.

Ni žiri, u kojem od ove sezone sjedi i Vladin prijatelj Zrinko Tutić, ne zadaje im glavobolje. Nisu to, smiju se, Olimpijske igre da je važno doma se vratiti s medaljom. Ana ne strepi od prigovora žirija.

- Pa što ako mi nešto kažu? Pjevanje nije moja struka, a kritiku ću apsolutno prihvatiti - odgovara.

Vlado je željno iščekivao reakcije sudaca.

- Baš me zanima kako će žiri reagirati na nju jer ima više glazbene naobrazbe nego svi oni zajedno. Da ja sjedim s druge strane, a preda mnom je netko s Akademijom, ne bi mi bilo svejedno. Ana ima sve predispozicije za pjevačicu. Kao akademska glazbenica savršeno intonira i u pjevanju joj nema ničeg stranog. I prije nego što sam ušao u obitelj Rucner, imao sam doticaj s klasikom, ali nisam imao pojma da se akademci tako dobro zabavljaju uz zabavnu glazbu - kaže Vlado.

Sin je s njima išao na snimanje prve emisije 'Zvijezde pjevaju'

Drago mu je da je Zrinko u žiriju jer ga smatra izuzetno zabavnim. Voli, kaže, njegov lik i djelo. On je, naglašava, prava osoba na pravome mjestu. Poznati par raduje se što je na prvom nastupu bio i njihov jedinac Darijan. Njihov sedmogodišnjak do sada nije gledao “Zvijezde pjevaju” jer naprosto ne voli gledati televiziju.

- Svaki drugi dan možda pogleda neki crtić. Ne voli me gledati dok nastupam, a nedavno me čak upitao ‘Mama, zašto tebe svi znaju?’ - otkriva Ana.

- Puno puta sam mu doma pustio snimku Anina koncerta, a Darijan nije htio gledati. Valjda to doživljava kao da mu odvode mamu - kaže Vlado.

Zbog škole sin više ne putuje s Anom kao što su običavali prije, i to joj teško pada.

Do prije godinu dana vodila ga je sa sobom na putovanja po Hrvatskoj, a mališan se udomaćio u Dubrovniku, gradu u kojemu Ana već priprema i ovogodišnji festival “Ana u Gradu”.

- I dalje ću ga, kad školske obveze dopuste, voditi sa sobom. Nedavno sam bila u Australiji i svaki put kad vidim dječji park, slome me emocije. Uvijek pomislim kako bi Darijan uživao da smo skupa - kaže Ana.

'Osam godina braka nam je prohujalo u trenu'

Sina Dariana ne žele pod svaku cijenu zaraziti glazbom. Ističu da ga puštaju da sam odabere svoj životni put. No glazbeni geni ipak su u njemu pa je nedavno poželio da ga roditelji upišu u glazbenu školu. Volio bi svirati klavir. Kreativan je i znatiželjan pa ga sve zanima, a takav je gotovo od rođenja.

- Prva zanimacija bili su mu ležeći policajci. Šest mjeseci smo nas dvojica po kiši u kabanicama stajali i gledali aute kako idu preko ležećih policajaca. Onda je došla faza semafora. I opet smo šest mjeseci stajali i gledali kako se na semaforima mijenjaju svjetla. Potom je ludovao za satovima i kamo god bismo došli, a sat je bio na zidu, skinuli bismo ga. Sad je u fazi zvučnika. Na YouTubeu je vidio kako se rade zvučnici, pa ih sada radi od naših starih zvučnika - priča tata Vlado. Uz prvašića i njihove poslove, malo im vremena ostaje za njih same. Otkako je postala majka, Ana ne pamti da je izdvojila nekoliko sati za sebe. Kad im dan završi, a Darijan zaspi, vole leći u dnevni boravak i pogledati televiziju.

- Ana kaže da bi gledala neki film, ja pristanem, a ona zaspi za pet minuta. A film mi baš i nije po volji - smije se Vlado.

- Češće bismo gledali filmove koje on želi, ali to nije ni važno. Kad postaneš roditelj, nije bitno imaš li vremena za sebe. Moraš ga imati samo za dijete - dodaje Ana.

Nepunih osam godina, koliko su u braku, prohujalo im je u trenu, no poznati par nema naviku sjediti i prisjećati se dana kad su se upoznali. Nema potrebe, objašnjava Ana, jer svi su ti trenuci u njihovim srcima. Rado, dodaje, listaju obiteljske albume s fotografijama.

- Sjećanja su svuda oko nas. Sve prostorije u stanu, osim dnevne sobe, sve ono kamo gosti ne zalaze, puno je slika s vjenčanja, Darijanova rođenja, raznih okupljanja s djedovima, bakama, ujacima - priča Vlado.

Ne mare puno ni za datume kad je uobičajeno darivati. Tako joj suprug, otkriva Ana, nikad ništa nije poklonio za Dan žena.

Kuhinja je njihova oaza u kojoj uživaju satima razgovarati

- Kupimo si kad nešto trebamo. Vlado drugačije pokazuje emocije. Kad dođem umorna s puta, skuha mi juhicu ili čaj, brine se o meni kad god mi treba - hvali ga Ana.

- Više je ona meni juhica skuhala nego ja njoj. Imam sreću da je odrasla uz mamu i dva muškarca, pa sve razumije - hvali je Vlado. Nije mu prigovarala ni kad je nakon vjenčanja skinuo prsten. Valjda je, smije se Vlado, sretna okolnost bila što ni njezin otac nije nosio prsten.

- Ni ja ga već dugo ne nosim. Kako ga on nije nosio, i ja sam ga skinula. Žao mi je zbog toga jer sam voljela nositi burmu - kaže Ana.

S prstenom ili bez njega, brak im je, kažu, stabilan i skladan. Jedno drugome u svemu su podrška. O svojoj supruzi Kalember priča kao o borbenoj mladoj ženi i izuzetnoj umjetnici.

- Mjesec dana nakon što sam je upoznao, rekao sam joj: ‘Uspjet ćeš sa mnom ili bez mene’. Doista u životu nisam susreo takvog profesionalca, osobu takve energije i ljubavi, prepunu ideja - ponosno će Vlado.

Dodaje kako i danas znaju satima sjediti u svojoj kuhinji. Isto to činili su i na početku braka. Iz Ane su tada frcale ideje.

- Naučio sam je da se ideja i realizirana ideja razlikuju, pa je stasala u mladu žena koja ostvaruje ciljeve. Majka je i supruga, a u nekoliko je godina više puta obišla cijeli svijet. I sve je organizirala sama - hvali je suprug.

Ana pak kaže da ne zna drugačije jer su je roditelji od malih nogu naučili odgovornosti.

- Imala sam samo 13 godina kad sam zaradila prvi novac. Sada mi se čini nevjerojatno, ali htjela sam biti samostalna. Tako su me odgajali, skromno, normalno, škola je bila na prvome mjestu, red postojao, a u životu se, govorili su moji, treba nešto postići. Već onda sam svirala na gažama, a sa 15, 16 godina nastupala i na kruzerima. I tada sam imala viziju sebe, znala sam da želim drugačije, klasiku na pop ili rock način - govori Ana. No već pri prvim koracima osjećala se, priča, kao da smeta svojoj struci. Zapostavila je, priznaje, klasike Dvořáka i Beethovena, jer je htjela nešto svoje. Sad se pita gdje pripada i što radi.

Kaže da je imala krasnu suradnju s Hrvatskom turističkom zajednicom koju je sama osmislila. Za svoju “Odu radosti” dobila je 13 svjetskih nagrada i od napora se razboljela. Zbog svega što joj se događalo protekle godine, kaže, osjeća se umorno.

Ana se zbog prozivanja osjeća kao da joj je 60 godina

Smetala su je prozivanja da je HTZ za suradnju s njom tijekom tri godine izdvojio više od 5,3 milijuna kuna. Kaže da HTZ nije plaćao njezine koncerte, nego su je koristili za turističke prezentacije Hrvatske u svijetu.

- Puno je toga iza mene, dosta sam napravila, a ipak imam dojam kao da se ovdje ne isplati truditi. Nekoliko godina unazad govorila sam i o bulimiji, osmislila koncept, našla sponzore, govorila sam o sebi jer sam htjela pomoći drugima. Nije naišlo na odjek. Prošlu godinu želim zauvijek ostaviti iza sebe. Idem dalje. Ali osjećam se umorno, kao da mi je 60 godina. Istina je da još nisam ni počela - iskreno će Ana.

Vlado pritom klima glavom. Ne sviđa mu se vrijeme u kojemu se marljivost i trud ne cijene. Smatra da bi se rezultatima “Ode radosti” cijela Hrvatska trebala ponositi.

- Dobro je rekao predsjednik HTZ-a Niko Bulić: ‘Pokažite mi još koji spot u svijetu koji je osvojio 13 nagrada’. Jako volimo minorizirati tuđi uspjeh - kaže Vlado.

Ana ipak i dalje radi punom parom. Upisala je talijanski i njemački jezik, a želi i na diplomatsku akademiju. Pred njom je četvrti festival “Ana u Gradu” na kojemu će održati koncert filmske glazbe i dovesti, među ostalima, Charlesa Billicha. Završila je i CD s klasičnom glazbom i bajkama. I dok Vlado ponosno otkriva kako je njegova žena postala članica upravnog vijeća Zagrebačke filharmonije, ona dodaje da sanja o koncertima u teatrima s filmskom glazbom koju je svirala na Sarajevo film festivalu i u Turskoj.     

Idi na 24sata

Komentari 109

  • rvatin 18.03.2014.

    Zašto sam ja ovo čitao ?

  • ivič 18.03.2014.

    ja ne nosim prstenje jer sam ga potrgao na kvaku u braku 28g ja i supruga živimo od 5,500 kuna sa dvoje djece!Možda ima puno ljudi sa manje primanja i preživljavaju a nisu top tema!

  • tomzag 18.03.2014.

    Prstenje ne nose jer starac Vlado ševi prstom.

Komentiraj...
Vidi sve komentare